Šid: razlika između inačica
| Redak 140: | Redak 140: | ||
== Povijest == | == Povijest == | ||
Prvi podaci o Šidu su iz XVIII. stoljeća, kada je ovo naselje bilo u Podunavskoj vojnoj granici. U XIX. stoljeću mjesto naseljavaju [[Srbi]] i [[Rusini]] iz [[Ruski Krstur|Ruskog Krstura]] i [[Kucura|Kucure]], zatim [[Slovaci]] iz Gložana i Pivnica. Početkom XX. stoljeća Šid se razvija kao gradsko naselje | Prvi podaci o Šidu su iz XVIII. stoljeća, kada je ovo naselje bilo u Podunavskoj vojnoj granici. U 18. stoljeću doseljavaju se Hrvati i Nijemci.<ref name="a gdje"/> U XIX. stoljeću mjesto naseljavaju [[Srbi]] i [[Rusini]] iz [[Ruski Krstur|Ruskog Krstura]] i [[Kucura|Kucure]], zatim [[Slovaci]] iz Gložana i Pivnica. Početkom XX. stoljeća Šid se razvija kao gradsko naselje. | ||
Hrvati su u doba socijalističke Jugoslavije predstavljali značajnu manjinu. Na popisu 1961. su sa skoro 8000 pripadnika činili 21%. Otad broj stalno pada iz gospodarstveno-političkih razloga. Od svih naroda Hrvati su u skupini prvih koji su polovicom 1960-ih pošli na [[privremeni rad u inozemstvu|privremeni rad]] u SR Njemačku i drugamo na Zapad. Sljedeći veliki razlog odlaska je politički progon. Nakon sječe Hrvatske i gušenja Hrvatskog proljeća, Hrvate se proganjalo kao "Matičare". S velikosrpskom agresijom na Hrvatsku odlazak je bio još veći. Od 1991. do 1995. je Srijem najviše stradao po pitanju gubitka Hrvata, izgubivši 40 do 45 tisuća izbjeglih i prognanih Hrvata. 2013. se procjenjivalo da je ostalo u šidskoj općini tek oko 5 posto odnosno 2000.<ref> Slavko Žebić: [https://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A9608/A-gdje-su-Hrvati/ '' A gdje su Hrvati?'']. Hrvatska riječ, Subotica. 15. ožujka 2013. Pristupljeno | 1909. je osnovana mjesna Hrvatska čitaonica, ali svoju zgradu nije imala. Do 1918. Šid je bio u sastavu Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije kao dijela Austro- Ugarske. Od 1918. je u Kraljevini SHS. 1918. je krenula gradnja zgrade za Hrvatsku čitaonicu, a dovršena je 1925. godine. 1921. je sproveden popis stanovništva i Šid je imao 5288. Usprkos tome, katolička župa kojoj je pripadao je bila u susjednom selu Gibarcu koji je imao 952 stanovnika. 1925., kad se obilježavalo tisućljeće Hrvatskoga Kraljevstva, u Šidu nije bilo katoličke crkve, nego je proslava bila u prostorijama čitaonice.<ref name=proslave/> 1931. godine na popisu stanovništva u Šidu je zabilježeno 5.926 žitelja od kojih 3.156 pravoslavnih, 922 rimokatoličke, 1.030 grkokatoličke i 701 luteranske vjere.<ref name="a gdje"/> Nešto prije 1932. prostorije Hrvatske čitaonice su poslužile kao [[župni dvor]], a poslije je izgrađena župna crkva Presvetoga Srca Isusova. <ref name=proslave>Katarina Čeliković: [https://www.hrvatskarijec.rs/vijest/39488A/proslave-u-petrovaradinu-i-sidu/ '' Proslave u Petrovaradinu i Šidu'']. Hrvatska riječ, Subotica. 7. studenoga 2025. Pristupljeno 28. studenoga 2025.</ref> Od 1939. do 1941. je dio Banovine Hrvatske. 1941. je ušao u sastav [[Nezavisna država Hrvatska|NDH]]. | ||
