Mile Nekić: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rodio se je u Tompojevcima. 1969. je otišao iz bijede u kojem je bilo ondašnje hrvatsko selo.<ref name=nevenka/> Bio je svjestan da se za Hrvatsku teško može išta postići u međunarodnoj zajednici, i da slijedeći utjecajnu političku struju Hrvata (Hrvatski oslobodilački pokret i ini) koja je veličala NDH, slijedila ustaštvo i poglavnika Pavelića, ne će dobiti simpatije jer je NDH bila na strani fašističke Njemačke. Stoga je pristupio [[Hrvatska republikanska stranka|Hrvatskoj republikanskoj stranci]] (HRS) koja je osuđivala NDH.<ref name=max>M. Marković: [https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/preminuo-mile-nekic-clan-croatian-six-u-australiji-je-nevin-odlezao-10-godina/ ''Preminuo Mile Nekić, član Croatian Six. U Australiji je nevin odležao 10 godina '']. Max portal. 13. prosinca 2022. Pristupljeno 10. ožujka 2026.</ref> U emigraciji je sudjelovao u raznim hrvatskim legalističkim borbama za upoznavanje australske javnosti s represijom koju prolaze Hrvati u Jugoslaviji i svijetu: pisao je u tiskovinama za osamostaljenje Hrvatske, o jugoslavenskom totalitarnom režimu koji uništava Hrvate, spalio jugoslavensku zastave na utakmici Velež – Australija i ino. U emigraciji su ga stalno pratili UDBA-ini doušnici i provokatori. Iznenada su ga uhitili s petoricom prijatelja i proglasili "čelnikom terorista", znanih kao „Australska šestorka” odnosno [[Croatian Six]]. Udbini suradnici u suradnji s australskom tajnom službom podmetnuli su u optužnicu nepostojeću činjenicu da su u stanu Mile Nekića pronađena četiri paketa eksploziva, a on je kolovođa planiranoga nasilja u Australiji<ref name=nevenka/> (" da izazove štete na zgradama i mjestima gdje bi bili ugroženi ljudski životi"). Poniženje je bila strahovito. Čak su roditelji djece koja su s njegovim sinom išla u dječji vrtić, ispisivali djecu iz vrtića da ne budu skupa s djetetom "terorista".<ref name=max/> Petorica njegovih prijatelja prošli su s laganijim presudama (bez ikakvih dokaza), a Mile Nekić doživio je da mu sudac (koji se ponašao kao tužitelj) krivotvori iskaz u kojem Nekić „priznaje” posjedovanje eksploziva "samo ne želi potpisati". Nekiću je odredio deset godina zatvora. Prava istina o slučaju se skrivala, a poslije su o toj suradnji australskih tajnih služba i Udbe napisane su knjige i povijesni dokazi. Knjiga engleskoga autora počela je izlaziti 2020-ih u nastavcima u [[Hrvatsko slovo|Hrvatskom slovu]], jer ju nitko nije htio prevesti na hrvatski jezik, čak 30 godina poslije osamostaljenja Hrvatske. Indikativno je da je uskoro po izlaženju podlistka sasvim ukinuto financiranje Hrvatskom slovu koje je nedugo zatim ugašeno.<ref name=nevenka/> Šest je godina boravio u zatvoru najvišeg stupnja sigurnosti. Nakon toga je prebačen u zatvor otvorene vrste. Krateći vrijeme crtao je portrete. Jedan je Irac zadužen za obrazovanje uočio njegov rad i nagovorio ga upisati akademiju likovnih umjetnosti. Smio je otići na akademiju, a po povratku ponižavanje pretresima, skidanjem do gola i dr. Još prve godine bio je treći najbolji student. Studiranje ga je spasilo od deportacije 1987. u Jugoslaviju i sasvim izvjesna novog suđenja i dodatnih 15 do 20 godina zatvora. Za Nekića su se zauzeli studenti i profesori pa je ostao u Australiji. Novi udarac zbio se uskoro jer mu se brak raspao.