Barska nadbiskupija

Barska nadbiskupija Archidioecesis Antibarensis
Položaj nadbiskupije, svjetloplava
Područje
Država	Crna Gora
Statistika
Površina	13.198 km2
Katolici	11.227
Župe	19
Podatci
Obred	Latinski
Osnovana	9. stoljeće
Uzdignuće	1034.
Katedrala	Katedrala Bezgrješnog Začeća
Vodstvo
Papa	Franjo
Biskup	Rrok Gjonlleshaj
Ostalo
Stanje od	5. travnja 2016.

Barska nadbiskupija je nadbiskupija u Crnoj Gori. Sjedište joj se nalazi u crnogorskom priobalnom gradu Baru.

Povijest

Utemeljena je u 9. stoljeću, moguće i znatno ranije, osobito imajući u vidu ostatke ranokršćanske bazilike (Barski trikonhos) iz 6. stoljeća.

U buli pape Aleksandra II. iz 1067. godine, dukljanska crkva je tretirana kao Nadbiskupija i Arhiepiskopija Dukljanske crkve. Nabrojani su, kao sufragani sljedeći biskupi:

• dukljanski, barski, svački, drivastki, pilotski, srpski, bosanski, palački, travunjski.

Bula protupape Klementa III. kojem potvrđuje barskog nadbiskupa kao arhiepiskopa Dukljanske crkve, a Bodinu titulu "veleslavnog kralja".

Protupapa Klement III. je 8. siječnja 1089. godine potvrdio Barsku nadbiskupiju kao arhiepsikopsko sjedište Dukljanske crkve.

Istodobno, potvrdio je Bodinu kraljevsku titulu njegovoga oca Mihaila (titulira u pismu regis Bodini gloriossimi).

U Baru je koncem 12. stoljeća nastao jedan od najvažnijih crnogorskih, hrvatskih i južnoslavenskih pisanih spomenika − Sclavorum Regnum, poznat i kao Ljetopis popa Dukljanina, Barski ljetopis i Hrvatska kronika. Pretpostavlja se da je ovo djelo napisao barski nadbiskup Grgur. Od nekoć moćne dijeceze i jedne od 4 dalmatinske metropolije (pored Zadra, Splita i Dubrovnika), kako su zabilježili križarski izvori, sa velebnom katedralom sv. Jurja, desecima crkava, samostana, kapela, palača, u vrijeme turskih pustošenja i pljački, biva dovedena gotovo do iščeznuća. Osim sv.Jurja, spominju se crkve i samostani, danas nažalost većinom uništeni, sv. Nikole, sv. Marka, sv. Marije, sv. Katarine, sv. Venerande, sv. Lovre, sv. Križa, sv. Luke, sv. Urbana, sv. Dominika, sv. Marcelina, sv. Leonarda, sv. Kristofora.

U njenom sastavu 1089. godine su se nalazile biskupije Kotorska, Ulcinjska, Skadarska, Pilotska, Svačka, Drivastska, Raška, Zahumska, Bosanska i Travunjska biskupija. U to vrijeme su latinski jezik bio jezikom bogoslužja, a pisalo se latiničnim pismom, dok su slavenski jezici bili samo u pomoćnoj funkciji.

