Operacija Drvena noga

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 333851 od 17. studenoga 2021. u 22:02 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir oružani sukob

Operacija Drvena noga (hebrejski מבצע רגל עץ‎, Mivtza Regel Etz) je kodni naziv za izraelski zračni napad na sjedište Palestinske oslobodilačke organizacije u Hammam Chottu, u Tunisu, koji se odigrao 1. listopada 1985. Pošto je ta lokacija udaljena 2060 km od Izraela,[1] to je bila najudaljenija vojna operacija Izraelskih obrambenih snaga (IDF) nakon Operacije Entebbe koja se odigrala u Ugandi 1976. Nakon što je IDF istjerao PLO iz Libanona 1982., ta se skupina smjestila u Tunisu.

Povod je bio teroristički napad 25. rujna 1985., u kojem su militanti PLO-a na Jom Kipur oteli izraelsku jahtu kraj obale Cipra i ubili troje izraelskih turista. PLO pak navodi da je napad na jahtu bio odgovor na otmicu Faisala Abu Sharaha, kojeg je Izraelska mornarica presrela u morskim vodama Libanona.

Tog dana, deset je izraelskih borbenih zrakoplova F-15 poletjelo iz baze u 8:00 sati. Iznad Sredozemnog mora, napunili su rezervoar gorivom te nastavili let, dok su se pomoćni zrakoplovi vratili natrag.[2] Kada su stigli do tuniške obale, borbeni zrakoplovi su izbacili MK 82 bombe, od kojih je svaka bila teška 225 kg, u tri navrata na sjedište PLO-a.[3] Jaser Arafat je preživio jer je tada bio vani na trčanju, ali su eksplozije u sjedištu ubile između 70-ak ljudi, većinom militanata.[4]

Iako je Izrael vojnu operaciju nazvao uspjehom, međunarodna zajednica osudila je taj čin. Velika Britanija i većina europskih država su reagirali negativno, kao i američka administracija, iako je isprva reagirala pozitivno. Arapske države su bile zgrožene a Egipat je čak otkazao teritorijalne pregovore s Izraelom. Tuniške vlasti morale su pojačati mjere zaštite za domaće Židove koji su postali meta izljeva bijesa Arapa.[5] Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda izglasalo je rezoluciju 573 kojom je osudilo "izraelski čin agresije" te naglasilo da Tunis ima pravo na odštetu. SAD nije spriječio rezoluciju.[6]

Izvori

  1. Aloni 2006., str. 67
  2. Aloni 2006., str. 68.
  3. Aloni 2006., str. 69.
  4. BBC News (12. studeni 2004). "Arafat: End of a charmed life". bbc.co.uk. http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/4007159.stm Pristupljeno 13. studeni 2012 
  5. Mitchell Bard. "The Jews of Tunisia". Jewish Virtual Library. http://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/anti-semitism/tunisjews.html Pristupljeno 13. studeni 2012 
  6. Weisburd 1997., str. 166

Literatura

  • Aloni, Shlomo (2006). Israeli F-15 Eagle Units in Combat. Oxford: Osprey Publishing. ISBN 9781846030475 
  • Bellelli, Roberto (2010). International Criminal Justice: Law and Practice from the Rome Statute to Its Review. Surrey: Ashgate Publishing ltd.. ISBN 9781409402671 
  • Weisburd, Arthur Mark. Use of Force: The Practice of States, 1945-1991. Pennsylvania: Penn State Press. ISBN 9780271016801 

Vanjske poveznice