Muncimir
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir monarh
Muncimir, ponegdje i Mutimir, bio je knez Primorske Hrvatske od oko 892. do oko 910. Pretpostavlja se da je bio Trpimirov najmlađi sin, te nastavlja dinastiju Trpimirovića.
Dolazak na vlast i podrijetlo
U povelji datiranoj 892. godine (sačuvana je u prijepisu iz 1568.) naziva se Muncimiro, divino munere iuvatus Croatorum dux (Muncimir, božanskom pomoću knez Hrvata). Prema ovoj se povelji zaključuje, također, da je Muncimir bio Trpimirov sin, jer u njoj izjavljuje kako sjedi „na očinskom prijestolju“ (residente paterno solio), što bi trebalo biti svojevrsna suprotnost Branimirovoj uzurpaciji prijestolja, no to nije konačno dokazano. Na natpisu predromaničke crkve iz Uzdolja kod Knina Muncimir je nazvan princeps. Činjenica da se naziva knezom „pomoću Božjom“ upućuje na zaključak da ga nije postavio nijedan strani vladar, te je vladao samostalno, a ne kao vazal.
Vladanje
Na samom početku Muncimirova vladanja došle su u sukob ninska biskupija i splitska nadbiskupija zbog tumačenja Trpimirove darovnice iz god. 852. Ninski biskup Adalfred tvrdio je, da je knez Trpimir nadbiskupu Petru, samo dok on živi, darovao na uživanje crkvu sv. Jurja u Putalju s posjedom, a ne splitskoj nadbiskupiji zauvijek. Međutim na ročištu pred crkvom sv. Marte pokazalo se da je tvrdnja ninskog biskupa neispravna, pa je knez Muncimir ponovo potvrdio očevu darovnicu.
O veličini i snazi Muncimirove države svjedoči i činjenica da su se pretendenti na srpsko prijestolje sklanjali u Primorskoj Hrvatskoj (De administranido imperio). Nada Klaić drži da se opis granica Hrvatske što je daje Konstantin VII. Porfirogenet u svome spisu „De administrando imperio“ odnosi na granice s početka 10. stoljeća, dakle iz razdoblja Muncimirove vlasti. Hrvatska je tada podijeljena u 11 županija, a njima su pridodane i tri banske župe. Muncimirova se država tako prostire od rijeke Kupe i Gvozda gdje graniči s Panonskom Hrvatskom, pa sve do rijeke Cetine i Biokova na jugu, gdje graniči s Paganijom ili Nertvanskom krajinom. Na rijeci Neretvi je graničila s Humskom zemljom. U unutrašnjost se prostirala do rijeke Drine. U to doba, uz Hrvate (Sklavine), na ovom područjima uz more i dalje žive i ostaci romaniziranih starosjedioca, što se vidi i iz naslova knezova i kasnijih kraljeva, a razlika između ove dvije narodnosne skupine zadržat će se sve do kraja 11. stoljeća.
Muncimiru su se pokoravali i romanski gradovi bizantske Teme Dalmacije, u koje je dolazio i u njima boravio kad god je to poželio. Okruživali su ga i zasebni dvorski časnici, koji su mu uvijek bili na usluzi, a to su: dvorski župan (iupanus palatinus), buzdovanar (maccecharius iupanus), konjušnik (cavallarius iupanus), komornik (camerarius iupanus), peharnik (pincernarius iupanus), župan kneginje (iupanus comitissae) i župan oružjenoša (armiger iupanus). Hrvatski knez tada po prvi puta ima i svoj pečat (anulo nostro).
Kraj vlasti i nasljednik
Ne može se sa sigurnošću odrediti kraj Muncimirove vladavine, a jedina je naznaka opaska Tome Arhiđakona, gdje se kaže „godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava.“ Obično se uzima da je Tomislav počeo vladati kao knez oko 910. godine, te da je bio Muncimirov sin, premda o tome ne postoji potpuna sigurnost.
Izvori
- Konstantin Porfirogenet, O upravljanju carstvom, prijevod i komentari Nikola pl. Tomašić (hrvatski), R. [Romilly] J. [James] H. [Heald] Jenkins (engleski), priređivač grčkog izvornika Gyula Moravcsik, Zagreb : Dom i svijet (Biblioteka Povjesnica), 2003. ISBN 953-6491-90-7.
Literatura
- Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb 1924.
- Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1975.
- Ivan Mužić, Hrvatska povijest devetoga stoljeća, (Povjesnice Hrvata 3), Split 2007. ISBN 978-953-263-034-3; dostupno na Internetu
- Preusmjeri Predložak:PDF
| Vladarske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodnik Branimir |
Knez Primorske Hrvatske oko 892. – oko 910. |
Nasljednik Tomislav |
| ||||||||