Barski nadbiskup je također primas Serviae, najmanje od 1870. godine, što je te godine tražio Karlo Pooten i dobio službenu potvrdu. Marin Bizzi (1570 – 1624) se potpisivao kao nadbiskup barski i primas Srbije kao i jedan od njegovih prethodnika, Ivan VIII, na Tridentskom saboru. Milan Šufflay je zapisao: God. 1248. imenuje papa Inocent IV. (...) Ivana de Plane Carpini nadbiskupom barskim. On je preteča novog sistema rimske kurije, po kojem Albanija postaje operacionom bazom proti pravoslavlju na Balkanu, a Bar glavnim uporištem proti prodiranju srpske crkve na more. (...) Naslov nadbiskupa barskog archiepiscopus Slavinensis, koji se već god. 1256. javlja na kamenoj ploči u Rimu, a početkom 15. vijeka dovodi do naslova primas Serbie, pokazuje jasno zadaću koju je imao da vrši ovaj rimski eksponenat na samoj širokoj prodornoj zoni, što ju je stalo u 13. vijeku dubiti srpsko pravoslavlje u primarnom jadranskom katoličkom nasipu. Šimun Milinović je umro 1910. godine i Cetinjski vjesnik donosi i članak zagrebačkog Obzora, koji je pohvalno pisao o Milinoviću. U članku je naveden i razlog osnivanja Barske nadbiskupije: Barska nadbiskupija bila je u staro doba osnovana da istrijebi i na jugoistoku glagoljicu, ali je ne istrijebi do dolaska Turaka. Odlaskom Turaka uskrsla je i to u novim prilikama. Ne više, da primas Bara bude progonitelj, nego zaštitnik glagoljice u katoličkoj crkvi, a u državi slavenskoj.

Beogradska vlada je 1924. imala želju ukinuti starodrevnu titulu srpskog primasa koju nosi barski nadbiksup ili bar da se njegova stolica izmjesti u Beograd, kao prijestonicu srpskog naroda. List Crnogorac se s tim nije slagao, navodeći podatak (bez navođenja izvora) da je ta titula barskih nadbiskupa još od vremena kada je vladao Mihailo. Kao razloge da se sjedište srpskog primasa ne premješta u Beograd list navodi: Čudnovito je da pošto razni osvajači toga kraja u raznim vremenima nijesu našli za shodno da ukinu titulu srpskog primasa, otkuda se sada u Beogradu porodila ta ideja da se on ukine i oduzme ta titula arhiepiskopiji barskoj. Opravdanje da tako velika titula treba da ima sjedište u prijestonici netačno je. Mi imamo zato mnogo primjera, a primasi nemaju sjedišta u prijestonicama. Tako na primjer: U Parizu nije sjedište francuskog primasa, nego u Lionu, U Njemačkoj ne sjedi primas njemački, već u Salcburgu u Austriji, niti u Pešti ugarski već u Ostroganu, varošici od svega 18000 duša. Tako isto naš Bar nosi primatsku titulu, a ne ni Beograd ni Zagreb, jer ju je Bar nosio i onda kada je prijestonica bila u Skadru. Dakle stolica primasa srpskoga mora biti u Baru, a ne u Beogradu.

Albanski katolički svećenici su u vrijeme nadbiskupa Aleksandra Tokića nastojali da nadbiskupija pređe u albanske ruke i da se Primasija srpska nazove Primasijom albanskom. Htjeli su da Barska nadbiskupija prvenstveno bude nacionalna institucija albanskog naroda u Crnoj Gori i nijesu trpjeli prisustvo svećenika sa strane, Slovenaca, Hrvata... U unutrašnjem sukobu u Barskoj nadbiskupiji albanski svećenici su ostvarili najveći dio zahtjeva i bili su zadovoljni time. To su smatrali važnim ostvaranjem, jer su tu situaciju koristili da u župama djeluju kao albanski nacionalni ideolozi. Albanski svećenici su se tako uspjeli osloboditi utjecaja, ne samo svećenika Hrvata, već i svećenika don Bušića koji je bio jugoslovenski orijentiran. U novije vrijeme barski nadbiskupi su Albanci, a mnogi albanski svećenici su imali prezimena koja završavaju na vić, ić. Misionarska Barska nadbiksupija je 1966. imala 18 svećenika, od toga 14 Albanaca. Od tih 14 Albanaca njih 9 su imali čista slavenska prezimena: Anzelmo Marstjepović, Pavle Marvulić, Petar Perkolić, Marko Kolović, Anto Marđokić, Frano Markić, Tomo Kočović, Josip Demirović, Marko Bakočević. Samo pet svećenik Albanaca su imali, vremenom već albanizirana ili albanska prezimena: Simon Filipaj, Egidije Berišaj, Josip Jankaj, Deda Markolaj i Roko Mirdita.

