More actions
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Bitka na Brdu Grbavici''' odnosno '''Lašvanskoj Grbavici''' je bila bitka HVO s jedne strane i Armije RBiH u bošnjačko-hrvatskom sukobu u BiH. == Uvodne okolnosti == Prostor zvani Brdo je iznad Zabilja, naselja na granici travničke i viteške općine. Uzvisina Brdo je strateška kota koja onome tko ju drži omogućava pregled i kontrolu jugoistočn...«. |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Bitka na Brdu Grbavici''' odnosno '''Lašvanskoj Grbavici''' je bila bitka [[HVO]] s jedne strane i [[Armija BiH|Armije RBiH]] u [[Bošnjačko-hrvatski sukob: | '''Bitka na Brdu Grbavici''' odnosno '''Lašvanskoj Grbavici''' je bila bitka [[HVO]] s jedne strane i [[Armija BiH|Armije RBiH]] u [[Bošnjačko-hrvatski sukob: Lašvanska dolina|bošnjačko-hrvatskom sukobu]] u [[BiH]]. <ref name=hbLG>[https://www.hercegbosna.org/kolumne/politika/lasvanska-grbavica-je-od-9-rujna-1993-pod-kontrolom-hvo-1881.html ''Lašvanska Grbavica je od 9. rujna 1993. pod kontrolom HVO '']. Portal Hrvata Bosne i Hercegovine. 8. rujna 2010. Pristupljeno 5. studenoga 2025.</ref> | ||
== Uvodne okolnosti == | == Uvodne okolnosti == | ||
Prostor zvani Brdo je iznad [[Zabilje|Zabilja]], naselja na granici travničke i viteške općine. Uzvisina Brdo je strateška kota koja onome tko ju drži omogućava pregled i kontrolu jugoistočnog dijela doline rijeke [[Bila (rijeka)|Bile]]. U toj se dolini našao HVO i hrvatski narod nakon stravičnih progona od muslimansko-bošnjačkih snaga lipnja lipnju 1993. Zbog te je važnosti ta uzvisina bila stalno pod muslimanskim napadima. HVO je imao manje snage od muslimanskog napadače zbog čega je odupirati se napadima bilo teško, pa je zbog nepovoljnih odnosa snaga bila potreba za dodatnim utvrđivanjem položaja, što je inženjerija HVO poduzela u noći 4. rujna 1993. | Prostor zvani Brdo je iznad [[Zabilje|Zabilja]], naselja na granici travničke i viteške općine. Uzvisina Brdo je strateška kota koja onome tko ju drži omogućava pregled i kontrolu jugoistočnog dijela doline rijeke [[Bila (rijeka)|Bile]]. U toj se dolini našao HVO i hrvatski narod nakon stravičnih progona od muslimansko-bošnjačkih snaga lipnja lipnju 1993. Zbog te je važnosti ta uzvisina bila stalno pod muslimanskim napadima. HVO je imao manje snage od muslimanskog napadače zbog čega je odupirati se napadima bilo teško, pa je zbog nepovoljnih odnosa snaga bila potreba za dodatnim utvrđivanjem položaja, što je inženjerija HVO poduzela u noći 4. rujna 1993..<ref name=hbLG/> | ||
=== Zauzimanje i ubojstva ratnih zarobljenika === | |||
[[5. rujna u Domovinskom ratu|5. rujna]] 1993. t.zv. ABiH je ujutro oko 7 i 30 iznenadna napala žestoko. Položaj je držalo deset bojovnika HVO, a ondje su se našla i četvorica pripadnika nenaoružanog radnog voda. Brojniji napadač vrlo brzo je doveo posadu HVO u okruženje. Napad je dugo i potanko pripreman, što svjedoči i dovlačenje vojske, jer za ovu prigodu t.zv. ABiH je dovukla 7. muslimansku brigadu 3. korpusa Armije BiH iz Zenice, te snimanje na videu cijele akcije. Akciju su snimile napadačke snage, postrojba [[El-mudžahid]] iz sastava 7. muslimanske brigade, što je bila praksa kojom su se služili radi promidžbe među ratnicima afro-azijskog podrijetla. Snimljenu građu umnažali su i slali na adrese vlada islamskih zemalja radi pridobivanja simpatija za ovakvu borbu i materijalne pomoći. Građa je poslije rata postala dobavljiva izvan tih krugova, zbog razočaranosti ostatak ovih snaga muslimansko-bošnjačkom vlašću.<ref name=hbLG/> | |||