Hrvati su u doba socijalističke Jugoslavije predstavljali značajnu manjinu. Na popisu 1961. su sa skoro 8000 pripadnika činili 21%. Otad broj stalno pada iz gospodarstveno-političkih razloga. Od svih naroda Hrvati su u skupini prvih koji su polovicom 1960-ih pošli na [[privremeni rad u inozemstvu|privremeni rad]] u SR Njemačku i drugamo na Zapad. Sljedeći veliki razlog odlaska je politički progon. Nakon sječe Hrvatske i gušenja Hrvatskog proljeća, Hrvate se proganjalo kao "Matičare". Na popisu stanovništva 1981. u općini Šidu je bilo 37.459 st., od čega Srba 21.740 ili 58,03 posto, Hrvata 6.628 ili 17,68 posto, Slovaka 3.208 ili 8,56 posto, Jugoslavena 3.074 ili 8,20 posto, Rusina 1.782 ili 4,75 posto, Mađara 412 ili 1,09 posto, a ispod 1% bili su Crnogorci, Ukrajinci, Makedonci, Romi, Albanci, Muslimani, Slovenci, Rumunji, Nijemci, Česi, Rusi, Bugari, Turci, Poljaci, Židovi, Talijani. Na popisu 1991. Hrvati, Slovaci i Rusini su brojem opali u odnosu na prethodni popis, a Srbi su brojem porasli. S velikosrpskom agresijom na Hrvatsku odlazak Hrvata je bio još veći. Od 1991. do 1995. je Srijem najviše stradao po pitanju gubitka Hrvata, izgubivši 40 do 45 tisuća izbjeglih i prognanih Hrvata. Na popisu 2002. gradić Šid je imao 16.311 stanovnika a cijela šidska općina 38.973 žitelja. Po nacionalnoj strukturi, bilo je 76,18 % Srba, 5,51% Slovaka, 0,36% Mađara te "ostalih" 17,95%. 2013. se procjenjivalo da je ostalo u šidskoj općini tek oko 5 posto Hrvata odnosno 2000. Hrvati su ostali u Šidu te selima Gibarcu, Kukujevcima, Moroviću, Batrovcima, Vašici i Sotu. 2010-ih je općina odlukom uvela hrvatski jezik kao službeni u Sotu i Batrovcima.<ref name="a gdje">Slavko Žebić: [https://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A9608/A-gdje-su-Hrvati/ '' A gdje su Hrvati?'']. Hrvatska riječ, Subotica. 15. ožujka 2013. Pristupljeno 29. travnja 2026.</ref> | |||
== Stanovništvo == | == Stanovništvo == | ||
Posljednja izmjena od 29. travanj 2026. u 21:26
| Šid | |||
|---|---|---|---|
|
|||
| Koordinate: 45°07′N 19°13′E / 45.117°N 19.217°E | |||
| Država | Srbija | ||
| Pokrajina | Vojvodina | ||
| Okrug | Srijemski okrug | ||
| Općina | Šid | ||
| Površina | |||
| - Ukupna | 47.4 km² | ||
| Visina | 113 m | ||
| Stanovništvo (2002.) | |||
| - Grad | 16.311 | ||
| - Gustoća | 344 st./km² | ||
| Poštanski broj | 22239 | ||
| Pozivni broj | 022 | ||
| Registarska oznaka | ŠI/ШИ | ||
| Zemljovid | |||
  Šid | |||
_-_%C5%A0id_(main_street).JPG){kind=link}
Šid je grad i općina u zapadnom Srijemu (Vojvodina, Srbija), smješten na padinama Fruške gore.
Šid je voćarsko- vinogradarski kraj. Pored poljoprivrede, razvijena je prehrambena industrija, posebno prerada žita. U gradu je suvremena industrijska klaonica i tvornica za proizvodnju jestivog ulja te tekstilna industrija i trikotaža. Ima turistički potencijal, posebno za lov i ribolov. U gradu se nalazi spomen kuća i galerija poznatog slikara Save Šumanovića.
