More actions
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Radovan Lorković''' (Zagreb, 13. rujna 1932.), hrvatski violinist, glazbeni pedagog, glazbeni pisac, diskograf, glazbeni mecena. Sin kemijskoga inženjera Radoslava i glasoviračice Melite r. Pozajić. Brat fiziologa i publicista Hrvoja, unuk veterinara Dragutina Pozajića i političara [[Ivan Lorković|Ivana Lorkovića]...«. |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Radovan Lorković''' ([[Zagreb]], [[13. rujna]] [[glazba u 1932.|1932.]]), hrvatski [[violinist]], [[glazbeni pedagog]], glazbeni pisac, [[diskograf]], glazbeni mecena. Sin kemijskoga inženjera [[Radoslav Lorković|Radoslava]] i glasoviračice [[Melita Lorković|Melite]] r. Pozajić. Brat fiziologa i publicista [[Hrvoje Lorković|Hrvoja]], unuk veterinara [[Dragutin Pozajić|Dragutina Pozajića]] i političara [[Ivan Lorković|Ivana Lorkovića]], praunuk ekonomskoga pisca [[Blaž Lorković|Blaža]] i veterinara i liječnika [[Radoslav Krištof|Radoslava Krištofa]], sinovac biologa [[Zdravko Lorković|Zdravka]], političara [[Blaž Lorković|Blaža]] i [[Mladen Lorković|Mladena]] te nećak dirigenta i skladatelja [[Mladen Pozajić|Mladena Pozajića]]. Djelovao je u Švicarskoj | '''Radovan Lorković''' ([[Zagreb]], [[13. rujna]] [[glazba u 1932.|1932.]]), hrvatski [[violinist]], [[glazbeni pedagog]], glazbeni pisac, [[diskograf]], glazbeni mecena. Sin kemijskoga inženjera [[Radoslav Lorković|Radoslava]] i glasoviračice [[Melita Lorković|Melite]] r. Pozajić. Brat fiziologa i publicista [[Hrvoje Lorković|Hrvoja]], unuk veterinara [[Dragutin Pozajić|Dragutina Pozajića]] i političara [[Ivan Lorković|Ivana Lorkovića]], praunuk ekonomskoga pisca [[Blaž Lorković|Blaža]] i veterinara i liječnika [[Radoslav Krištof|Radoslava Krištofa]], sinovac biologa [[Zdravko Lorković|Zdravka]], političara [[Blaž Lorković|Blaža]] i [[Mladen Lorković|Mladena]] te nećak dirigenta i skladatelja [[Mladen Pozajić|Mladena Pozajića]]. Djelovao je veći dio života u [[Hrvati u Švicarskoj|Švicarskoj]]<ref name=hbl>Ivona Ajanović-Malinar i Redakcija (2021): LORKOVIĆ, Radovan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 4.12.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/lorkovic-radovan>. </ref>, gdje se i oženio. Supruga Edith je glasoviračica kao i kći Jela i sin Fran. | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
| Redak 8: | Redak 8: | ||
Na konzervatoriju u Bernu je bio asistentom Maxu Rostalu od 1960. do 1965. godine. U Bielu je na Konzervatoriju predavao violinu te na Muzičkoj akademiji u Baselu od 1965. do odlaska u mirovinu 1995. godine. Spojio je Humlovu i Rostalovu pedagogiju i stvorio vlastitu metodu poučavanja. Držao predavanja o violinskoj glazbi, interpretaciji i tehnici te poučavao mladež u Indiji.<ref name=hbl/> | Na konzervatoriju u Bernu je bio asistentom Maxu Rostalu od 1960. do 1965. godine. U Bielu je na Konzervatoriju predavao violinu te na Muzičkoj akademiji u Baselu od 1965. do odlaska u mirovinu 1995. godine. Spojio je Humlovu i Rostalovu pedagogiju i stvorio vlastitu metodu poučavanja. Držao predavanja o violinskoj glazbi, interpretaciji i tehnici te poučavao mladež u Indiji.<ref name=hbl/> | ||