Popis barskih nadbiskupa

Datoteka:Zgrada barske nadbiksupija.jpg

Zgrada barske nadbikspije koju je dao izgraditi Nikola Dobrečić

Datoteka:Rimokatolička crkva svetog Nikole, sjedište Barske nadbiskupije.JPG

Katolička crkva sv. Nikole u Starom Baru pored zgrade nadbiskupije. Crkvu je podigao i u njoj je pokopan nadbiskup barski i primas srpski Nikola Dobrečić.

Datoteka:Katolička konkatedrala sv. Petra u Baru.jpg

Katolička konkatedrala sv. Petra u Baru

Datoteka:Katedrala Bezgrešnog začeća Blažene djevice Marije na Gretvi, Stari Bar.jpg

Katolička katedrala Bezgrešnog začeća Blažene djevice Marije na Gretvi, Stari Bar

Datoteka:Rimokatolička crkva na groblju (Gretva, Stari Bar).jpg

Katolička crkva sv. Vita na groblju (Gretva, Stari Bar). Podigao ju je i u njoj je pokopan nadbiksup barski i primas srpski Šimun Milinović

• Petar I. (1064. – 1094.)
• Sergej (1094. ? / oko 1110. ? – 1124. ?)
• Ilija (oko 1124. – 1140.)
• Grgur Krizogon (1172. – 1196.)
• Ivan I. (? – 1247.)
• Ivan II. (Giovanni da Pian del Carpine) (1248. – 1252.)
• Gufrid (travanj 1253. – 1254.)
• Lovro I. (1255. – 1270.)
• Gašpar Adam (1270. – 1280.)
• Mihael (1282. – 1298.)katedala bez
• Ruđer, O Cist. (1298. – 1301.)
• Marin Petrov Žaretić (1301. – 1306.)
• Andrija I. (1307. – 1324.)
• Guillaume Adam (1324. – 1341.)
• Ivan III. (1341. – 1347.)
• Dominik (1349. – 1360.)
• Stjepan I. (1361. – 1363.)
• Ivan IV. (1363. – 1373.)
• Ivan V. Andrija (18. svibnja 1373. – 1382.)
• Antun (1383. – 1391., imenovan biskupom Biskupije Alghero-Bosa)
• Rajmund (1391. – 1395.)
• Ludovico Bonito (1395.)
• Marin II. (1396. – 1420.)
• Ivan VI. (1420. – 1422.)
• Petar II. (1423. – 1448.)
• Andrija II. (1448. – 1459.)
• Lovro II. (1459. – 1460.)
• Marko I. (1460. – 1461.)
• Šimun Vosić (1462. – 1473.)
• Stjepan II. Teglatije (1473. – 1485.)
• Filip Gajo (1485. – 1509.)
• Jeronim (1509. – 1517.)
• Lovro III. (1517. – 1525.)
• Ivan VII. (1525. ? – 1528. ?)
• Ludovico Chieregati (1528. – 1551.)
• Ivan VIII. (1551. – 1571.)
• Teodor (1575.)
• Ambrozije Kapić (1579. – 1598.)
• Toma Ursini (1598. – 1607.)
• Marin Bici (1608. – 1624.)
• Pietro Massarechi (1624. – 1634.)
• Giorgio Bianchi (1. listopada 1635. – 14. studenoga 1644., postao biskup Biskupije Sapë)
• Francesco Leonardi (28. studenoga 1644. – 1646.)
• Giuseppe Buonaldo (1646. – 1653.)
• Marko II. (1654. – 1656.)
• Pjetër Bogdani (apostolski administrator 1656. – 1671.)
• Andrija Zmajević (23. veljače 1671. – 7. rujna 1694.)
• Marco Giorga (18. srpnja 1696. – 1700.)
• Vićenco (Vicko) Zmajević (1701. – 27. ožujka 1713.), postao zadarski nadbiskup
• Egidio Quinto (Egidije Kvinćo), OFM (8. veljače 1719. – 1. siječnja 1722.)
• Matija Štukanović (1722. – 1745.)
• Marco de Luchi (9. ožujka 1746. – srpanj 1749.)
• Lazër Vladanji (21. srpnja 1749. – 4. veljače 1786.)
• Giorgio Giunchi (24. srpnja 1786. – 26. siječnja 1787.)
• Giorgio Angelo Radovani (23. travnja 1787. – 15. studenoga 1790.)
• Francesco Borzi (11. travnja 1791. – 1822.)
• Vincenzo Battucci (13. siječnja 1824. – 1839.)
• Karlo Pooten (28. rujna 1855. – 1886.)
• Šimun Milinović, OFM (8. listopada 1886. – 1910.)
• Nikola Dobrečić (16. siječnja 1912. – 14. studenoga 1955.)
• Aleksandar Tokić (14. studenoga 1955. – 6. svibnja 1979.)
• Petar Perkolić (6. svibnja 1979. – 27. siječnja 1998.)
• Zef Gashi, SDB (27. siječnja 1998. – 5. travnja 2016.)
• Rrok Gjonlleshaj (5. travnja 2016. -

