More actions
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 71: | Redak 71: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Sin konjičkoga generala [[Franjo Esterházy|Franje Esterházyja]]. | |||
U mladosti se pripremao za [[svećenik|svećeničko]] zvanje i [[1700.]] godine stekao je doktorat iz [[filozofija|filozofije]] u [[Beč]]u. Usprkos prvobitnim planovima, okrenuo se vojnom pozivu [[1705.]] godine, zbog političkih prilika u [[Habsburška Monarhija|Habsburškoj Monarhiji]]. Istaknuo se u ratu protiv [[Franjo II. Rákóczy|Franje II. Rákóczyja]], nakon čega je imenovan kraljevskim savjetnikom, kraljevskim komornikom i velikim županom ugarske županije | U mladosti se pripremao za [[svećenik|svećeničko]] zvanje i [[1700.]] godine stekao je doktorat iz [[filozofija|filozofije]] u [[Beč]]u. Usprkos prvobitnim planovima, okrenuo se vojnom pozivu [[1705.]] godine, zbog političkih prilika u [[Habsburška Monarhija|Habsburškoj Monarhiji]]. Istaknuo se u [[Rakoczijev ustanak|ratu]] protiv [[Franjo II. Rákóczy|Franje II. Rákóczyja]], nakon čega je imenovan kraljevskim savjetnikom, kraljevskim komornikom i velikim županom ugarske Komoranske županije. | ||
Sudjelovao je u protuturskom ratu 1716–1718. Godine [[1733.]] imenovan je hrvatskim banom, | Sudjelovao je u protuturskom ratu 1716–1718. Nastojao prvenstveno oko obrane hrvatskih pograničnih prema Turskoj, osobito Zrinske i Glinske krajine. Glede obrane radio je na pripremama, prikupljanjem vojske i oružja te popravljanjem i gradnjom novih utvrda. Godine [[1733.]] imenovan je hrvatskim banom. U drugome protuturskom ratu (1736.–39.) bio je uz princa J. Hildburghausena zapovijedao postrojbama koje su iz Hrvatske krenule u Bosnu (imenovan tek nakon protivljenja Sabora podvrgavanju bana i njegove vojske stranom zapovjedniku – T. Smičiklas). Srpnja 1737. je s područja Zrinske i Glinske krajine pošao na Bihaćku krajinu i opsjeo utvrdu Bužim. Povukao se opsadu kad je doznao za povlaćenje vojske pod zapovjedništvom Hildburghausena na poč. kolovoza s područja Banje Luke. 4. rujna predsjedao Hrvatskom saboru u utvrdi Glina. na sjednici kojoj je bio zaključak da kad dođe do pregovora s osmanskom stranom, da moraju sudjelovati hrvatski predstavnici te je istaknuto pravo Hrvatske na one dijelove Bosne koji su joj pripadali prije turskih osvajanja. 1738. je uspješno podsjeo utvrdu Zrin te protjerao Turke u Bosnu. Predsjedao Hrvatskim saborom 1740. u sastavu koji je [[Pragmatička sankcija|priznao]] Mariju Tereziju za svoju kraljicu. U ratu za austrijsku baštinu (1741.–48.) zapovijedao je hrvatskom vojskom. Izabran je za kapetana Kraljevine i promaknut u čin [[podmaršal]]a, a 1741. imenovan je maršalom i okružnim zapovjednikom desne obale Dunava te dvorskim sucem. <ref name=encJosip>ESTERHÁZY, Josip. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 20.11.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/esterhazy-josip>. </ref> | ||
== Bilješke == | == Bilješke == | ||
Posljednja izmjena od 20. studeni 2025. u 22:40
| Josip Esterházy | |
|---|---|
| Josip Esterházy grof Josip Esterházy | |
| ban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije | |
| trajanje službe 1733. – 1741. | |
| Prethodnik | Ivan V. Drašković |
| Nasljednik | Karlo Batthyány |
| Rođenje | 19. lipnja 1682. |
| Smrt | 10. svibnja 1748. |
Josip Esterházy (mađ. Esterházy József) (Pápa, Ugarska, 19. lipnja 1682. – ?, 10. svibnja 1748.), ugarski grof i hrvatski ban (1733. - 1741.) iz mađarske velikaške obitelji Esterházy.
Životopis
Sin konjičkoga generala Franje Esterházyja.
U mladosti se pripremao za svećeničko zvanje i 1700. godine stekao je doktorat iz filozofije u Beču. Usprkos prvobitnim planovima, okrenuo se vojnom pozivu 1705. godine, zbog političkih prilika u Habsburškoj Monarhiji. Istaknuo se u ratu protiv Franje II. Rákóczyja, nakon čega je imenovan kraljevskim savjetnikom, kraljevskim komornikom i velikim županom ugarske Komoranske županije.
Sudjelovao je u protuturskom ratu 1716–1718. Nastojao prvenstveno oko obrane hrvatskih pograničnih prema Turskoj, osobito Zrinske i Glinske krajine. Glede obrane radio je na pripremama, prikupljanjem vojske i oružja te popravljanjem i gradnjom novih utvrda. Godine 1733. imenovan je hrvatskim banom. U drugome protuturskom ratu (1736.–39.) bio je uz princa J. Hildburghausena zapovijedao postrojbama koje su iz Hrvatske krenule u Bosnu (imenovan tek nakon protivljenja Sabora podvrgavanju bana i njegove vojske stranom zapovjedniku – T. Smičiklas). Srpnja 1737. je s područja Zrinske i Glinske krajine pošao na Bihaćku krajinu i opsjeo utvrdu Bužim. Povukao se opsadu kad je doznao za povlaćenje vojske pod zapovjedništvom Hildburghausena na poč. kolovoza s područja Banje Luke. 4. rujna predsjedao Hrvatskom saboru u utvrdi Glina. na sjednici kojoj je bio zaključak da kad dođe do pregovora s osmanskom stranom, da moraju sudjelovati hrvatski predstavnici te je istaknuto pravo Hrvatske na one dijelove Bosne koji su joj pripadali prije turskih osvajanja. 1738. je uspješno podsjeo utvrdu Zrin te protjerao Turke u Bosnu. Predsjedao Hrvatskim saborom 1740. u sastavu koji je priznao Mariju Tereziju za svoju kraljicu. U ratu za austrijsku baštinu (1741.–48.) zapovijedao je hrvatskom vojskom. Izabran je za kapetana Kraljevine i promaknut u čin podmaršala, a 1741. imenovan je maršalom i okružnim zapovjednikom desne obale Dunava te dvorskim sucem. [1]
Bilješke
- ↑ ESTERHÁZY, Josip. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 20.11.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/esterhazy-josip>.
Vanjske poveznice
| Prethodnik: | Hrvatski ban (1733. - 1741.) |
Nasljednik: |
| Ivan V. Drašković | Karlo Batthyány |
Datoteka:Ban standard.PNG
Nedovršeni članak Josip Esterházy koji govori o hrvatskom banu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
