More actions
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
'''Gospin Otok''', predjel u gradu [[Solin]]u, od izuzetne važnosti za [[Hrvati|hrvatsku]] nacionalnu [[povijest]] i [[kultura|kulturu]]. Smješten je na otoku na rječici [[Jadro|Jadru]]. | '''Gospin Otok''', predjel u gradu [[Solin]]u, od izuzetne važnosti za [[Hrvati|hrvatsku]] nacionalnu [[povijest]] i [[kultura|kulturu]]. Smješten je na otoku na rječici [[Jadro|Jadru]]. | ||
U starom vijeku je preko Gospina otoka prolazila prometnica kojom je [[Salona]] bila povezana sa [[Aspalathos]]om (Splitom) i [[Epetion]]om (Stobrečem). Uz ostatke inih starorimskih građevina, to je povrdom da je ovdje bilo boravište ljudi u starom vijeku.<ref name=vgms>[https://vmgs.hr/gospin-otok/ ''Gospin otok'']. Virtualni muzej Grada Solina. Pristupljeno 10. kolovoza 2025.{{odlična}}</ref> | |||
Važan je i za starohrvatsku povijest. Prema Ejnaru Diggveu, ovdje je bilo prvo naselje Hrvata u ovom području. Pretpostavlja se da su hrvatski knezovi ovdje utvrdili svoje nastambe slično kao u Zakarpatju: na otoku, okruženog rukavcima Jadra, oko nastamba nasipom i zidovima od pletenog pruća, kolja i drva. Stanovništva je bilo i u rimskom vremenu, jer je pri iskapanju u dubini pod oltarom župne crkve našlo se poširoki rimski zid. | Važan je i za starohrvatsku povijest. Prema Ejnaru Diggveu, ovdje je bilo prvo naselje Hrvata u ovom području. Pretpostavlja se da su hrvatski knezovi ovdje utvrdili svoje nastambe slično kao u Zakarpatju: na otoku, okruženog rukavcima Jadra, oko nastamba nasipom i zidovima od pletenog pruća, kolja i drva. Stanovništva je bilo i u rimskom vremenu, jer je pri iskapanju u dubini pod oltarom župne crkve našlo se poširoki rimski zid. | ||
| Redak 7: | Redak 9: | ||
U srednjem vijeku su na mjestu crkve kraljice Jelene podignute dvije crkve. Daljnje gradnje i ukapanja, tatarska pohara u 13. stoljeću, oštetili su stare arheološke slojeve te se izgubili puno ostataka iz doba starohrvatskih vladara. Crkve su preživjele tatarsku navalu, budući da se Gospina crkva spominje u povijesnim ispravama iz 1342. u vrijeme Mladena Šubića. Ista isprava sugerira da obije dvojne crkve su ostale i koncem14. stoljeća. Svi su izgledi da su iz srušili turskih osvajači početkom 16. stoljeća. Kad su Turci bili prisiljeni otići, na temeljima Sv. Stjepana podignuta je nova crkva Gospe od Otoka. Budući da matice solinsko-vranjičke župe imaju sačuvan zapis da je 8. rujna 1670. krštena osoba u toj crkvi, crkva je podignuta prije te godine. Stil gradnje te crkvice je pratio arhitekturni stil crkva građenih po Zagori poslije odlaska Turaka, odnosno imala je zvonik na preslicu. Ta je crkva izgorila 1875. godine. <ref name=GradSolin/> | U srednjem vijeku su na mjestu crkve kraljice Jelene podignute dvije crkve. Daljnje gradnje i ukapanja, tatarska pohara u 13. stoljeću, oštetili su stare arheološke slojeve te se izgubili puno ostataka iz doba starohrvatskih vladara. Crkve su preživjele tatarsku navalu, budući da se Gospina crkva spominje u povijesnim ispravama iz 1342. u vrijeme Mladena Šubića. Ista isprava sugerira da obije dvojne crkve su ostale i koncem14. stoljeća. Svi su izgledi da su iz srušili turskih osvajači početkom 16. stoljeća. Kad su Turci bili prisiljeni otići, na temeljima Sv. Stjepana podignuta je nova crkva Gospe od Otoka. Budući da matice solinsko-vranjičke župe imaju sačuvan zapis da je 8. rujna 1670. krštena osoba u toj crkvi, crkva je podignuta prije te godine. Stil gradnje te crkvice je pratio arhitekturni stil crkva građenih po Zagori poslije odlaska Turaka, odnosno imala je zvonik na preslicu. Ta je crkva izgorila 1875. godine. <ref name=GradSolin/> | ||