<ref name=max/> U zatvoru je završio Likovnu akademiju<ref name=nevenka/> (na odsjeku likovnih umjetnosti East Sydney Tehnical College<ref name=cult/>), te postao akademski slikar.<ref name=nevenka/> | Rodio se je u Tompojevcima. 1969. je otišao iz bijede u kojem je bilo ondašnje hrvatsko selo.<ref name=nevenka/> Bio je svjestan da se za Hrvatsku teško može išta postići u međunarodnoj zajednici, i da slijedeći utjecajnu političku struju Hrvata (Hrvatski oslobodilački pokret i ini) koja je veličala NDH, slijedila ustaštvo i poglavnika Pavelića, ne će dobiti simpatije jer je NDH bila na strani fašističke Njemačke. Stoga je pristupio [[Hrvatska republikanska stranka|Hrvatskoj republikanskoj stranci]] (HRS) koja je osuđivala NDH.<ref name=max>M. Marković: [https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/preminuo-mile-nekic-clan-croatian-six-u-australiji-je-nevin-odlezao-10-godina/ ''Preminuo Mile Nekić, član Croatian Six. U Australiji je nevin odležao 10 godina '']. Max portal. 13. prosinca 2022. Pristupljeno 10. ožujka 2026.</ref> U emigraciji je sudjelovao u raznim hrvatskim legalističkim borbama za upoznavanje australske javnosti s represijom koju prolaze Hrvati u Jugoslaviji i svijetu: pisao je u tiskovinama za osamostaljenje Hrvatske, o jugoslavenskom totalitarnom režimu koji uništava Hrvate, spalio jugoslavensku zastave na utakmici Velež – Australija i ino. U emigraciji su ga stalno pratili UDBA-ini doušnici i provokatori. Iznenada su ga uhitili s petoricom prijatelja i proglasili "čelnikom terorista", znanih kao „Australska šestorka” odnosno [[Croatian Six]]. Udbini suradnici u suradnji s australskom tajnom službom podmetnuli su u optužnicu nepostojeću činjenicu da su u stanu Mile Nekića pronađena četiri paketa eksploziva, a on je kolovođa planiranoga nasilja u Australiji<ref name=nevenka/> (" da izazove štete na zgradama i mjestima gdje bi bili ugroženi ljudski životi"). Poniženje je bila strahovito. Čak su roditelji djece koja su s njegovim sinom išla u dječji vrtić, ispisivali djecu iz vrtića da ne budu skupa s djetetom "terorista".<ref name=max/> Petorica njegovih prijatelja (Maksimilijan Bebić, Vjekoslav Brajković, Anton Zvirotić te braća Josip i Ilija Kokotović<ref name=max/>) prošli su s laganijim presudama (bez ikakvih dokaza), a Mile Nekić doživio je da mu sudac (koji se ponašao kao tužitelj) krivotvori iskaz u kojem Nekić „priznaje” posjedovanje eksploziva "samo ne želi potpisati". Nekiću je sudac na tom<ref name=nevenka/> [[montirano suđenje|montiranom suđenju]] (glavnu ulogu pri osudi imao je Udbin agent lažna imena Vico Kerkez koji se kao operativac UDBA-e infiltrirao u australsku hrvatsku zajednicu i predstavljao kao hrvatski nacionalist; on je prijavio Šestorici i prije kraja suđenja Šestorici pobjegao je u Jugoslaviju; poslije se otkrilo da je "krunski svjedok" Srbin pravog imena Vitomir Misimović<ref name=ovoJe>Ina Vukić: [https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/ovo-je-agent-udbe-koji-je-smjestio-sestorici-hrvata-osudeni-su-za-terorizam/ '' Ovo je agent Udbe koji je smjestio šestorici Hrvata! Osuđeni su za terorizam!'']. Max portal. 7. ožujka 2021. Pristupljeno 10. ožujka 2026.</ref> )<ref name=max/> odredio deset godina zatvora. Prava istina o slučaju se skrivala, a poslije su o toj suradnji australskih tajnih služba i Udbe napisane su knjige i povijesni dokazi. Knjiga engleskoga autora počela je izlaziti 2020-ih u nastavcima u [[Hrvatsko slovo|Hrvatskom slovu]], jer ju nitko nije htio prevesti na hrvatski jezik, čak 30 godina poslije osamostaljenja Hrvatske. Indikativno je da je uskoro po izlaženju podlistka sasvim ukinuto financiranje Hrvatskom slovu koje je nedugo zatim ugašeno.