Usporedno je koncertirao u Hrvatskoj te diljem Europe. Najčešće je u nastupima bio s glasoviračima: s majkom Melitom, suprugom [[Edith Krähenbühl|Edith Lorković-Krähenbühl]], kćeri [[Jela Lorković|Jelom]], [[Ranko Filjak|Rankom Filjkom]], [[Darko Lukić (pijanist)|Darkom Lukićem]], [[Pavica Gvozdić|Pavicom Gvozdić]], [[Jakša Zlatar|Jakšom Zlatarom]] i raznim inozemnim glasoviračima. Od hrvatskih se glasovirača ističe suradnja s [[Fred Došek|Fredom Doškom]] s kojim je uz koncertne nastupe ostvario i snimljene nosače zvuka s djelima hrvatskih skladatelja ([[Božidar Kunc]], [[Rudolf Matz]], [[Dora Pejačević]]). U repertoar su mu ušle gotovo sve komorne violinske skladbe svjetskih glazbenih velikana. Svirao i u u gudačkom kvartetu ( | Usporedno je koncertirao u Hrvatskoj te diljem Europe. Najčešće je u nastupima bio s glasoviračima: s majkom Melitom, suprugom [[Edith Krähenbühl|Edith Lorković-Krähenbühl]], kćeri [[Jela Lorković|Jelom]], [[Ranko Filjak|Rankom Filjkom]], [[Darko Lukić (pijanist)|Darkom Lukićem]], [[Pavica Gvozdić|Pavicom Gvozdić]], [[Jakša Zlatar|Jakšom Zlatarom]] i raznim inozemnim glasoviračima. Od hrvatskih se glasovirača ističe suradnja s [[Fred Došek|Fredom Doškom]] s kojim je uz koncertne nastupe ostvario i snimljene nosače zvuka s djelima hrvatskih skladatelja ([[Božidar Kunc]], [[Rudolf Matz]], [[Dora Pejačević]]). U repertoar su mu ušle gotovo sve komorne violinske skladbe svjetskih glazbenih velikana. Svirao i u u gudačkom kvartetu (''Streichquartett Lorkovic-Füllemann-Strauss'': Radovan Lorković - violina, Edith Lorković - viola, Brigitte Füllemann - violina, Ernest Strauss - violončelo; baselski skladatelj Maurice Altenbach (1933.-2005.) studirao je violončelo.<ref>Na internetu dostupna snimka iz 2018. ''Maurice Altenbach Fünf Studien für ein Streichquartett''</ref>).<ref name=hbl/> | ||
Osnovao i vodio komorne ansamble. U Bernu je 1963. osnovao [[Camerata Bern]]. U Baselu je osnovao 1970. ''[[Musica viva (Basel)|Musica viva]]'' (članovi Radovan Lorković, Edith Lorkovic, Hans Walter Hirzl<ref>[https://www.youtube.com/watch?v=qhunuYlQRk0 '' Antonio Vivaldi - Quattro Staggioni, Musica Viva Basel '']. Kanal LOVOR na YouTubeu. 22. studenoga 2019. Pristupljeno 5. prosinca 2025.</ref>) s kojim je izvodio barokni i klasični repertoar. 1978. je osnovao svoj [[Komorni orkestar Radovana Lorkovića]] u kojem su svirali njegovi studenti i izvodili su Bacha. <ref name=hbl/> | Osnovao i vodio komorne ansamble. U Bernu je 1963. osnovao [[Camerata Bern]]. U Baselu je osnovao 1970. ''[[Musica viva (Basel)|Musica viva]]'' (članovi Radovan Lorković, Edith Lorkovic, Hans Walter Hirzl<ref>[https://www.youtube.com/watch?v=qhunuYlQRk0 '' Antonio Vivaldi - Quattro Staggioni, Musica Viva Basel '']. Kanal LOVOR na YouTubeu. 22. studenoga 2019. Pristupljeno 5. prosinca 2025.</ref>) s kojim je izvodio barokni i klasični repertoar. 1978. je osnovao svoj [[Komorni orkestar Radovana Lorkovića]] u kojem su svirali njegovi studenti i izvodili su Bacha. <ref name=hbl/> | ||
Posljednja izmjena od 5. prosinac 2025. u 02:09
Radovan Lorković (Zagreb, 13. rujna 1932.), hrvatski violinist, glazbeni pedagog, glazbeni pisac, diskograf, glazbeni mecena. Sin kemijskoga inženjera Radoslava i glasoviračice Melite r. Pozajić. Brat fiziologa i publicista Hrvoja, unuk veterinara Dragutina Pozajića i političara Ivana Lorkovića, praunuk ekonomskoga pisca Blaža i veterinara i liječnika Radoslava Krištofa, sinovac biologa Zdravka, političara Blaža i Mladena te nećak dirigenta i skladatelja Mladena Pozajića. Djelovao je veći dio života u Švicarskoj[1], gdje se i oženio. Supruga Edith je glasoviračica kao i kći Jela i sin Fran.