<!-- | |||
<ref name=vgms/> | |||
Među znanstvenicima još uvijek traju raspre o njihovim titularima i namjeni, pače i o starohrvatskoj pripadnosti jedne od njih. Pojedini vjeruju da je sjeverna – posvećena svetome Stjepanu – mauzolej hrvatskih vladara, a južna – posvećena Gospi – namijenjena svakodnevnoj službi Božjoj. Drugi pak smatraju da se u crkvi svetoga Stjepana održavala svečana liturgija, a u Gospinoj svakodnevna. Neki znanstvenici govore da je na Otoku u 10. stoljeću bila samo jedna crkva i to posvećena svetome Stjepanu, a da ostaci pod današnjom crkvom pripadaju crkvi sagrađenoj u 17. stoljeću. Oni Gospinu crkvu vide u obližnjoj Gradini, u građevini iz 6. stoljeća. Ti znanstvenici vjeruju da je Jelena postojeću crkvu obdarila i dogradila joj atrij te tako produžila salonitansku tradiciju Gospina štovanja, a za grobišnu sagradila novu na Otoku i posvetila je svetome Stjepanu. Prema njihovu mišljenju Gospina crkva u Gradini gubi važnost u 14. stoljeću kada se oko nje podiže utvrda, pa glavna solinska crkva postaje ona na Otoku i u nju se prenosi štovanje Gospe. | |||
Postoji i mišljenje da su zidovi južne Jelenine crkve, ili barem njihov važniji dio, bili sačuvani do godine 1875. Naime, povjesničari su proučavajući akvarele splitskoga slikara Petra Zečevića, koji prikazuju crkvu Gospe od Otoka oko godine 1840., prepoznali građevinu s elementima srednjovjekovnoga načina gradnje. Zaključili su da su stanovnici doseljeni nakon Kandijskoga rata u 17. stoljeću zatekli na Otoku stršeće zidove srednjovjekovne crkve te ih koristili za svoju dogradnju crkve | |||
Jelenine crkve su možda bile oštećene godine 1242. kada Tatari napadaju Klis tražeći hrvatsko-ugarskoga kralja Belu Četvrtoga., kojega progone kroz čitavo kraljevstvo sve do Splita, pa kad ga nisu našli u Klisu ruše kuće i pljačkaju oko kliške tvrđave. Bribirski kneževi Šubići, novi gospodari Solina, početkom 14. stoljeća vjerojatno obnavljaju crkve, a dokumenti iz toga vremena spominju crkvu svete Marije kao mjesto oko kojega se okupljaju velikaši i gdje izdaju dokumente, mjesto gdje todobni Solinjani obilježavaju blagdan rođenja Blažene Djevice Marije – Malu Gospu. | |||
U prvoj polovini 16. stoljeća počinju turski napadi na Solinsko polje, a godine 1537. Turci osvajaju Solin i Klis. Tadašnja ratna pustošenja, i ona u Ciparskom ratu godine 1571., učinila su trajnije življenje u Solinu vrlo nesigurnim, pa su vjerojatno i crkve tada ostale zapuštene i vremenom su bile djelomično ili potpuno srušene. To je pretpostavka na temelju općih pojava u krajevima koje su Turci osvojili, jer nema potvrda o tome.Mlečani su u Kandijskom ratu s Turcima godine 1647. osvojili Solin i dogodine Klis, pa je nova granica bila iza Klisa. Tada je vlast naselila u ovaj prostor nove stanovnike i oni postupno obnavljaju opustošena naselja i svoj vjerski život. Moguće je, kako smo već naglasili, da su oni na Otoku zatekli zidove srednjovjekovne crkve i koristili ih za dogradnju svoje crkve, posvećene Gospi, sredinom 17. stoljeća. Prvo krštenje u njoj zabilježeno je 8. rujna 1670. (na blagdan Male Gospe). Todobna je crkva bila nalik brojnim seoskim crkvama podignutim u Dalmatinskoj zagori nakon odlaska Turaka. Imala je skroman prostor za vjernike, na pročelju je imala zvonik na preslicu i vjerojatno je bila bez apside. Bila je ograđena zidom, a pored nje i u njoj su u 17. stoljeću počela ukapanja. Uskoro će, ali svakako prije 1808., dobiti i trijem ispred pročelja. Godine 1671. ucrtana je na karti, ali pod imenom svete Katarine, dok je na karti iz 1675. naznačena kao crkva Uznesenja Marijina, tj. Velike Gospe. Za sada nije poznato je li riječ o kratkotrajnoj promjeni titulara ili o pogrešci sastavljača karata. | |||