<ref name=nevenka/> Šest je godina boravio u zatvoru najvišeg stupnja sigurnosti. Nakon toga je prebačen u zatvor otvorene vrste. Krateći vrijeme crtao je portrete. Jedan je Irac zadužen za obrazovanje uočio njegov rad i nagovorio ga upisati akademiju likovnih umjetnosti. Smio je otići na akademiju, a po povratku ponižavanje pretresima, skidanjem do gola i dr. Još prve godine bio je treći najbolji student. Studiranje ga je spasilo od deportacije 1987. u Jugoslaviju i sasvim izvjesna novog suđenja i dodatnih 15 do 20 godina zatvora. Za Nekića su se zauzeli studenti i profesori pa je ostao u Australiji. Novi udarac zbio se uskoro jer mu se brak raspao.<ref name=max/> U zatvoru je završio Likovnu akademiju<ref name=nevenka/> (na odsjeku likovnih umjetnosti East Sydney Tehnical College<ref name=cult/>), te postao akademski slikar.<ref name=nevenka/> | ||
Nagrađivani Australski istraživački novinar Chris Masters s ABC TV Four Corners je 1991. potražio u ondašnjoj Jugoslaviji "krunskog svjedoka" Kerkeza.<ref name=ovoJe/> 1991. su objavljeni dokazi da je glavni svjedok Vico Virkez (pravo ime Vitomir Visimović) bio Udbin agent, da su izjave i priznanja šestorke bila iznuđena silom ili prijevarom, pa su šestorica krivo optuženih i utamničenih Hrvata su pušteni na slobodu. No, presuda nije poništena. Slučaj se diljem svijeta smatra najvećim promašaju pravde u povijesti Australije.<ref name=ovoJe/> | |||
Vrativši se iz Australije 1991.,<ref name=cult>[https://www.culturenet.hr/mile-nekic-izgubljeni-u-vremenu/45919 ''Mile Nekić: Izgubljeni u vremenu '']. Culturenet.hr. 3. prosinca 2013. Pristupljeno 10. ožujka 2026.</ref> izbila je velikosrpska agresija na Hrvatsku.<ref name=nevenka/> U Hrvatskoj se uspio drugi put oženiti.<ref name=max/> [[Dragovoljac Domovinskog rata|Dragovoljno]] se je javio u hrvatske postrojbe. Za zasluge u ratu je postigao visoki čin. Slikarstvu je ostao odan te je izlagao po Zagrebu na uglednim lokacijama ([[Klovićevi dvori]], [[Mimara]], Hrvatska paneuropska unija i drugdje) te diljem Hrvatske. U Osijeku je planirao postaviti izložbu „Žrtve totalitarističkih režima – nacizma, fašizma i komunizma”, ali je zabranjena.<ref name=nevenka/> | Vrativši se iz Australije 1991.,<ref name=cult>[https://www.culturenet.hr/mile-nekic-izgubljeni-u-vremenu/45919 ''Mile Nekić: Izgubljeni u vremenu '']. Culturenet.hr. 3. prosinca 2013. Pristupljeno 10. ožujka 2026.</ref> izbila je velikosrpska agresija na Hrvatsku.<ref name=nevenka/> U Hrvatskoj se uspio drugi put oženiti.<ref name=max/> [[Dragovoljac Domovinskog rata|Dragovoljno]] se je javio u hrvatske postrojbe. Za zasluge u ratu je postigao visoki čin. Slikarstvu je ostao odan te je izlagao po Zagrebu na uglednim lokacijama ([[Klovićevi dvori]], [[Mimara]], Hrvatska paneuropska unija i drugdje) te diljem Hrvatske. U Osijeku je planirao postaviti izložbu „Žrtve totalitarističkih režima – nacizma, fašizma i komunizma”, ali je zabranjena.<ref name=nevenka/> | ||
| Redak 8: | Redak 10: | ||
