Gadames

1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Gadames ili Ghadamis (arapski: غدامس‎; berberski: Ghdams / ɛadēməs; libijski: Ġdāməs) je grad u oazi u zapadnoj Libiji. Nalazi se oko 549 km jugozapadno od Tripolija, na samoj tromeđi granica s Alžirom i Tunisom; zapravo on čini granicu libijske pokrajine Ouargla, Alžira i tuniškog guvernata Tataouine. Danas grad ima oko 7.000 stanovnika, uglavnom Berbera.

Stari grad koji je opasan zidinama, poznat kao "Biser pustinje", je upisan 1986. godine na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi kao jedan od najstarijih saharskih gradova koji je primjer naselja tradicionalne arhitekture. Prije je svaki od sedam klanova koji žive u Gadamesu posjedovao jednu njegovu četvrt sa osobnim javnim trgom gdje su održavali svoje festivale, no 1990-ih stanovništvo je deložirano i Starom gradu danas prijeti urušavanje zbog neodržavanja građevina<ref>The World Heritage Newsletter, No.9, Prosinac 1995.</ref>. God. 2016. Stari grad Gadames je upisan i na popis ugroženih mjesta svjetske baštine zbog Libijskog građanskog rata, prisutstva naoružanih skupina, već načinjene i mogućih budućih oštećenja lokaliteta<ref>"Libya’s five World Heritage sites put on List of World Heritage in Dange". UNESCO. http://whc.unesco.org/en/news/1523/ Pristupljeno 26. kolovoza 2016.  </ref>

Panorama povezanih krovova Gadamesa

Legenda o imenu

Prema arapskoj predaji oazu je otkrio jedan sluga kojem je gospodar naredio da se uputi u pustinju i pronađe kamp gdje su on i njegovi imali piknik dan prije. Sluga je pronašao stvari, ali kad se spremao poći kopito njegovog konja je probilo zemlju i ukazala se voda. Zbog toga je oaza dobila ime Ghada-ams (ar. za "ručak-jučer"). Bilo kako bilo, oaza je svakako razlog nastanka grada.

Povijest

Jedan od "podzemnih" prolaza u Starom gradu

Najstariji zapis o Gadamesu je iz rimskih vremena kada je bio poznat kao Cydamus, vjerojatno prema berberskom plemenu Tidemensi iz Fezana<ref>Ghadames na temehu.com (engl.) Preuzeto 14. svibnja 2011.</ref>. God. 19. pr. Kr., za vladavine cara Augusta, rimski prokonzul Lucije Kornelije Balb Mlađi je osvojio Cydamus, ali stalni vojni garnizon je ustanovljen tek za cara Septimija Severa, a postoji vjerojatnost da ju je i sam Car posjetio 202. godine kada je obilazio svoju rodnu Leptis Magnu<ref>Anthony Richard Birley, Septimius Severus: the African emperor, 2002, Taylor & Francis e-Library, str. 2. ISBN 0-415-16591-1 </ref>. No, samo nekoliko desetljeća kasnije, tijekom tzv. "Krize 3. stoljeća", Rimljani su se povukli iz grada.

Nakon što su ga pokrstili bizantski misionari u 6. stoljeću je u oazi osnovana biskupija. Do konca 7. stoljeća njime su vladali Arapi, a stanovništvo je prešlo na islam. Od tada, pa sve do 19. stoljeća, Gadames je odigrao važnu ulogu u trans-saharskoj trgovini. Trgovci iz Gadamesa su bili poznati po cijeloj Sahari. U svim drugim važnim mjestima, poput Timbuktua u Maliju, postoji ulica koja se zove po Gadamesu, a kroz koju su karavane prolazile na putu za Gadames. Otuda se trgovalo raznom robom. Iz subsaharske Afrike je dolazilo drago kamenje, zlato, srebro, slonovača, datulje i nojevo perje, a u drugom smjeru je išlo staklo i venecijanski papir (npr. za vjerske tekstove), biseri iz Pariza i lan iz Marseillea<ref>Davor Rostuhar, Libija, putovanje u srce Sahare, časopis Meridijani, listopad 2010., str. 46.</ref>.

1970-ih vlada je izvan zidina Starog grada izgradila nove kuće, no stanovnici su se ljeti vraćali u Stari grad jer je bio bolje izgrađen za podnošenje vrućina.

Znamenitosti

Velika džamija u Novom gradu

Iako nije sačuvana nijedna građevina iz proto-berberskog ili rimskog razdoblja, Gadames se odlikuje izvanrednom stambenom arhitekturom koja je prilagođena potrebama stanovanja u vrućim pustinjskim uvjetima. Prije svega kuće su imale iznimno debele zidove kako bi sačuvale svježinu, a kuće na granici grada su spojile zidove u gradske zidine s pokojim tornjem, gradksim vratima i bastionima. Kuće su podijeljene na katove različitih namjena: prizemlje je služilo za skladištenje, prvi kat za stanovanje, potom natkrivene aleje, gotovo poput podzemne mreže hodnika; i na kraju gornje otvorene spojene terase za žene.

Na ovaj način stvorena su tri kata cijeloga grada. Donji je bio mreža mračnih uskih prolaza između kuća gdje su se muškarci sastajali u natkrivenim arkadama, srednji dijelovi su bili privatni i odvojeni, dok su terase kuća tvorile zapravo otvorene ulice i trgove grada gdje su se sastajale žene, potpuno skrivene od muških pogleda.

Cijeli grad je izgrađen od lokalnih materijale, poput glinene opeke, kamena i drveta palmi. Bijela boja zidova je dobivena premazivanjem krečom i time su svjetle prostorije još više isticale jednostavnost ukrasa na zidovima, njihovim gipsanim nišama, prozorima i predmetima.

• 
  Kuća na ulazu u Stari grad
• 
  Toplice unutar Starog grada
• 
  Suvenirnica tradicionalnih ukrasa
• 
  Ulica Starog grada
• 
  Staro groblje

Izvori

• Intisar Azzouz, Ghadames, Libija, članak za seminar o arhitektosnkim promjenama u islamskom svijetu održan u Amanu od 4.-7. svibnja 1980., OCLC 7208199

Vanjske poveznice

• "Gadames, Libija" Falling Rain Genomics, Inc. (engl.)