Metateza likvida

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 383846 od 10. prosinca 2021. u 17:41 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Metateza likvida (premetanje likvida, premetanje bočnika) je glasovna promjena zamjene mjesta glasova u slavenskim jezicima u općeslavenskom razdoblju praslavenskog jezika na južnoslavenskom i zapadnoslavenskom jezičnom prostoru.[1] Promjena je djelovala na slogove u kojima su se praslavenski likvidi *r i *l javljali u skupinama *or, *ol, *er, *el u zatvorenome slogu (tj. na početku riječi ispred suglasnika ili u sredini riječi između dvaju suglasnika).[2]

Rezultat glasovne promjene

Rezultat promjene ovisi o fonološkom okruženju i naglascima, a razlikuje se u različitim slavenskim jezicima.

Potpuna metateza likvida

Samoglasnik pred likvidom se produljuje, čemu slijedi metateza. Rezultati ovog oblika metateze likvida su[2]:

  • *or > ra (praslavenski *gord > hrvatski grȃd)
  • *ol > la (praslavenski *golva > hrvatski glȃva)
  • *er > rê (praslavenski *berza > hrvatski brêza)
  • *el > lê (praslavenski *pelva > hrvatski plêva)

Potpuna metateza likvida odlika je južnoslavenskih jezika. Češki jezik i slovački jezik provode potpunu metatezu likvida na slogovima u sredini riječi.[2][1]

Nepotpuna metateza likvida

Metateza se događa bez duljenja samoglasnika. Rezultati ovog oblika metateze likvida su[2]:

  • *or > ro (praslavenski *gord > poljski gród)
  • *ol > lo (praslavenski *golva > poljski głowa)
  • *er > re (praslavenski *berza > lužičkosrpski brěza)
  • *el > le (praslavenski *pelva > poljski plewa)

Nepotpuna metateza likvida odlika je poljskog jezika i lužičkosrpskih jezika.[2]

Datiranje glasovne promjene

Među znanstvenicima ne postoji konsenzus o datiranju ove glasovne promjene.[3] U pravilu se datira između 8. st. i 9. st. n.e. nakon djelovanja zakona otvorenih slogova. Metateza likvida vidljiva je jezičnom posuđivanju toponimima, primjerice:

  • latinski Arba > hrvatski Rȃb,
  • latinski Albōna > hrvatski Làbīn,
  • latinski Scardōna > hrvatski Skràdīn,

odnosno možemo ju vremenski povezati s dolaskom Slavena na područje današnje Hrvatske.[3]

Izvori

  1. 1,0 1,1 Matasović, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: Matica hrvatska, ISBN 978-953-150-840-7
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 [1] IHJJ, Struna, metateza likvida, pristupljeno 2. listopada 2020.
  3. 3,0 3,1 Holzer, Georg (2007), Historische Grammatik des Kroatischen. Einleitung und Lautgeschichte der Standardsprache, Frankfurt am Main: Peter Lang, ISBN 978-3-631-56119-5

Literatura

  • Kapović, Mate (2008), Uvod u indoeuropsku lingvistiku, Zagreb: Matica hrvatska, ISBN 978-953-150-847-6
  • Matasović, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: Matica hrvatska, ISBN 978-953-150-840-7
  • Holzer, Georg (2007), Historische Grammatik des Kroatischen. Einleitung und Lautgeschichte der Standardsprache, Frankfurt am Main: Peter Lang, ISBN 978-3-631-56119-5