Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vitomir Lukić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 22643 od 4. kolovoz 2021. u 05:24 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir književnik

Vitomir Lukić (Zelenika, 24. rujna 1929. - Sarajevo, 30. svibnja 1991.), bosanskohercegovački književnik hrvatske nacionalnosti.

Životopis

Pučku školu završio je u Donjem Vakufu, prvi razred Srednje tehničke škole u Banjoj Luci, a gimnaziju u Slavonskom Brodu 1952. godine. Studirao je jugoslavenske književnosti i hrvatsko-srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nakon studija 1959. godine radio kao profesor u srednjim školama u Konjicu, rodnom mjestu svoga oca, i u Sarajevu.

Godine 1965. tiskana je Lukićeva prva zbirka pripovjedaka "Soba za prolaznike" koja otkriva već zrelog pisca. Te godine odlazi u Indiju, gdje je u svojstvu lektora predavao jugoslavenske književnosti na Sveučilištu u New Delhiu. Istovremeno je bio i dopisnik lista Oslobođenje za koji je svakog tjedna slao putopisne reportaže iz Indije.

Po povratku u Sarajevo, radio u Učiteljskoj školi, a zatim na Radio-televiziji Sarajevo, kao urednik u obrazovnom programu.

Prvi roman "Album" tiskan je 1968. Ovaj roman preveo je Todor Čalovski na makedonski jezik 1981. godine. U anketi lista BH Dani objavljenoj rujna 1999. roman "Album" uvršten je među deset najboljih bosanskohercegovačkih romana 20. stoljeća.

Inicijator je i jedan od sedmorice hrvatskih književnika potpisnika "Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku" od 28. siječnja 1971. godine. Bio je potpredsjednik HDZ BiH i ministar vjera u prvoj vladi Bosne i Hercegovine nakon prvih demokratskih izbora 1990. Umro je u Sarajevu, 1991. godine u šezdeset i drugoj godini života.

Iza Lukića ostala je bogata književna ostavština koja svjedoči o vrsnom intelektualcu svoga vremena. U mostarskoj su tiskari godine 1992., za vrijeme srpskoga i JNA topničkoga udara na grad, uništena sabrana djela Vitomira Lukića u deset svezaka, koju je priredio Mile Pešorda.

Djela

  • Soba za prolaznike (1965.)
  • Album (roman, 1968.)
  • Praznik stvari (pjesme, 1969.)
  • Zaustavljeni kalendar (pripovijetke i druge proze, 1970.)
  • Životinje, ljudi (pripovijetke i druge proze, 1973.),
  • Sanovnik nasmijane duše (proza, 1976.)
  • Seansa (pripovijetke, 1981.)
  • Noćni ekspres (izbor, 1984./1985.)
  • Hodnici svijetlog praha (roman, 1989.)
  • Odlazak starog rezbara (pripovijetke i druge proze, 2005.)

Književna zaostavština u rukopisima

  • Djetinjstvo u Donjem Vakufu (roman)
  • Samsara - točak vremena (putopisi iz Indije)
  • Eseji
  • Književne kritike i prikazi
  • Eseji iz likovne umjetnosti

Nagrade

  • Nagrada izdavača "Svjetlost" za roman Album 1968.
  • Nagrada Udruženja književnika BiH za knjigu pripovjedaka i drugih proza Životinje, ljudi 1973.
  • Nagrada izdavača Veselin Masleša Sarajevo za knjigu pripovjedaka Seansa (1982.)

Vanjske poveznice