Životopis
Rodio se je u Zagrebu. U rodnom je gradu pohađao klasičnu gimnaziju. U srednjoj školi Muzičke akademije učio je svirati violinu kod Renate Senečić i Mladena Tarbuka. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao kod Vaclava Humla i diplomirao kod Ivana. Usavršavao se je kod Maxa Rostala u Londonu te na Konzervatoriju u Bernu.[1]
O otimačini stana i imovine Radovana Lorkovića i njegove snimljena je epizoda dokumentarnog serijala Silvane Menđušić Stambeno pitanje iz 2016. godine. Epizoda je 5. u serijalu i nosi naslov Zagreb gospodina Lorkovića.[2]
Na konzervatoriju u Bernu je bio asistentom Maxu Rostalu od 1960. do 1965. godine. U Bielu je na Konzervatoriju predavao violinu te na Muzičkoj akademiji u Baselu od 1965. do odlaska u mirovinu 1995. godine. Spojio je Humlovu i Rostalovu pedagogiju i stvorio vlastitu metodu poučavanja. Držao predavanja o violinskoj glazbi, interpretaciji i tehnici te poučavao mladež u Indiji.[1]
Usporedno je koncertirao u Hrvatskoj te diljem Europe. Najčešće je u nastupima bio s glasoviračima: s majkom Melitom, suprugom Edith Lorković-Krähenbühl, kćeri Jelom, Rankom Filjkom, Darkom Lukićem, Pavicom Gvozdić, Jakšom Zlatarom i raznim inozemnim glasoviračima. Od hrvatskih se glasovirača ističe suradnja s Fredom Doškom s kojim je uz koncertne nastupe ostvario i snimljene nosače zvuka s djelima hrvatskih skladatelja (Božidar Kunc, Rudolf Matz, Dora Pejačević). U repertoar su mu ušle gotovo sve komorne violinske skladbe svjetskih glazbenih velikana. Svirao i u u gudačkom kvartetu (Streichquartett Lorkovic-Füllemann-Strauss: Radovan Lorković - violina, Edith Lorković - viola, Brigitte Füllemann - violina, Ernest Strauss - violončelo; baselski skladatelj Maurice Altenbach (1933.-2005.) studirao je violončelo.[3]).[1]
Osnovao i vodio komorne ansamble. U Bernu je 1963. osnovao Camerata Bern. U Baselu je osnovao 1970. Musica viva (članovi Radovan Lorković, Edith Lorkovic, Hans Walter Hirzl[4]) s kojim je izvodio barokni i klasični repertoar. 1978. je osnovao svoj Komorni orkestar Radovana Lorkovića u kojem su svirali njegovi studenti i izvodili su Bacha. [1]
Osnovao je u Baselu svoju diskografsku tvrtku Lovor u kojoj je snimao violinske albume. Hrvatski radio je sačuvao nekoliko snimka njegovih izvedaba. [1]
Objavio je knjige Das Violinkonzert von Alban Berg (1991.) i Melita Lorković (2012.). Napisao je prilog za zbornike Božidar Kunc i Stanko Horvat. Napisao je članke iz područja violinističke pedagogije i interpretacije koje je objavio u raznim časopisima: austrijskom Österreichische Musikzeitschriftu, engleskom The Musical Timesu, slovenskom Intermezzu, švicarskom Schweizer musikpädagogische Blätteru te u časopisu Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga Tonovima.[1]
Revidirao i priredio notna izdanja djela za violinu raznih skladatelja, među njima Mladena Pozajića, Božidara Kunca i Dore Pejačević.[1]
Dio materine ostavštine darovao je Hrvatskom državnom arhivu (obiteljski fond Lorković). 1993. je predložio osnivanje glazbene školu u Hvaru, razradio njezin nastavni plan i opskrbio je glazbalima.[1] Zaklada njegove matere je financirala izradu projektne dokumentacije i radove obnove ljetnikovca Hanibala Lucića u Hvaru. Radovan je kao upravitelj zaklade predložio da se novac i glazbala iz njezine ostavštine iskoriste za osnivanje glazbene škole u Hvaru, odnosno da se istočno krilo ljetnikovca prenamijeni u glazbenu školu. Donacija Lorković u međuvremenu postala je izgubljena je za Hvar, a glazbena škola u Hvaru još 2022. nema odgovarajuće prostore u Hvaru.[5] Brojna je glazbala i pedagošku literaturu darovao je glazbenim školama u Drnišu, Omišu, Osijeku, Sarajevu, Splitu, Starom Gradu, Trogiru, Tuzli, Vukovaru, Zaboku i Zagrebu.[1]
Organizirao je da hrvatski glazbenici imaju koncerte u Švicarskoj u okviru Hrvatskoga kulturnoga kluba (Kroatischer Kulturklub) u Badenu. [1]
Počasni je član Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika. Joseph A. Peck posvetio mu je pjesmu.[1]
Izvori
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 Ivona Ajanović-Malinar i Redakcija (2021): LORKOVIĆ, Radovan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 4.12.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/lorkovic-radovan>.
- ↑ STAMBENO PITANJE ep5 - Teaser Kanal Studija DIM. Vimeo. 2017. Pristupljeno 28. veljače 2020.
- ↑ Na internetu dostupna snimka iz 2018. Maurice Altenbach Fünf Studien für ein Streichquartett
- ↑ Antonio Vivaldi - Quattro Staggioni, Musica Viva Basel . Kanal LOVOR na YouTubeu. 22. studenoga 2019. Pristupljeno 5. prosinca 2025.
- ↑ Nives Tomasović: Ljetnikovac Hanibala Lucića u Hvaru od 1950. do 2022.. Prilozi povijesti otoka Hvara XVI/2025., str. 208.-209.
Vanjske poveznice
- Discogs, Radovan Lorković
- LOVOR na YouTubeu
- Lovor na Discogsu
- Radovan Lorković: Što danas Hrvate sjedinjuje?. Hrvatski fokus, 19. lipnja 2019.
- NHS #79: Radovan Lorković: Veliki obiteljski sastanak na početku Domovinskoga rata i pomoć Hrvatskoj , kanal Novi hrvatski slikopis na YouTubeu, razgovor snimljen 27. svibnja 2019. u Rijeci