David II. od Iberije: razlika između inačica
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
m Zamjena teksta - '{{dodaj infookvir|monarh}}' u '{{Infookvir monarh | ime = | slika = | opis = | titula = | vladavina = | krunidba = | prethodnik = | nasljednik = | regent = | titula1 = | vladavina1 = | krunidba1 = | prethodnik1 = | nasljednik1 = | regent1 = | titula2 = | vladavina2... |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 56: | Redak 56: | ||
'''David II.''', ''[[gruzijski jezik|gruz.]] დავით II'', (umro [[937.]]), bio je član dinastije [[Bagration]]i u [[Tao-Klardžeti]], te naslovni kralj [[Kraljevina Iberija|Iberije]]/[[Kartlijci|Kartlije]] od [[923.]] godine do svoje smrti. | '''David II.''', ''[[gruzijski jezik|gruz.]] დავით II'', (umro [[937.]]), bio je član dinastije [[Bagration]]i u [[Tao-Klardžeti]], te naslovni kralj [[Kraljevina Iberija|Iberije]]/[[Kartlijci|Kartlije]] od [[923.]] godine do svoje smrti. | ||
Najstarijem sinu i krajnjem sljedniku [[Adarnaz IV. od Iberije|Adarnaza IV.]], Davidu II., vlast je bila ograničena samo na vojvodstvo [[Queli]]-[[Džavahetija]], a Donji Tao, kao središnja zemlja [[Unutrašnja Kartlija|Unutrašnje Iberije]] bila je pod vlasti [[Kraljevina Abhazija|Abhazije]]. Unatoč svom kraljevskom naslovu i za razliku od svog oca, David II. nije nosio tradicionalni bizantski visoki naslov ''[[kuropalat]]'', koji je car podario Davidovu mlađem bratu [[Ašot II. od Taoa|Ašotu II.]] Kao rezultat toga, Davidov utjecaj i ugled su u sjeni njegovog mlađeg brata. O tome svjedoči i djelo [[Konstantin VII. Porfirogenet|Konstantina VII. Porfirogeneta]] ''"[[O upravljanju carstvom]]"''. David je imao samo nalov ''[[Magister officiorum]]'', koju je dijelio sa svojim rođakom [[Gurgen II. od Taoa|Gurgenom II. od Taoa]]. Oba, David II. i Gurgen II. se odlučno protive bizantskom preuzimanju bagratidskog grada [[Ardanuç|Artanuji]], vlastelinstvo Gurgenovog očuha [[Ašot Hitri|Ašota Hitrog]]. Tijekom spora, David je čak i uhitio bizantskog opunomoćenika [[patricij]]a Konstanta, koji je poslan napraviti Gurkena ''magisterom'', te Davidovom bratu Ašotu dati posjed kao ''kuropalatu''<ref>{{cite journal|last=Tavadze|first=Leri|title=კურაპალატის ტიტული ტაო-კლარჯეთის ბაგრატიონთა სამეფო სახლში|journal=Proceedings of the Institute of Georgian History|date=2012|volume=Special: To the Splendid Hermitage Places of Klarjeti|pages=87–89|url=http://geohistory.humanities.tsu.ge/images/SHROMEBI/SHROMEBI-Klarjeti/06.%20Leri%20Tavadze.geo.pdf|trans_title=Title of kouropalates in Tao-Klarjeti Bagrationi royal house|publisher=Meridian Publishers|location=Tbilisi|language=Georgian (English summary)|issn=1987-9970}} {{ | Najstarijem sinu i krajnjem sljedniku [[Adarnaz IV. od Iberije|Adarnaza IV.]], Davidu II., vlast je bila ograničena samo na vojvodstvo [[Queli]]-[[Džavahetija]], a Donji Tao, kao središnja zemlja [[Unutrašnja Kartlija|Unutrašnje Iberije]] bila je pod vlasti [[Kraljevina Abhazija|Abhazije]]. Unatoč svom kraljevskom naslovu i za razliku od svog oca, David II. nije nosio tradicionalni bizantski visoki naslov ''[[kuropalat]]'', koji je car podario Davidovu mlađem bratu [[Ašot II. od Taoa|Ašotu II.]] Kao rezultat toga, Davidov utjecaj i ugled su u sjeni njegovog mlađeg brata. O tome svjedoči i djelo [[Konstantin VII. Porfirogenet|Konstantina VII. Porfirogeneta]] ''"[[O upravljanju carstvom]]"''. David je imao samo nalov ''[[Magister officiorum]]'', koju je dijelio sa svojim rođakom [[Gurgen II. od Taoa|Gurgenom II. od Taoa]]. Oba, David II. i Gurgen II. se odlučno protive bizantskom preuzimanju bagratidskog grada [[Ardanuç|Artanuji]], vlastelinstvo Gurgenovog očuha [[Ašot Hitri|Ašota Hitrog]]. Tijekom spora, David je čak i uhitio bizantskog opunomoćenika [[patricij]]a Konstanta, koji je poslan napraviti Gurkena ''magisterom'', te Davidovom bratu Ašotu dati posjed kao ''kuropalatu''<ref>{{cite journal|last=Tavadze|first=Leri|title=კურაპალატის ტიტული ტაო-კლარჯეთის ბაგრატიონთა სამეფო სახლში|journal=Proceedings of the Institute of Georgian History|date=2012|volume=Special: To the Splendid Hermitage Places of Klarjeti|pages=87–89|url=http://geohistory.humanities.tsu.ge/images/SHROMEBI/SHROMEBI-Klarjeti/06.%20Leri%20Tavadze.geo.pdf|trans_title=Title of kouropalates in Tao-Klarjeti Bagrationi royal house|publisher=Meridian Publishers|location=Tbilisi|language=Georgian (English summary)|issn=1987-9970}} {{gru oznaka}}</ref> . | ||
David je umro bez djece, a naslijedio ga je njegov brat [[Sumbat I. od Iberije|Sumbat I.]]<ref name="Toumanoff ">Cyril Toumanoff (1967). ''Studies in Christian Caucasian History'', pp. 490-493. [[Georgetown University Press]]. {{eng oznaka}}</ref> | David je umro bez djece, a naslijedio ga je njegov brat [[Sumbat I. od Iberije|Sumbat I.]]<ref name="Toumanoff ">Cyril Toumanoff (1967). ''Studies in Christian Caucasian History'', pp. 490-493. [[Georgetown University Press]]. {{eng oznaka}}</ref> | ||
Posljednja izmjena od 28. svibanj 2025. u 01:38
David II., gruz. დავით II, (umro 937.), bio je član dinastije Bagrationi u Tao-Klardžeti, te naslovni kralj Iberije/Kartlije od 923. godine do svoje smrti.
Najstarijem sinu i krajnjem sljedniku Adarnaza IV., Davidu II., vlast je bila ograničena samo na vojvodstvo Queli-Džavahetija, a Donji Tao, kao središnja zemlja Unutrašnje Iberije bila je pod vlasti Abhazije. Unatoč svom kraljevskom naslovu i za razliku od svog oca, David II. nije nosio tradicionalni bizantski visoki naslov kuropalat, koji je car podario Davidovu mlađem bratu Ašotu II. Kao rezultat toga, Davidov utjecaj i ugled su u sjeni njegovog mlađeg brata. O tome svjedoči i djelo Konstantina VII. Porfirogeneta "O upravljanju carstvom". David je imao samo nalov Magister officiorum, koju je dijelio sa svojim rođakom Gurgenom II. od Taoa. Oba, David II. i Gurgen II. se odlučno protive bizantskom preuzimanju bagratidskog grada Artanuji, vlastelinstvo Gurgenovog očuha Ašota Hitrog. Tijekom spora, David je čak i uhitio bizantskog opunomoćenika patricija Konstanta, koji je poslan napraviti Gurkena magisterom, te Davidovom bratu Ašotu dati posjed kao kuropalatu[1] .
David je umro bez djece, a naslijedio ga je njegov brat Sumbat I.[2]
Izvori
- ↑ • Nepoznat parametar:(gruz.)
issn
• Nepoznat parametar:trans_title
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal
• Parametarpublishernije dopušten u klasijournal
• Parametarlocationnije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal - ↑ Cyril Toumanoff (1967). Studies in Christian Caucasian History, pp. 490-493. Georgetown University Press. (eng.)