Aldebaran
 | |
| Položaj na nebu Epoha J2000 | |
|---|---|
| Zviježđe | Bik |
| Rektascenzija | 4h 35m 55,2s |
| Deklinacija | +16° 39' 33" |
| Prividna magnituda (V) | +0,85 |
| Karakteristike | |
| Spektralni tip | K5III |
| U−B indeks boje | 1,92 |
| B−V indeks boje | 1,44 |
| Tip promjenjive | nepravilna |
| Astrometrija | |
| Radijalna brzina (Rv) | +54,26 ± 0,03 km/s |
| Prava brzina (μ) | RA: 63,45 ± 0,84 mas/g Dec.: −188,94 ± 0,65 mas/g |
| Paralaksa (π) | 49,97 ± 0,75 mas |
| Udaljenost | 65 ly (20 pc) |
| Apsolutna magnituda (MV) | 0,6 ± 0,03 |
| Detalji | |
| Masa | 1,16 ± 0,07 M☉ |
| Polumjer | 44,13 ± 0,84 R☉ |
| Luminozitet | 425 L☉ |
| Temperatura | 3900 ± 50 K |
| Metalicitet | % Sunca |
| Rotacija | 520 dana |
| Starost | g |
| Druge oznake | |
Aldebaran (α Tauri) je najsjajnija zvijezda u zviježđu Bik . Zvijezda je narančasti div glavnog niza s prividnom magnitudom 0,85. Svjetlost mu varira oko 0,2 magnitude, tako da pripada pulsarima . Tradicionalno ime Aldebaran potječe od arapskog izraza pratilac (Al dabaran) jer slijedi Plejade. Aldebaran je crveni div, hladniji od Sunca s površinskom temperaturom od 3,900 K, ali njegov polumjer je oko 44 puta veći od sunčevog, pa je preko 400 puta svjetliji. Okreće se polako i treba mu 520 dana za rotaciju oko sebe. 1997. astronomi Artie P.Hatzes i William D. Cochran otkrili su da je Aldebaran dvostruka zvijezda (α Tauri A i α Tauri B). Mjerenjem svjetline utvrđeno je da je α Tauri B crveni patuljak. [1] [2] [3] Oko zvijezde orbitira egzoplanet Aldebaran b, otkriven 1993., ali je smatran sumnjivim sve do 2015. godine, kada su istraživači zaključili da postoji vjerojatnost da egzoplanet orbitira Aldebaranom, u skladu s izvornim proračunima, ali i kompatibilna sa zvjezdanom aktivnošću. [4] U pravcu Aldebrana kreće se svemirska letjelica Pioneer 10, do koje će doći za otprilike 2 milijuna godina.
Opažanje na noćnom nebu
Aldebaran je jedan od najlakše uočljivih zvijezda na noćnom nebu, dijelom zbog svoje svjetline, a dijelom zbog neposredne blizine jednog od izraženijih asterizama na nebu. Nakon tri zvijezde Orionovog pojasa u suprotnom smjeru od Siriusa, prva svijetla zvijezda na putu je Aldebaran. [5]
Zvijezda se slučajno nalazi u liniji vida između Zemlje i Hijada, pa ima izgled da je najsjajniji član otvorenog skupa, ali skup koji tvori asterizam u obliku bikove glave je dvostruko udaljeniji od Zemlje, na oko 150 svjetlosnih godina. [6]
Aldebaran je 5,47 stupnjeva južno od ekliptike i tako ga Mjesec može zakloniti (okultirati). Do takvih okultacija dolazi kada je Mjesečev uzlazni čvor u blizini jesenske ravnodnevnice . Niz od 49 okultacija dogodio se od 29. siječnja 2015. i završio 3. rujna 2018. Svaki je događaj bio vidljiv na sjevernoj hemisferi ili blizu ekvatora ; ljudi u npr. Australiji ili Južnoj Africi nikada ne mogu primijetiti aldebaransku okultaciju jer je predaleko južno od ekliptike. Razmjerno točna procjena promjera Aldebarana dobivena je tijekom okultacije 22. rujna 1978. Aldebaran je u konjukciji sa Suncem oko 1. lipnja svake godine.
Izvori
- ↑ Zvijezde u sazviježđu Bik iz Constellation Guide učitano 28.03.2014 (en)
- ↑ Zvijezde u sazviježđu Bik na stranici Top Astronomer učitano 28.03.2014 (en)
- ↑ Zvijezda Aldebaran na stranici Solstation učitano 28.03.2014 (en)
- ↑ Hatzes, A.P. (15. svibanj 2015.). Long-lived, long-period radial velocity variations in Aldebaran: A planetary companion and stellar activity. str. 18
- ↑ Terence Dickinson (1998). NightWatch: A Practical Guide to Viewing the Universe, 56–, Firefly Books.
- ↑ Ian Ridpath (28 May 2003). The Monthly Sky Guide, 55–, Cambridge University Press.