Šutnja (roman)
Šutnja
| |
|---|---|
| Naziv izvornika | 沈黙 |
| Autor | Endō Shūsaku |
| Država | Japan |
| Jezik | japanski jezik (izvorno) |
| Vrsta djela | roman |
| Rod (stil, žanr) |
teološka i povijesna fikcija |
| Izdavač | Shinchosha (prvo izdanje) |
| Datum (godina) izdanja |
1966. |
| Vrijeme radnje | 1639. |
| Glavni lik(ovi) | velečasni Sebastião Rodrigues |
| Teme | krvavi progoni kršćana u Japanu |
Šutnja (japanski: 沈黙) roman je iz 1966. godine, djelo Endō Shūsakua, najvažnijega japanskoga katoličkoga pisca.[1] Roman pripada žanru teološke i povijesne fikcije te prikazuje progon isusovačkih misionara i japanskih kršćana u 17. stoljeću, u razdoblju nakon pobune u Shimabari i progona tzv. skrivenih kršćana (kakure kirishitan).
Roman je nagrađen Tanizakijevom nagradom 1966. godine i često se naziva „najvećim Endōovim djelom”[2][3]
Roman je dijelom napisan u obliku pisma glavnog lika te obrađuje temu Božje šutnje i prisutnosti u ljudskoj patnji. Na Endōov prikaz snažno su utjecala njegova osobna iskustva – odrastanje katolika u pretežno nekršćanskom Japanu, susret s francuskim katolicizmom te borba s dugotrajnom bolešću (tuberkuloza).[4]
Šutnja je doživjela je i tri filmske adaptacije posljednji put kao film Martina Scorsesea „Šutnja (2016.)”.
Radnja
Mladi portugalski isusovac, velečasni Sebastião Rodrigues (lik temeljen na povijesnom isusovcu Giuseppeu Chiari), odlazi u Japan 1639. godine kako bi pomogao mjesnoj Crkvi i istražio navode da je njegov učitelj, isusovac Cristóvão Ferreira, otpao od vjere.
U Japanu, Rodrigues i njegov subrat Francisco Garrpe pronalaze zajednice potajnih kršćana (kakure kirishitan) koje vlasti nemilosrdno progone. Sumnjive kršćane prisiljavaju da pogaze fumi-e – reljefni prikaz Krista – čime se odriču svoje vjere. Oni koji to odbiju bivaju mučeni i pogubljeni metodom ana-tsurushi, vješanjem naglavačke nad jamom.
Rodrigues i Garrpe ubrzo bivaju uhvaćeni. Rodrigues u zatočeništvu svjedoči patnji japanskih vjernika i svećenika koji su prisiljeni odreći se vjere kako bi spasili druge od mučenja. Njegova unutarnja borba kulminira u trenutku kada, suočen s patnjom drugih, čuje glas Krista koji mu govori:
„Možeš pogaziti. Više nego itko znam bol tvoga stopala. Rođen sam da me ljudi pogaze, da dijelim njihovu bol.”
Rodrigues tada pogazi fumi-e, prihvaćajući Kristovu šutnju i suosjećanje. Nakon toga mu japanski službenik kaže:
„Oče, nismo te mi porazili, već ovo blato – Japan.”[5]
Izvori
- ↑ Endō Shūsakuova “Šutnja” svjetlorijeci.ba Preuzeto 12. studenoga 2025.
- ↑ Shusaku Endo's Silence spu.edu Preuzeto 12. studenoga 2025.
- ↑ We Have Never Seen His Face page 2 Center for Christian Ethics Preuzeto 12. studenoga 2025.
- ↑ We Have Never Seen His Face page 3 Center for Christian Ethics Preuzeto 12. studenoga 2025.
- ↑ Francis Mathy, SJ, Introduction, u: Endo Shusaku, Wonderful Fool (Obaka-san), Tokyo: Tuttle, 1974., str. 6, ISBN 9780068598534.