Njezin je izgled sačuvan na akvarelima splitskoga slikara Petra Zečevića, nastalima oko godine 1840. Sredinom 19. stoljeća crkva je postala pretijesna za naraslo pučanstvo pa su je Solinjani kanili proširiti. Međutim, izgorjela je u požaru u noći između 21. i 22. travnja 1875. Crkveni je poslužitelj (remeta) ukrasio crkvu očekujući posjet cara Franje Josipa Prvoga koji je tada prolazio kroz Solin. I dok su uz cestu iščekivali carev dolazak, u crkvi nije ostao nitko pa su voštanice dogorjele i zapalile crkvu. Već sljedeće godine, po nacrtu splitskoga arhitekta Emila Vecchiettija, započela je gradnja nove crkve s klasicističkim obilježjima. Dovršena je i blagoslovljena 1. rujna 1878., a u sljedećim godinama je uređivana. Crkvu je 22. lipnja 1900. posvetio splitski biskup Filip Nakić. Kopajući temelje za novi zvonik u kolovozu 1898. radnici su naišli na ostatke temelja srednjovjekovne crkve i nadgrobni natpis hrvatske kraljice Jelene. Zbog tako važnih arheoloških nalaza zgradnja zvonika je odgođena pa je dovršen tek 1907. zauzimanjem bratovštine Gospe od Otoka i to na današnjem mjestu jugozapadno od Gospine crkve.Solinjani na Gospinu otoku godine 1936. podižu i župnu kuću. Početkom Drugoga svjetskog rata Otok zaposjeda talijanska vojska i na njemu gradi vojarnu u kojoj ostaje do pada Italije u rujnu 1943. Poslije rata tu se useljava jugoslavenska vojska, a Gospin otok napušta tek uspostavom hrvatske države. | |||
--> | |||
Današnja župna ckrva podignuta je na temeljime te crkve 1878. godine.<ref name=GradSolin/> | Današnja župna ckrva podignuta je na temeljime te crkve 1878. godine.<ref name=GradSolin/> | ||
Inačica od 10. kolovoz 2025. u 04:48
Gospin Otok, predjel u gradu Solinu, od izuzetne važnosti za hrvatsku nacionalnu povijest i kulturu. Smješten je na otoku na rječici Jadru.
U starom vijeku je preko Gospina otoka prolazila prometnica kojom je Salona bila povezana sa Aspalathosom (Splitom) i Epetionom (Stobrečem). Uz ostatke inih starorimskih građevina, to je povrdom da je ovdje bilo boravište ljudi u starom vijeku.[1]
Važan je i za starohrvatsku povijest. Prema Ejnaru Diggveu, ovdje je bilo prvo naselje Hrvata u ovom području. Pretpostavlja se da su hrvatski knezovi ovdje utvrdili svoje nastambe slično kao u Zakarpatju: na otoku, okruženog rukavcima Jadra, oko nastamba nasipom i zidovima od pletenog pruća, kolja i drva. Stanovništva je bilo i u rimskom vremenu, jer je pri iskapanju u dubini pod oltarom župne crkve našlo se poširoki rimski zid. U 10. stoljeću je hrvatska kraljica Jelena dala podići dvije crkve, sv. Stjepana i Blažene Djevice Marije. Ove dvije crkve spadaju u t.zv. "dvojne crkve", basilicae geminatae. U srednjem vijeku benediktinci su osobito prakticirali graditi takav dvojac crkvâ, od kojih je veća posvećena Gospi, a manja nekom svetcu. Prema Tomi Arciđakonu, u predvorju Svetog Stjepana pokapali su se hrvatski kraljevi. Postojanje dviju crkva potvrđuje više srednjovjekovnih dokumenata. Običavalo se u srednjem vijeku vladare pokopati u crkvi u kojoj su se i okrunili. Stoga je vjerojatno da do kralja Zvonimira je crkva Gospe od Otoka bila krunidbenom bazilikom. Prema pučkoj tradiciji, u Solinu se okrunilo sedam kraljeva. Čini se da je crkva sv. Stjepana usporedno podignuta s crkvom Blažene Djevice Marije, a temelji su pod župnom crkvom, no ne postoji konsenzus u znanstvenoj zajednici o tome. [2]
