Vincenzo Iaquinta | ||
---|---|---|
Osobni podatci | ||
Puno ime | Vincenzo Iaquinta | |
Rođenje | 21. studenoga 1979. | |
Visina | 1,85 m[1] | |
Trenutačni klub | Igračka mirovina | |
Položaj | napadač | |
Igračka karijera* | ||
Godina | Klub | Nast. (gol.) |
1996. – 1997. 1998. 1998. – 2000. 2000. – 2007. 2007. – 2013. 2012. |
Reggiolo Padova Castel di Sangro Udinese Juventus → Cesena (posudba) |
33 (6) 13 (3) 52 (8) 176 (58) 86 (30) 7 (1) |
Reprezentativna karijera | ||
1999. – 2000. 2001. – 2002. 2005. – 2010. |
Italija do 20 Italija do 21 Italija |
5 (1) 10 (1) 40 (6) |
Bilješke | ||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
Portal o životopisima | ||
Portal o športu |
Vincenzo Iaquinta (Cutro, Italija, 21. studenog 1979.) je talijanski umirovljeni nogometaš. S talijanskom reprezentacijom je 2006. osvojio naslov svjetskog prvaka.
Karijera
Klupska karijera
Počeci
Iaquinta je rođen u mjestu Cutro u pokrajina Crotone. Kao i mnogi stanovnici Kalabrije, cijela obitelj Iaquinta je tijekom 1980-ih emigrirala na sjever zemlje zbog bolje mogućnosti zaposlenja.
Tamo je Vincenzo s bratom počeo igrati u niželigašu Reggiolu. U klubu je igrao sezonu i pol dok je u siječnju 1998. transferiran u Padovu koja se natjecala u Serie B.
Tijekom kratkog šestomjesečnog razdoblja u Padovi, Iaquinta je tamo igrao s budućim suigračem Alessandrom Del Pierom. Igrača je kupio niželigaš Castel di Sangro u kojem je Iaquinta bio važan momčadski igrač. U dvije sezone nastupanja za klub, Vincenzo je skupio 52 nastupa i pritom zabio osam golova.
Udinese
U lipnju 2000. Udinese dovodi u klub mladog perspektivnog igrača koji u svojoj debitantskoj sezoni u Serie A ubilježuje 16 nastupa i dva gola. Sljedeće sezone Iaquinta je odigrao 26 prvenstvenih utakmica da bi u trećoj sezoni postao standardnim igračem.
Iaquinta se u klubu pokazao velikim golgeterom a ubilježio je i hat-trick u Ligi prvaka protiv grčkog Panathinaikosa. Također, zbog dobrih igara klupsko vodstvo mu je produžilo postojeći ugovor na tri godine[2] dok je 2005. debitirao u dresu talijanske reprezentacije. U to vrijeme, u klubu su jak napadački tandem činili Vincenzo Iaquinta i Antonio Di Natale.
Juventus
Torinski klub dovodi Iaquintu u svoju momčad 19. lipnja 2007. Vrijednost transfera je iznosila 11,3 milijuna eura a s igračem je potpisan petogodišnji ugovor.[3] Time je postao prvo veliko Juventusovo pojačanje uoči sezone 2007./08.
Tijekom nove sezone Iaquinta je uglavnom ulazio u igru kao rezerva jer su u vrhu napada bili Del Piero i David Trezeguet koji su tada zajedno zabili 41 gol u Serie A. Nakon što je Juventus kasnije doveo Amaurija (također napadača), krenule su glasine o Iaquintinom vjerojatnom odlasku iz kluba. Međutim, igrač je ostao u klubu te je krajem sezone 2008./09. potpisao novi četverogodišnji ugovor.[4]
U novoj sezoni 2009./10. igrač je bio četvrti napadač kluba ali je znao impresionirati kada su Amauri i Trezeguet bili ozlijeđeni. Najznačajniji je njegov gol Chelseaju u uzvratnoj utakmici osmine finala Lige prvaka. Također, to je bio i Juventusov jubilarni 600. gol u europskim natjecanjima. Nakon toga, Vincenzo je počeo igrati u prvom sastavu Juventusa. Tome su pridonjele i nesuglasice između trenera Claudija Ranierija i napadača Davida Trezegueta.
Nakon što je u sezoni 2009./10. Ranieri smijenjen, naslijeđuje ga Ciro Ferrara. Pod njegovim vodstvom Iaquinta postaje nezamjenjiv u napadu sve do teške ozljede u listopadu 2009. koja ga je udaljila s terena šest mjeseci.
Kasnije, kada novi trener postaje bivši Juventusov igrač Antonio Conte, Iaquinta, Amauri i Luca Toni u 2011. nisu odigrali niti jednu minutu na terenu. Zbog toga je igrač 31. siječnja 2012. odlučio otići na posudbu u Cesenu. U privremenom klubu se zadržao do kraja sezone 2011./12. nakon čega se vraća u Juventus.
Reprezentativna karijera
Vincenzo Iaquinta je debitirao za Italiju 2005. S reprezentacijom je nastupao na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. kada su Azzuri postali svjetski prvaci. Igrač je na tom turniru zabio gol u skupini protiv Gane te je odigrao pet od sedam utakmica (uključujući polufinale i finale).
Nakon toga je zbog ozljede propustio Euro 2008 ali je igrao na Kupu konfederacija 2009. koji se održavao u Južnoj Africi. Iaquinta je bio član talijanske reprezentacije i na Svjetskom prvenstvu 2010. gdje je zabio gol za vodstvo Italije protiv Novog Zelanda.
Pogoci za reprezentaciju
# | Datum | Mjesto | Protivnik | Pogodak | Rezultat | Natjecanje |
---|---|---|---|---|---|---|
1. | 12. lipnja 2006. | AWD-Arena, Hannover, Njemačka | Gana | 2 : 0 | 2 : 0 | SP u Njemačkoj 06' |
2. | 1. travnja 2009. | Stadio San Nicola, Bari, Italija | Irska | 1 : 0 | 1 : 1 | Kvalifikacije za SP u JAR-u 10' |
3. | 10. lipnja 2009. | Pretoria, JAR | Novi Zeland | 3 : 3 | 4 : 3 | Prijateljska utakmica |
4. | 10. lipnja 2009. | Pretoria, JAR | Novi Zeland | 4 : 3 | 4 : 3 | Prijateljska utakmica |
5. | 9. rujna 2009. | Stadio Olimpico, Torino, Italija | Bugarska | 2 : 0 | 2 : 0 | Kvalifikacije za SP u JAR-u 10' |
6. | 20. lipnja 2010. | Mbombela Stadion, Nelspruit, JAR | Novi Zeland | 1 : 1 | 1 : 1 | SP u JAR-u 10' |
Osvojeni trofeji
Reprezentativni trofeji
Turnir | Trofej | Godina |
---|---|---|
SP u Njemačkoj 2006. | Zlato | 2006. |
Ordeni
- Collare d'oro al Merito Sportivo: 2006.
- Ufficiale Ordine al merito della Repubblica Italiana: 2006.
Privatni život
Iaquinta je u braku te sa suprugom ima dva sina i kćer.
Izvori
- ↑ Uk.Eurosport.Yahoo.com
- ↑ Iaquinta pens Udinese deal
- ↑ Agreement with Udinese Calcio S.p.A. for the acquisition of the registration rights of the player Vincenzo Iaquinta
- ↑ Juventus FC 2008/09 annual report
- ↑ COLLARE D'ORO
- ↑ COLLARE D'ORO - Premiata la Nazionale e i campioni italiani
- ↑ Juveforever.net - Vincenzo Iaquinta
Vanjske poveznice
|