Surađivao s našičkim [[Zavičajni muzej Našice|Zavičajnim muzejem]].<ref>[https://www.facebook.com/ZavicajniMuzejNasice/posts/in-memoriam-hanibal-salvaro-1935-2022-mile-neki%C4%87-1947-2022tu%C5%BEnom-nizu-vijesti-pr/652628583534523/ ''In memoriam: Hanibal Salvaro (1935. – 2022.), Mile Nekić (1947. – 2022.) '']. Zavičajni muzej Našice na Facebooku. 14. prosinca 2022. Pristupljeno 10. ožujka 2026.</ref> | Surađivao s našičkim [[Zavičajni muzej Našice|Zavičajnim muzejem]].<ref>[https://www.facebook.com/ZavicajniMuzejNasice/posts/in-memoriam-hanibal-salvaro-1935-2022-mile-neki%C4%87-1947-2022tu%C5%BEnom-nizu-vijesti-pr/652628583534523/ ''In memoriam: Hanibal Salvaro (1935. – 2022.), Mile Nekić (1947. – 2022.) '']. Zavičajni muzej Našice na Facebooku. 14. prosinca 2022. Pristupljeno 10. ožujka 2026.</ref> | ||
Likovno se izražavao ekspresionistički, naginjući [[ekspresionizam|ekspresionističkom]] [[realizam|realizmu]]. Deset godina nepravično biti zatvoren i ocrnjen u medijima, ostavilo je traga na njegovo stvarateljstvo. Slike su pune "naglih i jadovitih poteza eksplodirane energije, koncentrirane na tragiku ljudskoga bića", lica su "izobličena bolovima, ruke košćate, tijela tamna". Fantazmagoričan impuls Nekića se dodatno razvio školovanjem. Umjetnički nije pripadao ni jednoj skupini umjetničkih gibanja u Hrvatskoj. Ratnih je godina u likovni izraz prelijevao "uskipjele strasti koja se može mjeriti s dubokom tamom [[Edvard Munch|Edvarda Muncha]], ili strahovima i dramatikom glazbe jednoga [[Dmitrij | Likovno se izražavao ekspresionistički, naginjući [[ekspresionizam|ekspresionističkom]] [[realizam|realizmu]]. Deset godina nepravično biti zatvoren i ocrnjen u medijima, ostavilo je traga na njegovo stvarateljstvo. Slike su pune "naglih i jadovitih poteza eksplodirane energije, koncentrirane na tragiku ljudskoga bića", lica su "izobličena bolovima, ruke košćate, tijela tamna". Fantazmagoričan impuls Nekića se dodatno razvio školovanjem. Umjetnički nije pripadao ni jednoj skupini umjetničkih gibanja u Hrvatskoj. Ratnih je godina u likovni izraz prelijevao "uskipjele strasti koja se može mjeriti s dubokom tamom [[Edvard Munch|Edvarda Muncha]], ili strahovima i dramatikom glazbe jednoga [[Dmitrij Šostakovič|Šostakovića]] iz simfonije nad mrtvim gradom". Vremenom u novu fazu pomalo apstraktnoga i linearnoga, dvodimenzionalnoga svladavanja likovne poetike. U sljedećoj fazi bio je gotovo [[fovizam|fovistički]]. Sljedeća faza mu tematizira Slavoniju, t.zv. razdoblje TENE (izložba Tena u Mimari, Zagreb). Ciklus je imenovan (prema [[Josip Kozarac|Josipu Kozarcu]]), a donio je "paskalovsku šutnju, zakovani pokret i geometrizirani lik, oguljen do [[apstraktna umjetnost|apstrakcije]]. Lik je to stiliziran, ograničen jasnom i zatvorenom linijom i sveden na jednostavnu formu. Ono što je kao novum ušlo u interpretaciju jest [[kolorit]]". Ipak, djela i tu prikazuju kafkijanske prizore beživotnih tijela ili slijepe građevine koje "sugeriraju smrt i uzaludnost parbe sa sudbinom, snježnom pustoši i realnom povijesti". Jednaka sjeta i osama osjeća mu se i u [[crtež]]ima. <ref name=nevenka/> | ||
Član [[HDLU|Hrvatskog društva likovnih umjetnika Osijek]].<ref name=max/> | |||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
Inačica od 10. ožujak 2026. u 08:20
Mile Nekić (Tompojevci kraj Vukovara, 1947. – Osijek, 10. prosinca 2022.), hrvatski slikar, patnik, uznik, politički emigrant i časnik Hrvatske vojske.[1]
Životopis