U srednjem vijeku su na mjestu crkve kraljice Jelene podignute dvije crkve. Daljnje gradnje i ukapanja, tatarska pohara u 13. stoljeću, oštetili su stare arheološke slojeve te se izgubili puno ostataka iz doba starohrvatskih vladara. Crkve su preživjele tatarsku navalu, budući da se Gospina crkva spominje u povijesnim ispravama iz 1342. u vrijeme Mladena Šubića. Ista isprava sugerira da obije dvojne crkve su ostale i koncem14. stoljeća. Svi su izgledi da su iz srušili turskih osvajači početkom 16. stoljeća. Kad su Turci bili prisiljeni otići, na temeljima Sv. Stjepana podignuta je nova crkva Gospe od Otoka. Budući da matice solinsko-vranjičke župe imaju sačuvan zapis da je 8. rujna 1670. krštena osoba u toj crkvi, crkva je podignuta prije te godine. Stil gradnje te crkvice je pratio arhitekturni stil crkva građenih po Zagori poslije odlaska Turaka, odnosno imala je zvonik na preslicu. Ta je crkva izgorila 1875. godine. [2]
Današnja župna ckrva podignuta je na temeljime te crkve 1878. godine.[2]
Crkve iz vremena narodnih vladara vrijeme je prekrilo. Tek je don Frane Bulić (1846.-1934.), tijekom radova, našao temelje crkve. Radovi su bili tijekom izgradnje današnje župne crkve 1898. godine. Pri kopanju su našli stare temelje a daljnjim radovima našli su temelje cijele crkve.[2] crkve svete Marije i crkve svetog Stjepana u kojoj su bili pokopani članovi hrvatske vladarske kuće. Iz tog razdoblja datira predromanička trobrodna bazilika u kojoj je Bulić[3], u predvorju (narteksu), pronašao ostatke sarkofaga hrvatske kraljice Jelene s nadgrobnim natpisom u mnoštvu komada. Stara bazilika bila je dimenzija popu današnje crkve. Neki stručnjaci smatraju da su jedan ili dva zvonika bili prizidana na pročelju crkve. Temelji stare crkve su obilježeni sa sjeverne strane današnje crkve. Narod je tu crkvu zvao Gospa u Bristima, po brojnim brijestovima koji su rasli na otoku. Vrjelo zapadno od crkve zvali su Gospinim bunarićem. Voda iz tog izvora bila je vrlo stabilna te se nije zamutila ni za najvećih daždeva. [2]
Don Lovre Katić je 1930. pristupio iskapanjima, vodeći se podatcima iz dokumenta iz 14. stoljeća koji je našao u arhivu splitske katedrale. Otkrio je jednobrodnu crkvu s velikim predvorjem. U njoj je bilo više hrvatskih grobova, no ondje su bili pokopani pokojnici iz kasnijih razdoblja. [2]
Na Gospinu otoku je 1998. godine bio susret pape Ivana Pavla II. s hrvatskom mladeži, za njegovog posjeta Hrvatskoj.
Od 4. listopada 2013. godine na Gospinu otoku gradila se bazilika sv. Obitelji, čija je posveta 5. rujna 2020. godine.[4][5]
U kolovozu , još od kasnih 1980-ih Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije organizira Hodočašće mladih od Gospina prasvetišta u Solinu do Gospina svetišta u Sinju.[6]
Gospodarstvo
Važnu gospodarsku granu u povijesti otoka bilo je mlinarstvo. Još u povijesnim ispravama spominju se "kraljevi mlinari" u doba narodnih vlada. I poslije je u blizini bilo nekoliko mlinica. Mlinice su bile velikim izvorom prihoda te se sve do Prvoga svjetskog rata bile bogatstvo svoje vrste. [2]
Izvori
- ↑ Gospin otok. Virtualni muzej Grada Solina. Pristupljeno 10. kolovoza 2025.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Gospin otok. Grad Solin. Pristupljeno 10. kolovoza 2025.
- ↑ V. sliku Gospin otok plan 0807.jpg
- ↑ Kristina Bitanga: Nadbiskup Barišić blagoslovio početak gradnje bazilike u Gospinom prasvetištu u Solinu Splitsko-makarska nadbiskupija. 4. listopada 2013. Pristupljeno 1. rujna 2020.
- ↑ Damir Šarac: Reporteri ‘Slobodne‘ u novoj crkvi Svete Obitelji na Gospinu otoku: imat će 650 sjedećih mjesta, a ispod oltara grobnice svih splitskih nadbiskupa Slobodna Dalmacija. 30. kolovoza 2020. Pristupljeno 1. rujna 2020.
- ↑ amp: Večeras iz Solina kreće veliko hodočašće mladih Gospi u Sinj . Narod.hr. 9. kolovoza 2025. Pristupljeno 10. kolovoza 2025.