Pored Šida prolazi autocesta Zagreb-Beograd.
Povijest
Prvi podaci o Šidu su iz XVIII. stoljeća, kada je ovo naselje bilo u Podunavskoj vojnoj granici. U 18. stoljeću doseljavaju se Hrvati i Nijemci.[1] U XIX. stoljeću mjesto naseljavaju Srbi i Rusini iz Ruskog Krstura i Kucure, zatim Slovaci iz Gložana i Pivnica. Početkom XX. stoljeća Šid se razvija kao gradsko naselje.
1909. je osnovana mjesna Hrvatska čitaonica, ali svoju zgradu nije imala. Do 1918. Šid je bio u sastavu Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije kao dijela Austro- Ugarske. Od 1918. je u Kraljevini SHS. 1918. je krenula gradnja zgrade za Hrvatsku čitaonicu, a dovršena je 1925. godine. 1921. je sproveden popis stanovništva i Šid je imao 5288. Usprkos tome, katolička župa kojoj je pripadao je bila u susjednom selu Gibarcu koji je imao 952 stanovnika. 1925., kad se obilježavalo tisućljeće Hrvatskoga Kraljevstva, u Šidu nije bilo katoličke crkve, nego je proslava bila u prostorijama čitaonice.[2] 1931. godine na popisu stanovništva u Šidu je zabilježeno 5.926 žitelja od kojih 3.156 pravoslavnih, 922 rimokatoličke, 1.030 grkokatoličke i 701 luteranske vjere.[1] Nešto prije 1932. prostorije Hrvatske čitaonice su poslužile kao župni dvor, a poslije je izgrađena župna crkva Presvetoga Srca Isusova. [2] Od 1939. do 1941. je dio Banovine Hrvatske. 1941. je ušao u sastav NDH.
Hrvati su u doba socijalističke Jugoslavije predstavljali značajnu manjinu. Na popisu 1961. su sa skoro 8000 pripadnika činili 21%. Otad broj stalno pada iz gospodarstveno-političkih razloga. Od svih naroda Hrvati su u skupini prvih koji su polovicom 1960-ih pošli na privremeni rad u SR Njemačku i drugamo na Zapad. Sljedeći veliki razlog odlaska je politički progon. Nakon sječe Hrvatske i gušenja Hrvatskog proljeća, Hrvate se proganjalo kao "Matičare". Na popisu stanovništva 1981. u općini Šidu je bilo 37.459 st., od čega Srba 21.740 ili 58,03 posto, Hrvata 6.628 ili 17,68 posto, Slovaka 3.208 ili 8,56 posto, Jugoslavena 3.074 ili 8,20 posto, Rusina 1.782 ili 4,75 posto, Mađara 412 ili 1,09 posto, a ispod 1% bili su Crnogorci, Ukrajinci, Makedonci, Romi, Albanci, Muslimani, Slovenci, Rumunji, Nijemci, Česi, Rusi, Bugari, Turci, Poljaci, Židovi, Talijani. Na popisu 1991. Hrvati, Slovaci i Rusini su brojem opali u odnosu na prethodni popis, a Srbi su brojem porasli. S velikosrpskom agresijom na Hrvatsku odlazak Hrvata je bio još veći. Od 1991. do 1995. je Srijem najviše stradao po pitanju gubitka Hrvata, izgubivši 40 do 45 tisuća izbjeglih i prognanih Hrvata. Na popisu 2002. gradić Šid je imao 16.311 stanovnika a cijela šidska općina 38.973 žitelja. Po nacionalnoj strukturi, bilo je 76,18 % Srba, 5,51% Slovaka, 0,36% Mađara te "ostalih" 17,95%. 2013. se procjenjivalo da je ostalo u šidskoj općini tek oko 5 posto Hrvata odnosno 2000. Hrvati su ostali u Šidu te selima Gibarcu, Kukujevcima, Moroviću, Batrovcima, Vašici i Sotu. 2010-ih je općina odlukom uvela hrvatski jezik kao službeni u Sotu i Batrovcima.[1]
Stanovništvo
Prije Domovinskog rata u Šidu je živilo 7.000 Hrvata, 5.000 Hrvata pod pritiskom se iselilo iz grada.[3]
| Godina | broj stanovnika |
|---|---|
| 1991. | 14 066 |
| 2002. | 16 301 |
| 2006. | 17 155 |
Nacionalni sastav:
- Srbi (77,62%)
- Slovaci (6,46%)
- Hrvati (5,35%)
- Rusini (3,38%)
- Jugoslaveni (1,89%)
Godine 2010. je osnovano prvo kulturno društvo Hrvata u Šidu, HKUD Šid.[4]
Kultura
U blizini sela Privina Glava nalazi se manastir Privina Glava. Po nekim legendama, manastir je pronašao čovjek po imenu Priva u XII. stoljeću.
