Osman Nuri Begeta

1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir književnik

Šejh Osman Nuri ef. Begeta (Seonica, ? – Seonica, 1890.), bošnjački teolog i šejh nakšibendijskog tarikata, osnivač Tekije u Seonici.

Životopis

Osman Nuri Begeta je rođen u Seonici u prvoj polovini 19. stoljeća, gdje je pred svojim ocem Omer–begom stekao temeljno obrazovanje. Kasnije je nekoliko godina učio u medresi u Fojnici pred Arifom ef. Sidkijem, poznatim nakšibendijskim šejhom. Polovinom 19. stoljeća, išao je u Istanbul i tamo dobio idžazet da može vršiti dužnost šejha.

Datoteka:Osman Nuri Begeta1.jpg

Mezar Osmana Nurije ef. Begete u Seonici pokraj Konjica

U blizini svoje kuće u Seonici, oko 1883. godine, sagradio je halvetijsku tekiju, u kojoj je bio njen prvi šejh. Šejh Osman Nuri ef. je bio prvi šejh ove tekije i tu je dužnost vršio do smrti. Ovaj šejh je vršio i imamsku dužnost u džamiji u Gornjoj mahali u Seonici. Pripovjedalo se da je znao perzijski i da je dobro poznavao perzijsku književnost i filozofiju. Osim toga, znao je još arapski i turski jezik. Umro je oko 1890. godine i pokopan u malom mezarju pred predvorjem tekije.

Uz ruševine tekije i danas se nalazi nišan šejh Osmana Nuri ef. Begete, na kojemu je ispisan slijedeći tekst:

„Utemeljitelja tekije hakikata je ovo mezar, šejha Osmana Nurije, neka mu se prouči Fatiha. Među nakšibendijama bijaše svjetionik, šejh Osman Nuri, prvi muršid. Kada prispje njegovoj duši poklon milosti Istinitog, uz spominjanje Istinitog otišao je sa ovog svijeta. Godina kronograma sa pomoći sevet je s imenom Istinitog. O Bože koji praštaš, podaj mu mjesto u raju.”

Ostavio je iza sebe tri sina: Numana, Muhameda i Abdullaha. Numan i Muhamed su učili u Sarajevu i pred Prvi svjetski rat su se odselili u Tursku i tamo umrli. Abdullah je umro 1937. u 83. godini života i sahranjen u mezarju pred tekijom.

Legenda

Postoje priče koje kažu, da je šejh Osman Nurija ef. Begeta bio jako vješt sa duhovnim liječenjem. Jednom mu se pojavio čovjek, koji je imao ozbiljne duševne probleme. Šejh je pogledao čovjeka, rekao da ga svežu lancem i ostave kod jednog mosta nadomak Seonice, da tu prenoći. Naredio je, da ga jedan čovjek sve vrijeme iz daljine posmatra. Kada je noć pala, ukazala se vojska džina, išli su preko mosta. Vojska je prelazila preko mosta, a onaj što je ju je vodio išao je na kraju. Tada je spazio svezanog čovjeka. Zaustavio je vojsku i krenuo redom da ispituje vojnike koji je štetu nanio tom čovjeku. Kako je krenuo je od kraja prema početku, skoro je cijelu vojsku ispitao, da bi na kraju došao do vojnika koji je na tog čovjeka bacio kletvu. Kada je vojnik objasnio šta mu je čovjek uradio, vojskovođa džina je naredio tom džinu da poništi kletvu, a nakon toga čovjek je ponovo ozdravio.

Vanjske povezice

• Derviške tekije u Konjicu i okolini