Galerija

• Dvorište barske nadbiskupije.JPG

  Dvorište Barske nadbiskupije

• Kip Gospe u dvorištu Barske nadbiskupije.JPG

  Kip Gospe u dvorištu Barske nadbiskupije

• Dio zgrade Barske nadbiskupije i crkva sv Nikole.JPG

  Dio zgrade Barske nadbiskupije i crkva sv. Nikole

• Barska nadbiskupija.JPG

  Dio zgrade Barske nadbiskupije

• P1110226.JPG

  Crkva svetog Nikole

• Geslo nadbiksupa Nikole Dobrečiča.jpg

  Geslo nadbiskupa Nikole Dobrečića ispisano ćirilicom, iznad ulaznih vrata u crkvu sv. Nikole: Za Boga i za svoj narod

• Vrata kat. crkve sv Nikole u Baru s grbom Nikole Dobrečića.JPG

  Vrata kat. crkve sv Nikole u Baru s grbom Nikole Dobrečića

• Grob Šimuna Milinovića.jpg

  Šimun Milinović, nadbiskup barski i primas Srbije od 1886. do 1910., pokopan je u crkvi-kapeli koju je dao izgraditi (Crkva sv. Vita na Gretvi, Stari Bar)

• Grob Nikole Dobrečića u Baru.jpg

  Nikola Dobrečić, nadbiskup barski i primas Srbije od 1912. do 1955., pokopan je u crkvi svetog Nikole koju je dao izgraditi

• Grob nadbiskupa barskog i primasa Srbije Aleksandra Tokića, groblje sv. Vit, Stari Bar.JPG

  Aleksandar Tokić, nadbiskup barski i primas Srbije od 1955. do 1979., pokopan je na groblju sv. Vit, Gretva, Stari Bar

• Grob nadbiskupa barskog i primasa Srbije Petra Perkolića, crkva sv Nikole u Baru.jpg

  Petar Perkolić, nadbiskup barski i primasa Srbije od 1979. do 1998., pokopan je u crkvi svetog Nikole

Vidi još

• Katoličanstvo u Crnoj Gori
• Konkatedrala Svetog Petra u Baru
• Katolička crkva sv. Nikole u Starom Baru
• Katedrala Bezgrešnog začeća Blažene djevice Marije na Gretvi, Stari Bar
• Crkva sv. Vita na Gretvi, Stari Bar

Bilješke

Nedovršeni članak Barska nadbiskupija koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.