Razlika između inačica stranice »Jakov Čota«
| Redak 4: | Redak 4: | ||
Prema jednim izvorima, rodio se je u Čaporicama kod Trilja<ref name=izvoriPrelas/>, a prema drugim u Čačvini.<ref name="župa rastičevo-FB">[https://web.facebook.com/100838361396935/posts/don-jakov-%C4%8Dotaro%C4%91en-je-1727g-u-selu-%C4%8Da%C4%8Dvine-kod-trilja-groblje-je-po-njemu-nazva/194512498696187/?locale=hr_HR&_rdc=1&_rdr ''Don Jakov Čota'']. Župa Rastičevo na Facebooku. 4. rujna 2020. Pristupljeno 12. veljače 2024.</ref> | Prema jednim izvorima, rodio se je u Čaporicama kod Trilja<ref name=izvoriPrelas/>, a prema drugim u Čačvini.<ref name="župa rastičevo-FB">[https://web.facebook.com/100838361396935/posts/don-jakov-%C4%8Dotaro%C4%91en-je-1727g-u-selu-%C4%8Da%C4%8Dvine-kod-trilja-groblje-je-po-njemu-nazva/194512498696187/?locale=hr_HR&_rdc=1&_rdr ''Don Jakov Čota'']. Župa Rastičevo na Facebooku. 4. rujna 2020. Pristupljeno 12. veljače 2024.</ref> | ||
Prema usmenoj predaji bio je župnik u Obrovcu Sinjskom. U ono je vrijeme jug Hrvatske došao pod vlast Napoleonove Francuske. Onda se je nekim Francuzima, zbog čega je pobjegao u Osmansko Carstvo.<ref name=izvoriPrelas/> Postao je vrlo poznat za života<ref name=izvoriPrelas/> i u narodu je imao glas svetosti. Umro je u Blagaju 7. rujna 1807., gdje je i pokopan. Grob mu nije imao kameni nego drveni križ. U kupreškom su ga kraju štovali i štuju katolici i pravoslavci podjednako. Zbog velika ugleda u narodu, ljudi su s križa na njegovu grobu noževima | Prema usmenoj predaji bio je župnik u Obrovcu Sinjskom. U ono je vrijeme jug Hrvatske došao pod vlast Napoleonove Francuske. Onda se je zamjerio nekim Francuzima, zbog čega je pobjegao u Osmansko Carstvo.<ref name=izvoriPrelas/> Bio je dobar i pobožan svećenik i na Kupreškoj je visoravni djelovao 40 godina. U onim vremenima svećenik je bila osoba koja je s narodom dijelila dobro i zlo, koja je bila tješitelj.<ref name=misa>kta: [https://www.ktabkbih.net/hr/vijesti/misa-na-otinu-groblju/71691 ''Misa na Čotinu groblju'']. KTA BK BiH. 3. rujna 2017. Pristupljeno 12. veljače 2024.</ref> Postao je vrlo poznat za života<ref name=izvoriPrelas/> i u narodu je imao glas svetosti. | ||
Narodu je bio iznimno urastao u srce po svojim djelima. Poslije smrti to je naraslo po zagovorima poslije njegove smrti, koja su vjernici zadobivali po njegovu [[zagovor]]u. Prijašnji župnici svjedočili su da su se događala čudesa: ozdravljali su bolesni, slijepi su progledali, bolesti su se povlačile te su ozdravljali ljudi i blago. U nevoljama su mu se utjecali pripadnici svih vjera na kupreškoj visoravni, osim matičnih katolika i pravoslavni i muslimani te su i oni svjedočili su da su zadobivali uslišanja.<ref name=misa/> | |||
Umro je u Blagaju 7. rujna 1807., gdje je i pokopan. Grob mu nije imao kameni nego drveni križ. U kupreškom su ga kraju štovali i štuju katolici i pravoslavci podjednako. Zbog velika ugleda u narodu, ljudi su s križa na njegovu grobu noževima djeljali komadiće drva vjerujući da su kao svetačke [[moći]] te su ih nosili kući. Groblje kod Blagaja gdje je ukopan je po njemu nazvano ''Čotino groblje''.<ref name="župa rastičevo-FB"/> | |||
Iako je došao iz katoličke obitelji i katoličkog kraja, pravoslavci su ga smatrali svojim, te je nastala rasprava između katolika i pravoslavaca "čiji je Čota". Prema legendi, jedne su noći pravoslavci su ukrali Čotino tijelo. Čim su za to doznali, katolici su vratili tijelo u prvobitnu grobnicu. Čotin grob je otkopan 1942. i tijelo je pronađeno neraspadnuto.<ref name="župa rastičevo-FB"/> | Iako je došao iz katoličke obitelji i katoličkog kraja, pravoslavci su ga smatrali svojim, te je nastala rasprava između katolika i pravoslavaca "čiji je Čota". Prema legendi, jedne su noći pravoslavci su ukrali Čotino tijelo. Čim su za to doznali, katolici su vratili tijelo u prvobitnu grobnicu. Čotin grob je otkopan 1942. i tijelo je pronađeno neraspadnuto.<ref name="župa rastičevo-FB"/> | ||
Stanovništvo njegova kraja i danas hodočasti mu na grob. Don Ivan Kapić, župnik Rastičeva zauzeo se je da se Čoti podigne nadgrobni spomenik u Blagaju. <ref name=izvoriPrelas/> Nad Čotinim je grobom kapelica oblika kapelice-mosta. Oblik mosta je izabran jer simbolizira most koji spaja katoličku i pravoslavnu vjeroispovijest. Kapelicu su podigli Rogale, mještani Buča i Čačvine za vrijeme župnikovanja don [[Vlado Jagustin|Vlade Jagustina]] 6. rujna 1997. godine. <ref name="župa rastičevo-FB"/> | Stanovništvo njegova kraja i danas hodočasti mu na grob. Don Ivan Kapić, župnik Rastičeva zauzeo se je da se Čoti podigne nadgrobni spomenik u Blagaju. <ref name=izvoriPrelas/> Nad Čotinim je grobom [[kapelica]] oblika kapelice-mosta. Oblik mosta je izabran jer simbolizira most koji spaja katoličku i pravoslavnu vjeroispovijest. Kapelicu su podigli Rogale, mještani Buča i Čačvine za vrijeme župnikovanja don [[Vlado Jagustin|Vlade Jagustina]] 6. rujna 1997. godine. <ref name="župa rastičevo-FB"/> | ||
O životu i radu don Jakova Čote pisali su Matko Džaja, fra Miroslav Džaja, fra Srećko Džaja. <ref name=izvoriPrelas/> | O životu i radu don Jakova Čote pisali su Matko Džaja, fra Miroslav Džaja, fra Srećko Džaja. <ref name=izvoriPrelas/> | ||
Inačica od 15:38, 13. veljače 2024.
