Domagoj Kapetanović
| Domagoj Kapetanović | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Rođenje | 30. siječnja 1926. | |
| Smrt | 2005. | |
| Mlađi uzrasti | ||
| 1938.[1] 1938. - 1945. |
NK Concordia Zagreb[1] 1. HŠK Građanski Zagreb | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1946. - 1947. 1947. - 1952. 1952. - 1954. 1955. - 1959. |
FK Partizan Beograd NK Lokomotiva Zagreb GNK Dinamo Zagreb NK Metalac Zagreb |
[2] 0 (0) |
| Trenerska karijera | ||
| 1965.—1966. 1967.—1968. 1968.—1971. 1973. 1975. 1976. 1976.—1977. 1978. 1980.—1985. 1985.—1988. |
Velež Mostar Zagreb OFI Kreta Dinamo Zagreb Al-Ahly Toronto Metros-Croatia Osijek Toronto Metros-Croatia Sidney United Croatia Melbourne | |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
Domagoj Kapetanović (Ljubuški, 30. siječnja 1926.[1] - Zagreb, 2005.), hrvatski bivši nogometaš i nogometni trener iz Bosne i Hercegovine. Najpoznatiji je po uspjehu s momčadi Toronto Metros-Croatije u pobjedi u Sjevernoameričkoj ligi sezone 1976., 9. sezoni NASL-a. Igrao i za za juniorsku i seniorsku reprezentaciju Zagreba i Hrvatske. Bio je i uspješan igrač stolnog tenisa i velikog rukometa.[1]
Igračku karijeru počeo je u Concordiji,[1] zagrebačkom Građanskom. Jugokomunističkim rušenjem hrvatskih klubova Građanski je ukinut dekretom komunističkih vlasti 1945. i nekolicina igrača iz Građanskog, pristala je igrati za beogradski Partizan kojem kao vojnom klubu ništa nije manjkalo, a zagrebačkim igračima, ponajviše Građanskog je odbijanje značilo prekid karijere i rad u slabo plaćenim strukama. U Partizan su otišli Kapetanović, Franjo Glaser, Zlatko Čajkovski, Stjepan Bobek, Miroslav Brozović, Zlatko Čajkovski, Bruno Belin, Branko Strnad i drugi.[3][4] Također je igrao za zagrebačke klubove Lokomotivu, Dinamo i Metalac.
Od 1958. do 1966. bio trener pionira i juniora u Dinamu. Od 1966. trenirao druge klubove. Kao trener vodio je Dinamo iz Zagreba 1973. godina te nekoliko hrvatskih domaćih i hrvatskih inozemnih klubova, poput Toronto Metros-Croatije u Kanadi i Croatiju iz Sydneya u Australiji. S Osijekom je ušao u 1. ligu, s libijskim Al-Ahlyjem je osvojio prvenstvo, s Croatijom iz Sydneya bio je prvak Novog Južnog Walesa 1981. godine.[1]
Godine 1994. primio priznanje Trofej podmlatka HNS-a za životno djelo u nogometnom športu, odnosno za izniman doprinos razvoju nogometnog športa u Republici Hrvatskoj. Dobitnik Zlatne plakete HNS-a.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Domagoj Kapetanović, Povijest Dinama, preuzeto 12. srpnja 2017.
- ↑ Partizanovi igrači od 1945. do danas; Kapetanović #399 (Arhivirano 7. rujna 2012.) na Službenim stranicama FK Partizana, citirano: "Ukupno: 13 prijateljskih utakmica, 0 pogodaka"
- ↑ Reić, Zdravko (21. veljače 2009.). Zašto Dinamo uoči svakog derbija "pumpa" svoju povijest ID: reic-zasto_dinamo_uoci_svakog_derbija_pumpa_svoju_povijest.
- ↑ Židak, Tomislav (21. veljače 2009.). ‘Crna’ ovca plavog kluba ID: zidak-crna_ovca_plavog_kluba.
- Hrvatski nogometaši
- Hrvatski nogometaši iz Bosne i Hercegovine
- Bosanskohercegovački nogometni treneri
- Životopisi, Ljubuški
- Nogometaši 1. HŠK Građanskog Zagreb
- Nogometaši Partizana
- Nogometaši NK Lokomotive
- Nogometaši Dinama
- Treneri GNK Dinama
- Treneri NK Zagreba
- Treneri NK Osijeka
- Nogometaši NK Kustošija Zagreb
- Hrvatski stolnotenisači
- Hrvatski rukometaši
- Veliki rukomet