Razoružanje Teritorijalne obrane SR Hrvatske 1990.

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 159023 od 24. rujan 2021. u 05:21 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na: orijentacija, traži

Predaja oružja Teritorijalne obrane tadašnje SR Hrvatske „Jugoslavenskoj narodnoj armiji“ 1990. uoči agresije na Hrvatsku dogodilo se neposredno prije početka velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku. Radilo se je o velikoj količini naoružanja koje je tadašnji SKH-SDP na čelu s Ivicom Račanom predao JNA: Hrvatskoj je na taj način oduzeto oružje kojim se moglo naoružati 200.000 ljudi - uključujući znatnu količinu protuoklopnog i protuzračno naoružanja, te lako topništvo: s iminentnom opasnosti od ratnog sukoba morala se potom Hrvatska suočiti praktično lišena ratne tehnike, izuzev skromne količine lakog pješačkog naoružanja kojim su raspolagale policijske postrojbe, lovačkog, muzejskog i trofejnog oružja.[1]

Vlada SDP-SKH je 23. svibnja 1990. - svega osam dana prije okupljanja prvog saziva Sabora sa HDZ-ovom većinom nakon prvih demokratskih izbora provedenih nakon II. svjetskog rata - predala cjelokupno naoružanje hrvatske Teritorijalne obrane neprijateljski nastrojenoj JNA.[2]

Ustroj teritorijalne obrane bio je utemeljen na odredbi članka 239. tadašnjeg ustava SFRJ prema kojem su republike - tako i SR Hrvatska - imale pravo organizirati i rukovoditi Teritorijalnom obranom. Analognu odredbu sadržavao je i članak člankom 237. tadašnjeg Ustava SR Hrvatske. Na čelu Teritorijalne obrane bio je zapovjednik TO, kojega je imenovalo i razrješavalo dužnosti tadašnje predsjedništvo SFRJ na prijedlog Predsjedništva tadašnje SR Hrvatske; tu je dužnost u trenutku predaje oružja JNA 1990. godine obnašao bivši premijer Ivica Račan.

Procijenivši da zapadnim republikama Sloveniji i Hrvatskoj treba oduzeti oružje Teritorijalne obrane, Generalštab oružanih snaga SFRJ donio je 14. svibnja 1990. zapovijed o oduzimanju oružja, s potpisom načelnika generalštaba JNA generala Blagoje Adžića. Naredbom se kompletno naoružanje i strjeljivo Teritorijalne obrane predaje na smještaj i čuvanje JNA.[3]

Za razliku od Slovenije, gdje su republičke vlasti odlučno odbile razoružati Teritorijalnu obranu, u Hrvatskoj je oružje je predano bez protivljenja Ivice Račana i SKH-SDP; ta je akcija zahvaljujući hrvatskim kadrovima nomenklature u vrhu zapovjednog lanca Teritorijalne obrane Hrvatske provedena vrlo brzo i učinkovito. [4] [5] [6]

Različitost stanja u Sloveniji od onoga u Hrvatskoj u pogledu predaje naoružanja Teritorijalne obrane može se pripisati višem stupnju nacionalnog jedinstva u procesu stjecanja neovisnosti Slovenije: doduše je narod i u Hrvatskoj posve jasno bio uz osamostaljenje - na narodnom Referendumu o hrvatskoj samostalnosti u svibnju 1991. godine je čak 93,4 posto glasača podržalo suverenitet RH, a 92,18 posto glasača podržalo raskid veza sa SFR Jugoslavijom - ali je dio političke elite koji je prethodnih desetljeća upravljao Hrvatskom bio slabo ili nikako sklon osamostaljenju. Tako su čak i prigodom glasovanja o osamostaljenju Hrvatske od Jugoslavije u lipnju 1991. godine zastupnici iz reda SDP-SKH bili zajednički napustili sjednicu Sabora. Dodatno tumačenje jest, da je aktivnost vojne obavještajne službe KOS bila u Hrvatskoj jača i uspješnija.

Više od polovice naoružanja Teritorijalne obrane nalazilo se u skladištima TO koja su se nalazila u sastavu kompleksa vojarni pod nadzorom JNA. Ostatak se nalazio u skladištima društveno političkih zajednica (općina) i radnih organizacija (poduzeća). Na području V. vojne oblasti naoružanje, strjeljivo i oprema Teritorijalne obrane čuvalo se u 364 objekta, od čega je 178 objekata bilo u kompleksima JNA, a 186 skladišta se nalazilo izvan vojnih kompleksa. [7] Nakon akcije razoružavanja JNA i MUP Srbije pojačali su sprovođenje operacije Štit i Operacije Proboj.[8]

Izvori

  1. ↑ Primjer strojnice iz splitskog muzeja, prikazan na HRT-u.
  2. ↑ "Izvješće Komande 32. korpusa OS SFRJ Komandi 5. vojne oblasti", prezentacija dokumenta od 18. svibnja 1990. na mrežnim stranicama časopisa "Hrvatski vojnik", pristupljeno 27. siječnja 2013.
  3. ↑ Policija u Domovinskom ratu 1990.-1991., izdanje Ministarstva unutarnjih poslova RH, br. 42, 2010., Nikolina Gotal: Napad na policijsku postaju Dalj, str. 54. (pristupljeno 14. rujna 2015.)
  4. ↑ Višnar, Fran (12. prosinca 1998.). "Zašto je KOS lako razoružao hrvatsku Teritorijalnu obranu, a ostao praznih ruku u Sloveniji?". Vjesnik. http://archive.is/DZZoD Pristupljeno 27. siječnja 2013. 
  5. ↑ Zagreb, Petak (4. rujna 2010.). "Kako je SDP sa Račanom 1991 razoružao Hrvatsku". dragovoljac.com. http://www.dragovoljac.com/forum/index.php?topic=748.0 Pristupljeno 11. ožujka 2011. 
  6. ↑ Zagreb, Domagoj Margetić (2018-27-01). "SDP u dogovoru s KOS-om JNA predao oružje hrvatske teritorijalne obrane 1990. godine". Necenzurirano.com. http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=662&Itemid=1 Pristupljeno 1. ožujka 2011. 
  7. ↑ Zagreb, Domagoj Margetić. "SDP u dogovoru s KOS-om JNA predao oružje hrvatske teritorijalne obrane 1990. godine". Necenzurirano.com. http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=662&Itemid=1 Pristupljeno 1. ožujka 2011. 
  8. ↑ Buljan, Joško; Tajne srpske operacije koje nisu mogle zaustaviti put prema nezavisnosti. Hrvatski tjednik, 12. listopada 2017., str. 16-19
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Razoružanje_Teritorijalne_obrane_SR_Hrvatske_1990.&oldid=159023"