| Vodeno plava Lua error in package.lua at line 80: module 'Module:i18n' not found. | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
 Kemijska struktura vodeno plave
| ||||||
| IUPAC nomenklatura | Dinatrijev 2-amino-3-metil-5- {[4-(4-sulfonatoanilino)fenil]- [4-(4-sulfofenil)iminocikloheksa-2,5- dien-1-iliden] metil} benzensulfonat | |||||
| Ostala imena | Vodeno plava Anilinska plava Kiselo plava 22 C.I. 42755 Kinesko plava | |||||
| Identifikacijski brojevi | ||||||
| Osnovna svojstva | ||||||
| Molarna masa | 737,72374 g·mol−1 | |||||
| Izgled | Tamni plavo-smeđi prah bez mirisa [1] | |||||
| Topljivost u vodi | ||||||
| Struktura | ||||||
| Sigurnosne upute | ||||||
| ||||||
| SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | ||||||
| Portal:Kemija | ||||||
Vodeno plava (eng. Water blue; njem. Wasser blau), poznata i kao anilinska plava, kiselo plava 22, topljiva plava 3M, morsko plava V ili C.I. 42755, organski je spoj koji se koristi kao bojilo u histologiji. Vodeno plavo bojilo se koristi za bojenje kolagena u presjecima tkiva. Topiv je u vodi i slabo topiv u etanolu. Vodena plava je također dostupna u smjesi s metilnim modrilom, pod imenima anilinska plava WS, anilinska plava, kinesko plava ili topljivo plava. [4][5] Može se koristiti u Malloryjevoj trikromnoj bojilu vezivnog tkiva i Gömörijevoj trikromnom bojilu mišićnog tkiva. Koristi se u diferencijalnom bojenju. [6]
Triarilmetanska bojila
Podrobniji članak o temi: Triarilmetanska bojilaTriarilmetanska bojila su bojila koja se izvode strukturno od bezbojnog trifenilmetana (C6H5)3CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripada derivatima difenil-naftilmetana C10H7·CH·(C6H5)2. U para-položaju prema centralnom ugljikovu atomu moraju se u molekuli nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvije auksokromne skupine. Kromofor je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C6H4=O , odnosno 0=C6H4=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna, kisela, močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo je močilno. Uvođenjem sulfonskih grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost prema alkalijama. Bojeni lakovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenje svile i močenog pamuka, a kiseli i močilni za bojenje vune. Najveće količine ovih bojila troše se izvan tekstilne upotrebe, i to za bojenje papira, drveta, šibica, u proizvodnji grafičkih boja, za tinte, kao boje u kozmetici i prehrambenoj industriji.
Triamino-derivati trifenilmetana
Triamino-derivati trifenilmetana obuhvaćaju niz proizvoda koji su danas izgubili svoju nekad veliku važnost. Tako je na primjer fuksin, C.I. 42510, koji se dobiva grijanjem smjese anilina i o- i p-toluidina s nitrobenzenom uz željezo i cinkov klorid ili s arsenskom kiselinom, bio jedno od prvih bojila koja su se proizvodila. Ako se na isti način obradi smjesa jednog mola p-toluidina s dva mola anilina, nastaje derivat 4,4/,4//-triaminotrifenilmetana, pararozanilin, C.I. 42500. Važnu ulogu u industriji tinte, grafičkih boja, hektografskih masa i slično ima metil ljubičasta (njem. Methylviolett), C.I. 42535, koji nastaje iz dimetilanilina produhavanjem zraka u prisutnosti vode, kuhinjske soli, bakarnog sulfata i fenola kao katalizatora. Pri tom se jedna metilna grupa oksidira u formaldehid i daje centralni atom ugljika za to bojilo, N-pentametilpararozanilin. Kristalna ljubičasta (njem. Krystallviolett), C.I 42555, upotrebljava se za iste svrhe. Ako se s Michlerovim hidrolom kondenzira N-etil-N-(m-sulfobenzil)-metanilna kiselina, dobije se Echtsaureviolett 10B, C. I. 42571. Patentblau AE, C.I. 42576, nastaje analogno iz N-(m-sulfobenzil)-M-benzilanilina i Michlerova hidrola sulfuriranog u položaju 2. Za tekstilnu upotrebu značajan je Brillantindocyanin 6B, C.I. 42660, koji ima mnogo bolje postojanosti nego druga bojila ove grupe; priprema se kondenzacijom p-klorbenzaldehida sa 2 mola N-(m-sulfobenzil)-N-etilanilina oksidacijom i kondenzacijom s p-fenetidinom. Neka praktički važna bojila ove grupe pripremaju se sulfuriranjem drugih manje važnih bojila. Tako na primjer Spritblau T, C.I. 42775, dobiven feniliranjem fuksina anilinom na 180°C, daje nakon sulfuriranja produkte kojima svojstva zavise od stepena feniliranja i sulfuriranja, a poznati su pod nazivima Alkaliblau (C.I. 42750), vodeno plava ili Wasserblau (C.I. 42755) i metilno modrilo ili Tintenblau (C.I. 42780). [7]
Izvori
- ↑ Datenblatt bei OMIKRON GmbH, abgerufen am 27. Dezember 2019.
- ↑ RömppOnline: "Wasserblau", 25. Juli 2012, ID=RD-23-00285
- ↑ Electron Microscopy Sciences: Safety Data Sheet Aniline Blue, Certified C.I. 42780, abgerufen am 27. Dezember 2019.
- ↑ Lillie, R. D. (1969). "H. J. Conn's Biological stains : a handbook on the nature and uses of the dyes employed in the biological laboratory". https://trove.nla.gov.au/work/21134552?selectedversion=NBD35338 Pristupljeno 8. veljača 2019.
- ↑ "Aniline Blue WS". http://stainsfile.info/StainsFile/dyes/707.htm
- ↑ Nowicki, Marcin (15. svibanj 2013.), "A simple dual stain for detailed investigations of plant-fungal pathogen interactions", Vegetable Crops Research Bulletin (Vegetable Crops Research bulleting, InHort & Versita) 77: 61–74, doi:10.2478/v10032-012-0016-z, http://www.degruyter.com/view/j/vcrb.2012.77.issue--1/v10032-012-0016-z/v10032-012-0016-z.xml?format=INT, pristupljeno 24. svibanj 2013.
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.