Operacija Paromlin: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
UDBA je u Paromlinskoj ulici u Zagrebu kod zgrade Kreditne banke postavila eksplozivnu napravu koja je eksplodirala [[17. rujna]] [[1975.]] godine. Prvo priopćenje za javnost zagrebačkog SUP-a od 24. rujna glasilo je da ju je izazvao improvizirani mehanizam kompletiran pojedinim dijelovima inozemne proizvodnje, da je materijalna šteta neznatna i da ozlijeđenih nije bilo.<ref>''Saopćenje zagrebačkog SUP-a'', Slobodna Dalmacija. 25. rujna 1975., str. 3. </ref> | UDBA je u Paromlinskoj ulici u Zagrebu kod zgrade Kreditne banke postavila eksplozivnu napravu koja je eksplodirala [[17. rujna]] [[1975.]] godine. Prvo priopćenje za javnost zagrebačkog SUP-a od 24. rujna glasilo je da ju je izazvao improvizirani mehanizam kompletiran pojedinim dijelovima inozemne proizvodnje, da je materijalna šteta neznatna i da ozlijeđenih nije bilo.<ref>''Saopćenje zagrebačkog SUP-a'', Slobodna Dalmacija. 25. rujna 1975., str. 3. </ref> | ||
Nakon eksplozije, privedeno je oko tisuću osoba. Dio uhićenih su zagrebački novinari i urednici za koje je smatrao da ih treba progoniti i zastrašiti kao primjer ostalima. | Nakon eksplozije, privedeno je oko tisuću osoba. Dio uhićenih su zagrebački novinari i urednici za koje je smatrao da ih treba progoniti i zastrašiti kao primjer ostalima.<ref name="humanist"/> | ||
U sudskim spisima naprava je klasificirana kao tempirana.<ref name="SD-nastavljeno"/> UDBA je tvrdila da je bio namijenjen koloni u kojoj je bio [[Tito]]. Za to je lažno optuženo trinaestero ljudi: Tvrtko Miloš, Antun Zink, Josip Pemić, [[Đuro Perica]], Branko Vidaček i dr. kojima je poslije suđeno.<ref name="humanist"/><ref name="SD-nastavljeno">''Nastavljeno suđenje optuženima za podmetanje eksploziva'', Slobodna Dalmacija. 30. siječnja 1979., str. 3. </ref> | U sudskim spisima naprava je klasificirana kao tempirana.<ref name="SD-nastavljeno"/> UDBA je tvrdila da je bio namijenjen koloni u kojoj je bio [[Tito]]. Za to je lažno optuženo trinaestero ljudi: Tvrtko Miloš, Antun Zink, Josip Pemić, [[Đuro Perica]], Branko Vidaček i dr. kojima je poslije suđeno.<ref name="humanist"/><ref name="SD-nastavljeno">''Nastavljeno suđenje optuženima za podmetanje eksploziva'', Slobodna Dalmacija. 30. siječnja 1979., str. 3. </ref> | ||
Inačica od 16. kolovoz 2023. u 23:25
Operacija Paromlin bila je operacija koju je sprovela zloglasna UDBA. [1] Žrtva Udbine podvale u toj operaciji, Đuro Perica, ocijenio je da ju je osmislila i izvela UDBA radi opravdanja svoju ulogu u državnom aparatu, a njezini ondašnji čelnici ojačali svoj položaj u tajnim službama. Ekonomski i politički uzdrmani jugokomunistički režim je 1975. osjećao potrebu dovršiti posao koji je započeo 1971. uhićenjem i progonom nekoliko tisuća ljudi koji su sudjelovali u Hrvatskom proljeću.[1]
Prigoda za obračun ukazala im se kad je Zagreb imao posjetiti Tito, prigodom proglašenja Zagreba gradom herojem.[2]
UDBA je u Paromlinskoj ulici u Zagrebu kod zgrade Kreditne banke postavila eksplozivnu napravu koja je eksplodirala 17. rujna 1975. godine. Prvo priopćenje za javnost zagrebačkog SUP-a od 24. rujna glasilo je da ju je izazvao improvizirani mehanizam kompletiran pojedinim dijelovima inozemne proizvodnje, da je materijalna šteta neznatna i da ozlijeđenih nije bilo.[3]
Nakon eksplozije, privedeno je oko tisuću osoba. Dio uhićenih su zagrebački novinari i urednici za koje je smatrao da ih treba progoniti i zastrašiti kao primjer ostalima.[1]
U sudskim spisima naprava je klasificirana kao tempirana.[4] UDBA je tvrdila da je bio namijenjen koloni u kojoj je bio Tito. Za to je lažno optuženo trinaestero ljudi: Tvrtko Miloš, Antun Zink, Josip Pemić, Đuro Perica, Branko Vidaček i dr. kojima je poslije suđeno.[1][4]
Cilj je bio daljnji obračun sa sudionicima Hrvatskog proljeća. Prvooptuženi je bio Tomislav Držić, tadašnji novinar Vjesnika.[1]
U prvom stupnju petoricu optuženih Okružni sud u Zagrebu osudio je na smrt. U drugom stupnju kazna je ublažena na 20 godina. U ponovljenim postupcima za Paromlinsku dokazano kako je proces bio montiran (Perica je tvrdio da mu je to osobno poslije potvrdio i šef UDBE za Hrvatsku Franjo Vugrinec[1]), a osuđeni nevini ljudi.[5]
Bezočnost jugokomunističkog pravosuđa išla je dotle da ne samo da nije bilo nikakvih stvarnih dokaza o kaznenoj odgovornosti osuđenih, nego su u samome procesu nestajali oni dokazi koji su im išli u prilog pa čak i oni koji su bili rezultat vještačenja zagrebačkog SUP-a.[6]
Insceniranje napada eksplozivom i okrivljivanje politički nepodobnih osoba metoda je koju su KOS i UDBA u ratu protiv Hrvatske više puta primijenili. Drugi vrlo poznati slučaj je podmetanje bombe na židovsko groblje i u sjedište židovske općine u Zagrebu u jeku hrvatske borbe za međunarodno priznanje, borbe za širenje istine o velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i u jeku jugokomunističko-velikosrpskih kleveta o rastu antižidovske atmosfere u Hrvatskoj.[2]
Izvori, referencije i bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Petar Horvatić: 28. siječnja 1995. Đuro Perica – priča o sukobu čovjeka humanista i totalitarnog režima narod.hr. 28. siječnja 2017. Preuzeto 16. kolovoza 2023.
- ↑ 2,0 2,1 Potpredsjednik HDZ-a Stjepan Herceg na konferenciji za tisak HDZ-a. Jugovrhušku čeka sudbina Ceausescua, Slobodna Dalmacija. 23. kolovoza 1991. str. 2.
- ↑ Saopćenje zagrebačkog SUP-a, Slobodna Dalmacija. 25. rujna 1975., str. 3.
- ↑ 4,0 4,1 Nastavljeno suđenje optuženima za podmetanje eksploziva, Slobodna Dalmacija. 30. siječnja 1979., str. 3.
- ↑ vpp: Preminuo Đuro Perica, jedan od utemeljitelja HDZ-a koji je proveo 14 godina u komunističkom zatvoru narod.hr. 16. kolovoza 2023. Preuzeto 16. kolovoza 2023.
- ↑ Jakov Kršovnik: Josip Mihaljević: ‘Brojna svjedočanstva pokazuju da je slučaj Paromlin pravilo za metode Udbe’. Novi list. 14. kolovoza 2022. Pristupljeno 17. kolovoza 2023.