Rodio se je u Tompojevcima. 1969. je otišao iz bijede u kojem je bilo ondašnje hrvatsko selo.[1] Bio je svjestan da se za Hrvatsku teško može išta postići u međunarodnoj zajednici, i da slijedeći utjecajnu političku struju Hrvata (Hrvatski oslobodilački pokret i ini) koja je veličala NDH, slijedila ustaštvo i poglavnika Pavelića, ne će dobiti simpatije jer je NDH bila na strani fašističke Njemačke. Stoga je pristupio Hrvatskoj republikanskoj stranci (HRS) koja je osuđivala NDH.[2] U emigraciji je sudjelovao u raznim hrvatskim legalističkim borbama za upoznavanje australske javnosti s represijom koju prolaze Hrvati u Jugoslaviji i svijetu: pisao je u tiskovinama za osamostaljenje Hrvatske, o jugoslavenskom totalitarnom režimu koji uništava Hrvate, spalio jugoslavensku zastave na utakmici Velež – Australija i ino. U emigraciji su ga stalno pratili UDBA-ini doušnici i provokatori. Iznenada su ga uhitili s petoricom prijatelja i proglasili "čelnikom terorista", znanih kao „Australska šestorka” odnosno Croatian Six. Udbini suradnici u suradnji s australskom tajnom službom podmetnuli su u optužnicu nepostojeću činjenicu da su u stanu Mile Nekića pronađena četiri paketa eksploziva, a on je kolovođa planiranoga nasilja u Australiji[1] (" da izazove štete na zgradama i mjestima gdje bi bili ugroženi ljudski životi"). Poniženje je bila strahovito. Čak su roditelji djece koja su s njegovim sinom išla u dječji vrtić, ispisivali djecu iz vrtića da ne budu skupa s djetetom "terorista".[2] Petorica njegovih prijatelja (Maksimilijan Bebić, Vjekoslav Brajković, Anton Zvirotić te braća Josip i Ilija Kokotović[2]) prošli su s laganijim presudama (bez ikakvih dokaza), a Mile Nekić doživio je da mu sudac (koji se ponašao kao tužitelj) krivotvori iskaz u kojem Nekić „priznaje” posjedovanje eksploziva "samo ne želi potpisati". Nekiću je sudac na tom[1] montiranom suđenju (glavnu ulogu pri osudi imao je Udbin agent lažna imena Vico Kerkez koji se kao operativac UDBA-e infiltrirao u australsku hrvatsku zajednicu i predstavljao kao hrvatski nacionalist; on je prijavio Šestorici i prije kraja suđenja Šestorici pobjegao je u Jugoslaviju; poslije se otkrilo da je "krunski svjedok" Srbin pravog imena Vitomir Misimović[3] )[2] odredio deset godina zatvora. Prava istina o slučaju se skrivala, a poslije su o toj suradnji australskih tajnih služba i Udbe napisane su knjige i povijesni dokazi. Knjiga engleskoga autora počela je izlaziti 2020-ih u nastavcima u Hrvatskom slovu, jer ju nitko nije htio prevesti na hrvatski jezik, čak 30 godina poslije osamostaljenja Hrvatske. Indikativno je da je uskoro po izlaženju podlistka sasvim ukinuto financiranje Hrvatskom slovu koje je nedugo zatim ugašeno.[1] Šest je godina boravio u zatvoru najvišeg stupnja sigurnosti. Nakon toga je prebačen u zatvor otvorene vrste. Krateći vrijeme crtao je portrete. Jedan je Irac zadužen za obrazovanje uočio njegov rad i nagovorio ga upisati akademiju likovnih umjetnosti. Smio je otići na akademiju, a po povratku ponižavanje pretresima, skidanjem do gola i dr. Još prve godine bio je treći najbolji student. Studiranje ga je spasilo od deportacije 1987. u Jugoslaviju i sasvim izvjesna novog suđenja i dodatnih 15 do 20 godina zatvora. Za Nekića su se zauzeli studenti i profesori pa je ostao u Australiji. Novi udarac zbio se uskoro jer mu se brak raspao.[2] U zatvoru je završio Likovnu akademiju[1] (na odsjeku likovnih umjetnosti East Sydney Tehnical College[4]), te postao akademski slikar.[1]