Pripadnici ABiH su pozvali i zahtijevali predaju okruženih pripadnika HVO, jamčeći im sigurnost i poštivanje prava ratnih zatočenika. Događaj je zabilježen na snimci. Svih 14 pripadnika HVO i radnog voda se predalo i odložilo oružje. Odmah zatim su ih pripadnici ABiH odveli u [[Han Bila|Han Bilu]] i od tog se trenutka ne zna ništa što je bilo s njima. Tek potkraj rujna došle su neke neprovjerene informacije da su svi iz te skupine ubijeni u tamošnje zatvoru i da će njihova mrtva tijela predati hrvatskoj strani 15. listopada 1993. godine. Ovo se postiglo ali tek nakon što je UNPROFOR posredovao i pritisnuo muslimansko-bošnjačku stranu. Tijela ubijenih su predana obiteljima. Među njima je bio jedan malodobni pripadnik radnog voda. 14 ubijenih su bojovnici HVO Gabrijel Albert, Duško Ikić, Nikica Jerković, Vlado Krišto, Željko Lovrić, Jozo Marijanović, Srećko Mišković, Branko Petraš, Niko Petraš, Ranko Sukara te pripadnici [[Civilna zaštita|Civilne zaštite]] Mladen Ikić, Milan Malinović, Tomo Petraš i Žarko Stojak.<ref name=hbLG/> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Inačica od 5. studeni 2025. u 21:34
Bitka na Brdu Grbavici odnosno Lašvanskoj Grbavici je bila bitka HVO s jedne strane i Armije RBiH u bošnjačko-hrvatskom sukobu u BiH. [1]
Uvodne okolnosti
Prostor zvani Brdo je iznad Zabilja, naselja na granici travničke i viteške općine. Uzvisina Brdo je strateška kota koja onome tko ju drži omogućava pregled i kontrolu jugoistočnog dijela doline rijeke Bile. U toj se dolini našao HVO i hrvatski narod nakon stravičnih progona od muslimansko-bošnjačkih snaga lipnja lipnju 1993. Zbog te je važnosti ta uzvisina bila stalno pod muslimanskim napadima. HVO je imao manje snage od muslimanskog napadače zbog čega je odupirati se napadima bilo teško, pa je zbog nepovoljnih odnosa snaga bila potreba za dodatnim utvrđivanjem položaja, što je inženjerija HVO poduzela u noći 4. rujna 1993..[1]
Zauzimanje i ubojstva ratnih zarobljenika
5. rujna 1993. t.zv. ABiH je ujutro oko 7 i 30 iznenadna napala žestoko. Položaj je držalo deset bojovnika HVO, a ondje su se našla i četvorica pripadnika nenaoružanog radnog voda. Brojniji napadač vrlo brzo je doveo posadu HVO u okruženje. Napad je dugo i potanko pripreman, što svjedoči i dovlačenje vojske, jer za ovu prigodu t.zv. ABiH je dovukla 7. muslimansku brigadu 3. korpusa Armije BiH iz Zenice, te snimanje na videu cijele akcije. Akciju su snimile napadačke snage, postrojba El-mudžahid iz sastava 7. muslimanske brigade, što je bila praksa kojom su se služili radi promidžbe među ratnicima afro-azijskog podrijetla. Snimljenu građu umnažali su i slali na adrese vlada islamskih zemalja radi pridobivanja simpatija za ovakvu borbu i materijalne pomoći. Građa je poslije rata postala dobavljiva izvan tih krugova, zbog razočaranosti ostatak ovih snaga muslimansko-bošnjačkom vlašću.[1]
Pripadnici ABiH su pozvali i zahtijevali predaju okruženih pripadnika HVO, jamčeći im sigurnost i poštivanje prava ratnih zatočenika. Događaj je zabilježen na snimci. Svih 14 pripadnika HVO i radnog voda se predalo i odložilo oružje. Odmah zatim su ih pripadnici ABiH odveli u Han Bilu i od tog se trenutka ne zna ništa što je bilo s njima. Tek potkraj rujna došle su neke neprovjerene informacije da su svi iz te skupine ubijeni u tamošnje zatvoru i da će njihova mrtva tijela predati hrvatskoj strani 15. listopada 1993. godine. Ovo se postiglo ali tek nakon što je UNPROFOR posredovao i pritisnuo muslimansko-bošnjačku stranu. Tijela ubijenih su predana obiteljima. Među njima je bio jedan malodobni pripadnik radnog voda. 14 ubijenih su bojovnici HVO Gabrijel Albert, Duško Ikić, Nikica Jerković, Vlado Krišto, Željko Lovrić, Jozo Marijanović, Srećko Mišković, Branko Petraš, Niko Petraš, Ranko Sukara te pripadnici Civilne zaštite Mladen Ikić, Milan Malinović, Tomo Petraš i Žarko Stojak.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Lašvanska Grbavica je od 9. rujna 1993. pod kontrolom HVO . Portal Hrvata Bosne i Hercegovine. 8. rujna 2010. Pristupljeno 5. studenoga 2025.