Ivan Kožarić: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Ivan Kožarić'''-->{{Likovni umjetnik
<!--'''Ivan Kožarić'''-->{{Infookvir likovni umjetnik
|ime          = Ivan Kožarić
|ime          = Ivan Kožarić
|slika        = Ivan Kozaric.jpg
|slika        = Ivan Kozaric.jpg
|veličina    =  
|veličina    =  
|opis        =  
|opis        =  
|rođenje      = [[10. lipnja]] [[1921.]]  
|rođenje      = [[10. lipnja]] [[kiparstvo u 1921.|1921.]]  
|smrt        = [[15. studenoga]] [[2020.]]
|smrt        = [[15. studenoga]] [[kiparstvo u 2020.|2020.]]
|nacionalnost =  
|nacionalnost =  
|period      =  
|period      =  
Redak 41: Redak 41:


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
[http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/ivan_kozaric Biografska stranica HAZU]
* [http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/ivan_kozaric Biografska stranica HAZU]
* [https://gliptoteka.hazu.hr/hr/dogadanja/in-memoriam-akademik-ivan-kozari%C4%87,2419.html ''In memoriam'']. Gliptoteka HAZU


{{GLAVNIRASPORED:Kožarić, Ivan}}
{{GLAVNIRASPORED:Kožarić, Ivan}}

Inačica od 20. veljača 2024. u 20:37

Ivan Kožarić
Ivan Kožarić
Rođenje 10. lipnja 1921.
Smrt 15. studenoga 2020.

Ivan Kožarić (Petrinja, 10. lipnja 1921.Zagreb, 15. studenoga 2020.[1]), ugledni hrvatski kipar, član HAZU i član grupe Gorgona.

Životopis

Kiparstvo na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu upisuje 1943., a diplomira 1947. Od 1943. do 1945. bio je pripadnik prosvjetničke bojne koju je vodio slikar Josip Horvat Međimurec. Godine 1949. završava specijalku kod prof. Antuna Augustinčića. Izlagati počinje 1953. godine, a samostalno izlaže od 1955. godine.

Godine 1959./60. Kožarić nekoliko mjeseci boravi u Parizu kao stipendist Fonda Moša Pijade. To je razdoblje vrlo važno za njegovo bolje upoznavanje s europskom umjetnošću, ali i za provjeru vlastitih kreativnih potencijala. Posredstvom francuskog kritičara Jacques Lassaignea, koji ga posebno uvažava, surađuje s Galerijom Maguy čiji mu vlasnik otkupljuje više radova. Unatoč povoljnim okolnostima i mogućnosti ostanka u Parizu, Kožarić se vraća u Zagreb odlučivši karijeru nastaviti u domovini. Početkom šezdesetih Kožarić je član neformalne grupe Gorgona, zajedno sa slikarima Marijanom Jevšovarom, Julijem Kniferom, Đurom Sederom i Josipom Vaništom, arhitektom Miljenkom Horvatom, povjesničarem umjetnosti i konceptualnim umjetnikom Dimitrijem Bašičevićem Mangelosom, te kritičarima Matkom Meštrovićem i Radoslavom Putarom.

Izlagao je na mnogim važnim međunarodnim izložbama kao što su primjerice Veneciji (1976.) i Biennale u Sao Paolu (1979.). Djela mu se nalaze u brojnim privatnim zbirkama, kao i u muzejima u zemlji i svijetu. Zastupljen je u antologijama svjetske i europske skulpture (Michel Seuphor: La sculpture de ce siecle; Nouveau dictionnaire de la sculpture moderne, izdanje Fernand Hazan, 1970.). Više njegovih skulptura trajno je postavljeno u vanjskim prostorima među kojima i one najpoznatije, spomenik A.G. Matošu i Prizemljeno sunce u Zagrebu (dio Zagrebačkog Sunčevog sustava). Izlagao je na šezdesetak samostalnih i oko dvije stotine skupnih izložba, u zemlji i inozemstvu.

Grad Zagreb je 2007. u cijelosti otkupio Kožarićev atelijer (više od 6000 eksponata) i povjerio ga na čuvanje i pohranu Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. [2]

Nagrade i priznanja

Dobitnik je brojnih nagrada za svoj rad. Posljednju, Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo, dobio je 1997. godine. Iste godine postao je i redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Galerija slika

Izvori

  1. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  2. • Nedostaje obavezni parametar: journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi journal

Vanjske poveznice