Wuyue

Ovo je glavno značenje pojma Wuyue. Za druga značenja pogledajte Wuyue (razdvojba).

1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta

Kraljevstvo Wuyue (kineski: 吳越國 / 吴越国, pinyin: Wúyuè Guó) je bilo jedno od Deset kraljevstava nastalih nakon pada dinastije Tang. Trajalo je gotovo cijelo 10. stoljeće na obali današnje kineske pokrajine Zhejiang. Njen osnivač je bio Qian Liu, vojni upravitelj protektorata koji je 902. godine od dinastije Tang ishodio status princa od Yuea na području pod svojom vlašću. Kada je 907. godine svrgnut Ai, posljednji car dinastije Tang, Qian Liu je iskoristio priliku da sebe proglasi kraljem nezavisne države. Ime joj dao prema drevnim državama Wu i Yue.

Jedan od nekoliko hramova posvećenih Qian vladarima Wuyuea iz 10. st. koji još uvijek postoje na obalama Zapadnog jezera, Hangzhou

Wuyue je graničila s državom Min na jugu i državom Južni Tang na sjeveru i zapadu. Iako nije vladala prostranim teritorijem, niti posebno veliki broj stanovnika, pokazala se najdugovječnijom, a prema mišljenju nekih suvremenih povjesničara i najuspješnijom od svih Deset kraljevstava. To se tradicionalno tumači povoljnim zemljopisnim položajem, kao i orijentacijom lokalnog stanovništva na pomorstvo i trgovinu, što su Qian Liua i njegove nasljednici nastojali iskoristiti da sakupe veliko materijalno bogatstvo; također je bila razvijena i intenzivna diplomatska aktivnost, kako prema nominalnim vladarima Pet dinastija na sjeveru Kine, tako i prema Japanu i Koreji. Ponekad se spominje kako se upravo pod vlašću Wuwuyea na području današnjeg Šangaja stvorila kultura koja se smatra zasebnom u odnosu na ostatak Kine.

Wuyue je prestala postojati kada je, suočen s vojnim pohodom nove carske dinastije Song, posljednji kralj Qian Chu odlučio mirno priznati njezinu vlast. Zbog toga mu je dozvoljeno da kraljevsku titulu formalno zadrži do smrti. Nakon toga su njegovi potomci zadržali istaknut položaj u ovom području.

Vladari kraljevstva Wuyue

Poglavari Kraljevstva Wuyue 907. – 978.

Hramsko ime			Posthumno ime			Prezime i osobno ime			Godine vladavine	Prijestolno ime s godinama trajanja
kineski	pinyin	šangajski	kineski	pinyin	šangajski	kineski	pinyin	šangajski
太祖	Tài Zǔ	Tha Tsu	武肅王	Wǔ Sù Wáng	Vu Soh Waon	Qian Liu 錢鏐	Qián Liú	Zi Leu	907. – 932.	Tianyou (天祐)：907. Tianbao (天寶)：908. – 912. Fengli (鳳歷)：913. Qianhua (乾化)：913. – 915. Zhenming (貞明)：915. – 921. Longde (龍德)：921. – 923. Baoda (寶大)：924. – 925. Baozheng (寶正)：926. – 931.
世宗	Shì Zōng	Sy Tson	文穆王	Wén Mù Wáng	Ven Moh Waon	Qian Yuanguan 錢元瓘 (錢傳瓘)	Qián Yuánguàn (Qián Chuánguàn)	Zi Nyoe Cioe (Zi Zoe Cioe)	932. – 941.	Changxing (長興)：932. – 933. Yingshun (應順)：934. Qingtai (清泰)：934. – 936. Tianfu (天福)：936. – 941.
成宗	Chéng Zōng	Zen Tson	忠獻王	Zhōng Xiàn Wáng	Tson Shie Waon	Qian Zuo 錢佐 (錢弘佐)	Qián Zuǒ (Qián Hóng Zuǒ)	Zi Tsu (Zi Ghon Tsu)	941. – 947.	Tianfu (天福)：941. – 944. Kaiyun (開運)：944. – 946.
nema	ne zna se	ne zna se	忠遜王	Zhōng Xùn Wáng	Tson Sen Waon	Qian Zong 錢倧 (錢弘倧)	Qián Zōng (Qián Hóng Zōng)	Zi Tson (Zi Ghon Tson)	947.	Tianfu (天福)：947.
nema	ne zna se	ne zna se	忠懿王	Zhōng Yì Wáng	Tson I Waon	Qian Chu 錢俶 (錢弘俶)	Qián Chù (Qián Hóng Chù)	Zi Tsoh (Zi Ghon Tsoh)	947. – 978.	Qianyou (乾祐)：948. – 950. Guangshun (廣順)：951. – 953. Xiande (顯德)：954. – 960. Jianlong (建隆)：960. – 963. Qiande (乾德)：963. – 968. Kaibao (開寶)：968. – 976. Taiping Xingguo (太平興國)：976. – 978.

Izvori

• Mote, F.W. (1999). Imperial China (900-1800). Harvard University Press. str. 11, 15, 22–23. ISBN 0-674-01212-7 
• Pan, Guangdan (1937). Prominent Families of Jiaxing in the Ming and Qing Dynasties. Shanghai: The Commercial Press 
• Worthy, Edmund H. (1983). "Diplomacy for Survival: Domestic and Foreign Relations of Wü Yueh, 907-978". Unutar Rossabi, Morris. China among Equals: the Middle Kingdom and its Neighbors, 10th-14th centuries. Berkeley: University of California Press. str. 17–44