Byodo-in: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
← Starija izmjena
m no summary specified
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Byodo-in'''-->{{UNESCO-svjetska baština
{{UNESCO-svjetska baština
|ime mjesta =Spomenici starog Kyota (Kyoto, [[Uji]] i [[Otsu]])
|ime mjesta =Spomenici starog Kyota (Kyoto, [[Uji]] i [[Otsu]])
|slika = Byodo-in Uji01pbs2640.jpg
|slika = Byodo-in Uji01pbs2640.jpg

Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 12:59

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Byōdō-in (平等院) je zajednički hram budističkih sekti Jodo Shu ("Čista zemlja") i Tendai, u gradu Ujiju, u blizini Kyota, iz 1052. godine. Njegova Dvorana Feniks je najimpresivnija budistička građevina u Japanu. U njoj se nalazi i drveni kip Amida Bude koji je isklesao veliki kipar Jōchō (1057.). Hram Byodo-in je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji, kao dio "Spomenika starog Kyota" 1994. godine.

Jōchō, Amitaba Buda, drvo, visina 284 cm.

Povijest[uredi]

Stražnja strana kovanice od 10 yena koja predstavlja Dvoranu Feniks.

Glavna dvorana hrama, Hōōdō, je poznatija kao Dvorana Feniks, ne samo zbog znaka u obliku ptice koji gleda na ribnjak i vrt, nego i zbog svog tlocrta koji podsjeća na pticu raširenih krila. Nacrt Dvorane Feniks načinio je Fujiwara Yorimichi, carski savjetnik, koji ju je sagradio kao ukras svoga Bessoa ili ladanjske rezidencije smještene u ruralnom Uji-machiju kyotovske prefekture. Nakon njegove smrti 1052. godine, bila je posvećena 1053. godine, kao dvorana Amida byodoinskog hrama.

Arhitektura[uredi]

U razdoblju Fujiwara japanska arhitektura razvijala se izolirano od kineske. Prisna privrženost vladajućeg plemstva budističkoj vjeri kojoj šintoistički obredi nisu uopće protuslovili, ogleda se i u planovima budističkih hramova koji su dotjerivani na način kako se to izvodilo u Kini. Tako je dvorana Feniks u svom nacrtu sačuvala jasnoću zamisli iz razdoblja kineske dinastije T'ang. Hram simbolično predstavlja palaču Amida iz Zapadnog raja ("Čiste zemlje"), što je istaknuto njenim smještajem uz obalu umjetnog jezera koje ima oblik Sanskrtskog slova "A", svetog simbola Amida.

Prednje pročelje u minijaturi reproducira obilježja kineske palače iz razdoblja T'ang sa središnjim paviljonom, pobočnim galerijama i ugaonim paviljonima. Trijemski jednostrešni krov dvorane oponaša krivulje glavne strehe koja se nalazi iznad njega. Dvostruka linija konzola u pobočnim galerijama, vješte izrade odozdo i jednostavne odozgo, oponaša tu diobu. Na stražnjoj galeriji se pak pokazuju trojne linije gusto poredanih konzola.

Lakoća njenih tankih stupova daje dojam kako cijela dvorana Feniks lebdi, kao da uzlazi na Amida raj.

  • Feniks s krova dvorane
    Feniks s krova dvorane
  • Vrt Jodo-shiki
    Vrt Jodo-shiki
  • Lijeva strana Dvorane Feniks
    Lijeva strana Dvorane Feniks
  • Vrt ispred Dvorane Feniks
    Vrt ispred Dvorane Feniks
  • Kannondo
    Kannondo

Izvori[uredi]

  • Velike arhitekture svijeta, urednik John Julius Norwich, Marjan tisak, Split, 2005. ISBN 953-214-266-5 nevaljani ISBN
  • Marilyn Stokstad, Art History (Wolume Two), Pearson Prentice Hill, New Jersey, 2005. ISBN 0-13-145529 nevaljani ISBN

Poveznice[uredi]

Vanjske poveznice[uredi]

v • r • u
Svjetska baština u Japanu
Kulturna baština (19)
Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.)
Japanska zastava
Prirodna baština (4)
Nematerijalna
svjetska baština (20)
Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.)
1  Svjetska baština više zemalja [1] 
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Byodo-in&oldid=504025"