Dolina Madriu-Perafita-Claror: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '{{UNESCO-svjetska baština' u '{{UNESCO – svjetska baština'
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Dolina Madriu-Perafita-Claror'''-->{{UNESCO-svjetska baština
<!--'''Dolina Madriu-Perafita-Claror'''-->{{UNESCO svjetska baština
|ime mjesta = Dolina Madriu-Perafita-Claror
|ime mjesta = Dolina Madriu-Perafita-Claror
|slika = Fontverd.jpg
|slika = Fontverd.jpg

Posljednja izmjena od 18. travanj 2025. u 01:36

Dolina Madriu-Perafita-Claror
Datoteka:Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Dolina Madriu-Perafita-Claror
Datoteka:Flag of Andorra.svg Andora


Smještaj doline Madriu-Perafita-Claror u Andori
Godina uvrštenja: 2004. (28. zasjedanje) prošireno 2006.
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: v
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/1160 UNESCO

Dolina Madriu-Perafita-Claror je glečerska dolina na Pirenejima, u jugoistočnom dijelu Andore. Ona prekriva područje površine od 42,47 km², što čini 9 % ukupne površine Andore, te je drugi najveći slijev u državi. Ova izolirana i nerazvijena dolina je prepoznata kao vrijedno sklonište ugroženih živih vrsta i poznata je kao "duhovno srce" Andore. Zbog toga je 2004. godine upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Odlike

Ova dolina se nalazi u donjem desnom kutu topografskog zmljovida Andore

Dolinu rijeka Madriu, Perafita i Claror čini krajolik pašnjaka, stjenovitih brežuljaka i dubokih šumovitih dolina koje su okružene planinskim liticama s juga, istoka i zapada (kojima graniči sa Španjolskom), te strminom na sjeveru koja se spušta u dolinu rijeke Valira. Dolina je izolirana od ostatka Andore i može joj se pristupiti samo pješačkim stazama koje je povezuju s Roussillonom na istoku, Languedocom na sjeveru i Katalonijom na jugu. Put za središte Andore je popločan kamenim pločama.

U dnu doline nalaze se dva naselja, Entremesaigües i Ramio, koja su bila naseljena posljednjih 700 godina, sve do posljednjih 50 od kada su postala samo ljetovališta. Naselja su okružena terasastim poljima na kojima se uzgala raž i pšenica, pa čak i vinova loza, a danas uglavnom služe kao pašnjaci, dok su viša prekrivena šumom. Njihovih dvanaest kuća, izgrađeno je od lokalnog granita s krovom prekrivenim škriljevcem, te svaka ima veliku šupu za skladištenje žita ili sijena.

Pašnjaci doline su korišteni od prije srednjeg vijeka za ljetnu ispašu ovaca, krava i konja, dok su njihovi pastiri provodili ta ljeta u malenim kamenim nastambama poput bunja (kažun). Na obalama rijeke Madriu su nekad bile i talionice željeza koje se vadilo u dolini, ali su napuštene 1790. godine.

Danas se obnavljaju mnoge pastirske nastambe, granični zidovi i pješačke staze, koji su vremenom propali, ali ne postoji plan izgradnje pristupne ceste jer se dolina želi sačuvati za uzgoj visoko kvalitetne stoke i ograničeni turizam.

Vanjske poveznice

Ostali projekti

Datoteka:Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Pirenejska skloništa u Andori