Prapovijesno nalazište Gradina na Bosutu, ostaci grada i crkve u Moroviću, crkva u Molovinu, srednjovjekovni grad Berkasovo, grob Filipa Višnjića u Višnjićevu, galerija Save Šumanovića i Ilijanum u Šidu. Grobnica palih boraca na Srijemskom frontu i dr.
U Srijemu djeluje nekoliko nacionalnih kulturnih društava hrvatsko HKD Šid koje održava folklornu reviju na blagdan Presvetog Srca Isusova Srijemu od srca. U Šidu također djeluju slovačko kulturno-umjetniško društvo SKUS Jednota, srpsko KUD Sveti Sava i rusinsko KPD Đura Kiš.[5]
Gospodarstvo
Razvijena je poljoprivreda, industrija, trgovina, uslužne djelatnosti i promet. Poznati su poljoprivredmo-industrijski kombinat i kemijska industrija. U ovom delu Srijema na domaku Fruške gore poznata su lovišta, izletište Lipovača i manastir Pribina glava.
Općina Šid
Općina Šid je najzapadnija općina Srijema i upravno spada u Srijemski okrug u autonomnoj pokrajini Vojvodini, Republika Srbija.
Naseljena mjesta su: Adaševci, Bačinci, Batrovci, Berkasovo, Bikić Do, Bingula, Erdevik, Gibarac, Ilinci, Jamena, Kukujevci, Ljuba, Molovin, Morović, Privina Glava, Vašica, Višnjićevo, Sot i Šid
Službeni jezik je srpski, a u srpnju 2009. se razmatra i uvođenje hrvatskog jezika kao službenog u Šidu [6].
Poznate osobe
- Isidor Iso Velikanović, hrv. komediograf i prevoditelj
- Eugenija Barić, hrv. jezikoslovka
- Marijan Hodak, hrv. slikar i filmaš[7]
- Aleksander Čupović, pravnik, nositelj plakete dr Ivo Politeo
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Slavko Žebić: A gdje su Hrvati?. Hrvatska riječ, Subotica. 15. ožujka 2013. Pristupljeno 29. travnja 2026.
- ↑ 2,0 2,1 Katarina Čeliković: Proslave u Petrovaradinu i Šidu. Hrvatska riječ, Subotica. 7. studenoga 2025. Pristupljeno 28. studenoga 2025.
- ↑ Vesela Laloš: Sećanje na mračne devedesete . Danas, Beograd. 7. svibnja 2008. Pristupljeno 28. studenog 2025.
- ↑ Slavko Žebić: Osnovano prvo kulturno društvo Hrvata u Šidu, Zvonik, 6-7/2010., str. 17.
- ↑ ZKVH Hrvatsko kulturno društvo „Šid“ – Šid, 25. lipnja 2010. (pristupljeno 16. lipnja 2017.)
- ↑ Hrvatski uskoro službeni jezik u Šidu?, Hrvatska riječ br. 332/2009., 17. srpnja 2009
- ↑ In memoriam Marijan Hodak - redatelj, umjetnik, zaljubljenik u Paiz, Grad Stari Grad, 30. srpnja 2012.
Vanjske poveznice
| |||||