Brzina zanošenja

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 500877 od 1. svibanj 2022. u 02:05 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Električna struja je usmjereno gibanje slobodnih elektrona.
Brzina zanošenja elektrona u bakrenom vodiču je približno 0,000 1 m/s

Brzina zanošenja ili driftna brzina (oznaka vd) je srednja brzina koju pozitivno električki nabijena čestica u električnome polju postiže u pravcu električnoga polja. Može se izraziti kao umnožak električne pokretljivosti µ slobodnih električki nabijenih čestica i jakosti električnoga polja E, dakle:

<math> v_d = \mu \cdot E </math>

Znatno je manja od stvarne brzine neuređenoga gibanja čestica u električnome polju jer se čestice sudaraju s preprekama i odbijaju u svim smjerovima s podjednakom vjerojatnošću, ali malu prednost ima smjer (ili smjer suprotan smjeru) električnoga polja: na primjer srednja kvadratna brzina nasumičnoga gibanja elektrona u metalu na sobnoj temperaturi je oko 1 000 000 m/s, a brzina zanošenja je približno 0,000 1 m/s. <ref> brzina zanošenja (driftna brzina), [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.</ref>

Primjer

Električna struja se najčešće giba u bakrenoj žici. Bakar ima gustoću od 8 960 kg/m3 i atomsku masu 63,546 g/mol, tako da ima 140 685,5 mol/m3. U jednom molu bilo kojeg kemijskog elementa nalazi se 6,02 × 1023 atoma (Avogadrov broj). Stoga u 1 m3 bakra ima oko 8,5 × 1028 atoma (6,02 × 1023 × 140685,5 mol/m3). Bakar ima jedan slobodni elektron po atomu, tako da je n jednak 8,5 × 1028 elektrona po kubičnom metru.

Pretpostavimo jakost električne struje od I = 1 A i žicu promjera 2 mm (polumjer = 0,001 m). Ta žica ima površinu presjeka 3,14 × 10−6 m2 (A = π × 0,0012 m2). Električni naboj jednog elektrona je q = 1,6 × 10−19 C. Stoga se brzina zanošenja može izračunati kao:

<math>\begin{align}
 v_d &= {I \over n \cdot A \cdot q}\\
 v_d &= \frac{1 \text{C}/\text{s}}{\left(8,5 \times 10^{28} \text{m}^{-3}\right) \left(3,14 \times 10^{-6} \text{m}^2\right) \left(1,6 \times 10^{-19} \text{C}\right)}\\
 v_d &= 2,3 \times 10^{-5} \text{m}/\text{s}

\end{align}</math>

Dakle, u toj žici elektroni se kreću brzinom od 0,000 023 m/s (23 μm/s). Pri izmjeničnoj struji od 60 Hz to znači da u pola ciklusa elektroni pređu manje od 0,000 002 m (0,2 μm). Drugim riječima, elektroni koji se gibaju preko dodirne (kontaktne) točke u prekidaču nikada neće napustiti prekidač.

Za usporedbu, brzina strujanja Fermijevih elektrona (koja se kod sobne temperature može smatrati njihovom približnom brzinom u odsutnosti električne struje) je oko 1 570 km/s. <ref>http://hyperphysics.phy-astr.gsu.edu/hbase/electric/ohmmic.html Ohm's Law, Microscopic View, retrieved 2015-11-16</ref>

Izvori

1 }}
     | references-column-width 
     | references-column-count references-column-count-{{#if:1|{{{1}}}}} }}
   | {{#if: 
     | references-column-width }} }}" style="{{#if: 
   | {{#iferror: {{#ifexpr: 1 > 1 }}
     | -moz-column-width: {{#if:1|{{{1}}}}}; -webkit-column-width: {{#if:1|{{{1}}}}}; column-width: {{#if:1|{{{1}}}}};
     | -moz-column-count:{{#if:1|{{{1}}}}};-webkit-column-count:{{#if:1|{{{1}}}}};column-count:{{#if:1|{{{1}}}}}; }}
   | {{#if: 
     | -moz-column-width: {{{colwidth}}}; -webkit-column-width: {{{colwidth}}}; column-width: {{{colwidth}}}; }} }} list-style-type: {{#switch: 
   | upper-alpha
   | upper-roman
   | lower-alpha
   | lower-greek
   | lower-roman = {{{group}}}
   | #default = decimal}};">
<references group=""></references>