Kliment Ohridski

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 188926 od 4. listopada 2021. u 22:19 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Spomenik sv. Klimentu Ohridskom u Skoplju

Sveti Kliment Ohridski[1][2][3][4][5][6][7] (840.Ohrid, 916.) naj­pozna­tiji i najznačaj­niji sedmočislenik, tj. učenik Svete Bra­će, Ćirila i Metoda, pisac, prosvjetitelj Slavena i svetac.

Životopis

Nakon Metodove smrti 885. prognan je iz Moravske. Pobjegao je pod zaštitu bugarskog vladara Borisa I. U Ohridu je osnovao 886. prvo slavensko učilište i 893. postao je ohridski episkop.

Kli­ment Ohrid­ski je na­kon Me­to­dove smrti (885.) s Naumom, Ange­larom i Savom morao pobjeći iz Panonije te prošao kraj Beo­grada na područje ta­dašnje bugar­ske dr­žave. Na dvoru kne­za Borisa pro­gnanici su bili srdač­no pri­mlje­ni, a Kli­ment je upu­ćen na krajnji zapad bugar­ske države, u današ­nju Sjevernu Ma­kedoni­ju, gdje je na Ohridu ustrojio sla­ven­sku crkvenu po­kraji­nu i na­stavio rad svojih učitelja. Oku­pio je učeni­ke i, prema suvre­me­nim izvori­ma, kroz nje­govu školu, prvo sla­ven­sko sveuči­lište, proš­lo ih je 3.500. Godine 889. ime­no­van je biskupom Veličkim (ne znamo točno gdje je grad Veli­ca bio), ali njego­va knji­ževna i pro­svjet­na djelat­nost nije time stala. Kli­ment je izvorni stvaralac, ali njegov je rad u prvom redu prevo­di­teljski i prire­đi­vački.[8]

Djela

Pisao je pjesme himničkoga značaja, životopise svetaca, kao i djela u čast svojih učitelja Ćirila i Metoda. Prevodio je s grčkoga jezika. Pripisuje mu se Žitje Konstantina Ćirila i Žitje Metodija, a barem ovo po­sljednje moglo bi biti njego­vo.

Zanimljivosti

Po Klimentu Ohridskome nazivaju se sveučilišta u Sofiji i u Bitolju. Na Antartici je 1988. osnovana bugarska Znanstvena baza Sv. Klementa Ohridskog.

Izvori

  1. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 2. dorađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, 1994., ISBN 953-0-40005-5, str. 311.
  2. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, IV. izd., Školska knjiga, 1996., Zagreb, ISBN 953-0-40005-5, ISBN 978-953-0-40005-4, str. 301.
  3. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, mjeseca prosinca 2000., ISBN 953-0-40017-9, str. 315. (Kliment Ohridski) (Crolist)
  4. Stjepan Babić,  Božidar Finka , Milan Moguš, Hrvatski pravopis, VIII. izd., Školska knjiga, 2004., Zagreb, ISBN 953-0-40017-9, ISBN 978-953-0-40017-7, str. 315.
  5. Stjepan Babić, Sanda Ham, Milan Moguš, Hrvatski školski pravopis, s predgovorom Radoslava Katičića, Školska knjiga, Zagreb, 2005., ISBN 953-0-40026-8, str. 125., (NSK)
  6. Stjepan Babić, Milan Moguš, Hrvatski pravopis : usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, 2. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-0-40034-4, str. 283., (NSK)
  7. Stjepan Babić, Sanda Ham, Milan Moguš, Hrvatski školski pravopis : usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, IV. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2012., ISBN 978-953-0-40026-9, (NSK), str. 126.
  8. Josip Bratulić. ur: Boris Drandić s prijateljima. ed. Aleja glagoljaša : Stoljeća hrvatske glagoljice (treće ed.). Zagreb: Znamen. str. 65. ISBN 978-953-6008-58-2 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Wikimedijinom Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: of Ohrid Kliment Ohridski

Vanjske poveznice