Haris Škoro

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 413934 od 7. ožujak 2022. u 00:09 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (brisanje nepotrebnog teksta)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Haris Škoro
Država BiH
Osobni podatci
Rođenje 2. rujna 1962.
Visina 184 cm
Položaj napadač
Mlađi uzrasti
FK UNIS Vogošća
FK Bosna Visoko
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1982. – 1987.
1987. – 1988.
1988. – 1991.
1991. – 1995.
1995. – 1996.
FK Željezničar Sarajevo
Dinamo Zagreb
Torino F.C.
FC Zürich
FC Baden
0107 00(27)
0028 00(14)
0087 00(17)
0093 00(15)
Reprezentativna karijera
1985. - 1989. Jugoslavija 0015 000(4)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 15. siječnja 2015.

Portal o životopisima
Portal o športu

Haris Škoro (Vogošća, BiH, 2. rujna 1962.), bivši je nogometni reprezentativac.[1]

Igračka karijera

Klupska karijera

Rodio se u Vogošći u Bosni i Hercegovini 2. rujna 1962. godine. Nogomet je započeo igrati u momčadi UNIS-a iz Vogošće, nastavio u Bosni iz Visokog, a od 1979. godine u sarajevskom Željezničaru. Za prvu momčad je debitirao 1982. godine. Igrao je u generaciji Željezničara koja je 1984. godine nesretno ispala od mađarskog FC Videotona u polufinalu Kupa Uefe. U zagrebački Dinamo stiže kao već formiran nogometaš, na vrhuncu karijere, 1987. godine i igra do 1988. godine. Za Dinamo je u različitim natjecanjima odigrao 75 utakmica i postigao 42 zgoditka. Njegov dolazak u Dinamo pripada kategoriji najzvučnijih transfera u povijesti maksimirskog kluba. Došao je na nagovor Miroslava Blaževića. U ljeto 1988. godine odlazi iz Dinama u talijanski Torino. Tamo igra do 1991. godinenakon čega odlazi u Švicarsku i igra za klubove FC Zürich i FC Baden, u kojem je u sezoni 1995./96. završio karijeru.

Reprezentativna karijera

Za jugoslavensku reprezentaciju odigrao je od 1985. do 1989. godine 15 utakmica (9 kao nogometaš Željezničara, 4 Dinama, 2 Torina) i postigao 4 pogotka. Debitirao je u Beogradu 28. rujna 1985. godine u kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo u kojoj je DR Njemačka je pobijedila Jugoslaviju 2:1. Od dresa reprezentacije oprostio se u Londonu 13. prosinca 1989. godine u prijateljskoj utakmici s Engleskom koja je pobijedila Jugoslaviju 2:1.

Zanimljivo je da ga je izbornik hrvatske reprezentacije Dražan Jerković pozvao u sastav za prvu povijesnu prijateljsku utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije od uspostave neovisnosti protiv reprezentacije SAD-a 17. listopada 1990. godine u Zagrebu, ali ga unatoč njihovoj osobnoj želji da nastupi za Hrvatsku njegov tadašnji klub nije pustio jer nisu imali tu obvezu, s obzirom da se utakmica nije igrala u terminu predviđenom za nastupe A reprezentacija.[2]

Danas živi u Švicarskoj.

Izvori

  1. Gizdić, Jurica (2012.). Hrvatski reprezentativci i izbornici. Zagreb: Hrvatski nogometni savez. str. 90.. ISBN 978-953-57380-0-8 nevaljani ISBN 
  2. Sportske novosti, Zagreb, broj 10256, 16. listopada 1990.