Nagrađivani Australski istraživački novinar Chris Masters s ABC TV Four Corners je 1991. potražio u ondašnjoj Jugoslaviji "krunskog svjedoka" Kerkeza.[3] 1991. su objavljeni dokazi da je glavni svjedok Vico Virkez (pravo ime Vitomir Visimović) bio Udbin agent, da su izjave i priznanja šestorke bila iznuđena silom ili prijevarom, pa su šestorica krivo optuženih i utamničenih Hrvata su pušteni na slobodu. No, presuda nije poništena. Slučaj se diljem svijeta smatra najvećim promašaju pravde u povijesti Australije.[3]
Vrativši se iz Australije 1991.,[4] izbila je velikosrpska agresija na Hrvatsku.[1] U Hrvatskoj se uspio drugi put oženiti.[2] Dragovoljno se je javio u hrvatske postrojbe. Za zasluge u ratu je postigao visoki čin. Slikarstvu je ostao odan te je izlagao po Zagrebu na uglednim lokacijama (Klovićevi dvori, Mimara, Hrvatska paneuropska unija i drugdje) te diljem Hrvatske. U Osijeku je planirao postaviti izložbu „Žrtve totalitarističkih režima – nacizma, fašizma i komunizma”, ali je zabranjena.[1]
Surađivao s našičkim Zavičajnim muzejem.[5]
Likovno se izražavao ekspresionistički, naginjući ekspresionističkom realizmu. Deset godina nepravično biti zatvoren i ocrnjen u medijima, ostavilo je traga na njegovo stvarateljstvo. Slike su pune "naglih i jadovitih poteza eksplodirane energije, koncentrirane na tragiku ljudskoga bića", lica su "izobličena bolovima, ruke košćate, tijela tamna". Fantazmagoričan impuls Nekića se dodatno razvio školovanjem. Umjetnički nije pripadao ni jednoj skupini umjetničkih gibanja u Hrvatskoj. Ratnih je godina u likovni izraz prelijevao "uskipjele strasti koja se može mjeriti s dubokom tamom Edvarda Muncha, ili strahovima i dramatikom glazbe jednoga Šostakovića iz simfonije nad mrtvim gradom". Vremenom u novu fazu pomalo apstraktnoga i linearnoga, dvodimenzionalnoga svladavanja likovne poetike. U sljedećoj fazi bio je gotovo fovistički. Sljedeća faza mu tematizira Slavoniju, t.zv. razdoblje TENE (izložba Tena u Mimari, Zagreb). Ciklus je imenovan (prema Josipu Kozarcu), a donio je "paskalovsku šutnju, zakovani pokret i geometrizirani lik, oguljen do apstrakcije. Lik je to stiliziran, ograničen jasnom i zatvorenom linijom i sveden na jednostavnu formu. Ono što je kao novum ušlo u interpretaciju jest kolorit". Ipak, djela i tu prikazuju kafkijanske prizore beživotnih tijela ili slijepe građevine koje "sugeriraju smrt i uzaludnost parbe sa sudbinom, snježnom pustoši i realnom povijesti". Jednaka sjeta i osama osjeća mu se i u crtežima. [1]
Član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Osijek.[2]
Izvori
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Nevenka Nekić: U povodu smrti Mile Nekića (Tompojevci kraj Vukovara, 1947. – Osijek, 2022.), hrvatskoga patnika i uznika, slikara i časnika hrvatske vojske . Portal HKV. 12. prosinca 2022. Pristupljeno 10. ožujka 2026.
"Copyright © 2026 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora, gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr." - ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 M. Marković: Preminuo Mile Nekić, član Croatian Six. U Australiji je nevin odležao 10 godina . Max portal. 13. prosinca 2022. Pristupljeno 10. ožujka 2026.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Ina Vukić: Ovo je agent Udbe koji je smjestio šestorici Hrvata! Osuđeni su za terorizam!. Max portal. 7. ožujka 2021. Pristupljeno 10. ožujka 2026.
- ↑ 4,0 4,1 Mile Nekić: Izgubljeni u vremenu . Culturenet.hr. 3. prosinca 2013. Pristupljeno 10. ožujka 2026.
- ↑ In memoriam: Hanibal Salvaro (1935. – 2022.), Mile Nekić (1947. – 2022.) . Zavičajni muzej Našice na Facebooku. 14. prosinca 2022. Pristupljeno 10. ožujka 2026.