Don Jakov (Jako) Čota (Čaporice [1]/Čačvina [2], 1727. — Blagaj na Kupresu, župa Rastičevo, 7. rujna 1807., hrvatski rimokatolički svećenik, glagoljaš.[1]
Životopis
Prema jednim izvorima, rodio se je u Čaporicama kod Trilja[1], a prema drugim u Čačvini.[2]
Prema usmenoj predaji bio je župnik u Obrovcu Sinjskom. U ono je vrijeme jug Hrvatske došao pod vlast Napoleonove Francuske. Onda se je zamjerio nekim Francuzima, zbog čega je pobjegao u Osmansko Carstvo.[1] Bio je dobar i pobožan svećenik i na Kupreškoj je visoravni djelovao 40 godina. U onim vremenima svećenik je bila osoba koja je s narodom dijelila dobro i zlo, koja je bila tješitelj.[3] Postao je vrlo poznat za života[1] i u narodu je imao glas svetosti.
Narodu je bio iznimno urastao u srce po svojim djelima. Poslije smrti to je naraslo po zagovorima poslije njegove smrti, koja su vjernici zadobivali po njegovu zagovoru. Prijašnji župnici svjedočili su da su se događala čudesa: ozdravljali su bolesni, slijepi su progledali, bolesti su se povlačile te su ozdravljali ljudi i blago. U nevoljama su mu se utjecali pripadnici svih vjera na kupreškoj visoravni, osim matičnih katolika i pravoslavni i muslimani te su i oni svjedočili su da su zadobivali uslišanja.[3]
Umro je u Blagaju 7. rujna 1807., gdje je i pokopan. Grob mu nije imao kameni nego drveni križ. U kupreškom su ga kraju štovali i štuju katolici i pravoslavci podjednako. Zbog velika ugleda u narodu, ljudi su s križa na njegovu grobu noževima djeljali komadiće drva vjerujući da su kao svetačke moći te su ih nosili kući. Groblje kod Blagaja gdje je ukopan je po njemu nazvano Čotino groblje.[2]
Iako je došao iz katoličke obitelji i katoličkog kraja, pravoslavci su ga smatrali svojim, te je nastala rasprava između katolika i pravoslavaca "čiji je Čota". Prema legendi, jedne su noći pravoslavci su ukrali Čotino tijelo. Čim su za to doznali, katolici su vratili tijelo u prvobitnu grobnicu. Čotin grob je otkopan 1942. i tijelo je pronađeno neraspadnuto.[2]
Stanovništvo njegova kraja i danas hodočasti mu na grob. Don Ivan Kapić, župnik Rastičeva zauzeo se je da se Čoti podigne nadgrobni spomenik u Blagaju. [1] Nad Čotinim je grobom kapelica oblika kapelice-mosta. Oblik mosta je izabran jer simbolizira most koji spaja katoličku i pravoslavnu vjeroispovijest. Kapelicu su podigli Rogale, mještani Buča i Čačvine za vrijeme župnikovanja don Vlade Jagustina 6. rujna 1997. godine. [2]
O životu i radu don Jakova Čote pisali su Matko Džaja, fra Miroslav Džaja, fra Srećko Džaja. [1]
Knjige o don Jakovu Čoti
Knjige i knjiga s djelovima posvećenim Jakovu Čoti.
- prof. Matko Džaja: Čota don Jakov, kupreški glagoljaš. Napredak XIII. 1938. str. 142 – 3. Sarajevo.
- fra Miroslav Džaja: Sa Kupreške visoravni. Slavonski Brod 1970. piše o Čoti na str. 234 – 237. i 262-263.
- dr fra Srećko Džaja[4] piše o Čoti u knjizi Katolici u Bosni i Zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, str. 159-160.
Izvori, referencije i bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Nastavak kronike don Joze Prelasa. List Izvori, Čaporice. Pristupljeno 12. veljače 2024.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Don Jakov Čota. Župa Rastičevo na Facebooku. 4. rujna 2020. Pristupljeno 12. veljače 2024.
- ↑ 3,0 3,1 kta: Misa na Čotinu groblju. KTA BK BiH. 3. rujna 2017. Pristupljeno 12. veljače 2024.
- ↑ Profesor na Bogosloviji u u Sarajevu.