Ivan Kožarić: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Ivan Kožarić'''-->{{ | <!--'''Ivan Kožarić'''-->{{Infookvir likovni umjetnik | ||
|ime = Ivan Kožarić | |ime = Ivan Kožarić | ||
|slika = Ivan Kozaric.jpg | |slika = Ivan Kozaric.jpg | ||
|veličina = | |veličina = | ||
|opis = | |opis = | ||
|rođenje = [[10. lipnja]] [[1921.]] | |rođenje = [[10. lipnja]] [[kiparstvo u 1921.|1921.]] | ||
|smrt = [[15. studenoga]] [[2020.]] | |smrt = [[15. studenoga]] [[kiparstvo u 2020.|2020.]] | ||
|nacionalnost = | |nacionalnost = | ||
|period = | |period = | ||
| Redak 41: | Redak 41: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
[http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/ivan_kozaric Biografska stranica HAZU] | * [http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/ivan_kozaric Biografska stranica HAZU] | ||
* [https://gliptoteka.hazu.hr/hr/dogadanja/in-memoriam-akademik-ivan-kozari%C4%87,2419.html ''In memoriam'']. Gliptoteka HAZU | |||
{{GLAVNIRASPORED:Kožarić, Ivan}} | {{GLAVNIRASPORED:Kožarić, Ivan}} | ||
Inačica od 20. veljača 2024. u 20:37
| Ivan Kožarić | |
| Ivan Kožarić | |
| Rođenje | 10. lipnja 1921. |
|---|---|
| Smrt | 15. studenoga 2020. |
Ivan Kožarić (Petrinja, 10. lipnja 1921. – Zagreb, 15. studenoga 2020.[1]), ugledni hrvatski kipar, član HAZU i član grupe Gorgona.
Životopis
Kiparstvo na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu upisuje 1943., a diplomira 1947. Od 1943. do 1945. bio je pripadnik prosvjetničke bojne koju je vodio slikar Josip Horvat Međimurec. Godine 1949. završava specijalku kod prof. Antuna Augustinčića. Izlagati počinje 1953. godine, a samostalno izlaže od 1955. godine.
Godine 1959./60. Kožarić nekoliko mjeseci boravi u Parizu kao stipendist Fonda Moša Pijade. To je razdoblje vrlo važno za njegovo bolje upoznavanje s europskom umjetnošću, ali i za provjeru vlastitih kreativnih potencijala. Posredstvom francuskog kritičara Jacques Lassaignea, koji ga posebno uvažava, surađuje s Galerijom Maguy čiji mu vlasnik otkupljuje više radova. Unatoč povoljnim okolnostima i mogućnosti ostanka u Parizu, Kožarić se vraća u Zagreb odlučivši karijeru nastaviti u domovini. Početkom šezdesetih Kožarić je član neformalne grupe Gorgona, zajedno sa slikarima Marijanom Jevšovarom, Julijem Kniferom, Đurom Sederom i Josipom Vaništom, arhitektom Miljenkom Horvatom, povjesničarem umjetnosti i konceptualnim umjetnikom Dimitrijem Bašičevićem Mangelosom, te kritičarima Matkom Meštrovićem i Radoslavom Putarom.
Izlagao je na mnogim važnim međunarodnim izložbama kao što su primjerice Veneciji (1976.) i Biennale u Sao Paolu (1979.). Djela mu se nalaze u brojnim privatnim zbirkama, kao i u muzejima u zemlji i svijetu. Zastupljen je u antologijama svjetske i europske skulpture (Michel Seuphor: La sculpture de ce siecle; Nouveau dictionnaire de la sculpture moderne, izdanje Fernand Hazan, 1970.). Više njegovih skulptura trajno je postavljeno u vanjskim prostorima među kojima i one najpoznatije, spomenik A.G. Matošu i Prizemljeno sunce u Zagrebu (dio Zagrebačkog Sunčevog sustava). Izlagao je na šezdesetak samostalnih i oko dvije stotine skupnih izložba, u zemlji i inozemstvu.
Grad Zagreb je 2007. u cijelosti otkupio Kožarićev atelijer (više od 6000 eksponata) i povjerio ga na čuvanje i pohranu Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. [2]
Nagrade i priznanja
Dobitnik je brojnih nagrada za svoj rad. Posljednju, Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo, dobio je 1997. godine. Iste godine postao je i redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Galerija slika
-
Antun Gustav Matoš na Strossmayerovu šetalištu u Zagrebu -
Hodač na riječkom Korzu -
Prizemljeno sunce u Bogovićevoj ulici u Zagrebu.
.jpg)
Izvori
Vanjske poveznice
- Biografska stranica HAZU
- In memoriam. Gliptoteka HAZU