Sabelianizam

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 270781 od 31. listopada 2021. u 10:09 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Sabelianizam je kršćanska hereza koja je bila razvijenija i manje naivna forma modalističkog monarhijanizma[1] (vidi monarhijanizam[2][3]); dobila je ime po Sabeliju[4] (217.-220.), koji je vjerojatno bio prezbiter u Rimu. Malo se zapravo zna o njegovu životu jer su najdetaljnije informacije o njemu sadržane u pristranim zapisima koje je pisao njegov suvremenik Hipolit Rimski, anti-monarhijski rimski teolog.

Vjerovanje

U Rimu je postojala stalno previranje između monarhijanaca ili modalista, i onih koji su priznavali trajne razlike ("Osoba") unutar Božanstva. Monarhisti, u svojoj brizi za Božansku monarhiju (apsolutno jedinstvo i nedjeljivost Boga), zanijekao je da su takve razlike bile krajnje ili trajne. Sabelije je očigledno poučavao da je Božanstvo jedinstveno (apsolutno i samobitno), koje se izražava u trima čimbenim formama: kao Otac u stvaranju, kao Sin u otkupljenju, i kao Duh Sveti u posvećenju. Papa Kalist I. je u početku bio sklon suosjećanju s Sabelijevim učenjima, ali ga je kasnije osudio i ekskomunicirao.

Hereza je ponovno izbila 30 godina kasnije u Libiji, a istoj se oštro suprostavio Dionizije Aleksandrijski. Arije je u 4. stoljeću optužio svoga biskupa za sabelianstvo, a tijekom arijanske kontroverze ta je optužba bila podignuta i na pristalice Nicejskog vjerovanja (onih koji su prihvatili doktrinu Svetog Trojstva iznesenu u nicejskom vjerovanju), čiji je naglasak bio na jedinstvu supstancije Oca i Sina, a koju su arijanci interpretirali na način da ortodoksi odbacuju bilo kakve osobne razlike unutar Božanstva. Oko 375. hereza je obnovljena i oštro ju je napao Bazilije Veliki. U Španjolskoj je, čini se, Priscilijan objavio doktrinu božanskog jedinstva u Sabelijevom učenju.
U vrijeme reformacije[5] sabelianizam je modificirao Mihael Servetus[6] (1511.-1553.), španjolski teolog i liječnik, na način da su Krist i Duh Sveti bili samo predstavljeni oblici jednog Božanstva: Oca. U 18. stoljeću Emanuel Swedenborg[7] (1688.-1772.), švedski kršćanski mistik, filozof i znanstvenik, također je podučavao tu doktrinu, kao i njegovi učenici, koji su osnivali Novu Crkvu[8].


Izvori

  1. "Modalistički monarhizam" (engl.). ligonier.org. https://www.ligonier.org/learn/devotionals/modalistic-monarchianism/ Pristupljeno 29. ožujka 2018. 
  2. "Monarhijanizam". patrologija.com. http://patrologija.com/d-monarhijanizam-i-pocetak-trojstvenih-rasprava/ Pristupljeno 29. ožujka 2018. 
  3. "Monarhizam" (engl.). ligonier.org. https://www.britannica.com/topic/Monarchianism Pristupljeno 29. ožujka 2018. 
  4. "Sabelije" (engl.). newworldencyclopedia.org. http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Sabellius Pristupljeno 29. ožujka 2018. 
  5. "Reformacija" (engl.). britannica.com. https://www.britannica.com/event/Reformation Pristupljeno 29. ožujka 2018. 
  6. "Michael Servetus" (engl.). broughttolife.sciencemuseum.org.uk. http://broughttolife.sciencemuseum.org.uk/broughttolife/people/michaelservetus Pristupljeno 29. ožujka 2018. 
  7. "Emanuel Swedenborg" (engl.). britannica.com. https://www.britannica.com/biography/Emanuel-Swedenborg Pristupljeno 29. ožujka 2018. 
  8. "Nova Crkva (Swedenborgianism)" (engl.). britannica.com. https://www.britannica.com/topic/New-Church Pristupljeno 29. ožujka 2018. 


Vanjske poveznice