Mol (glazba): razlika između inačica

Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 15:21

Mol (od lat. mollis, molle = mekan / engl. minor / njem. Moll / fr. mode mineur / tal. modo minore) je naziv tonskog roda koji karakterizira određenu vrstu dijatonske ljestvice. Kolokvijalno se najčešće odnosi na molsku ljestvicu, a rabi se i u nazivima molskih tonaliteta i akorda.

Povijest

Molski trozvuk na tonu c1

Pojmovi dur i mol historijski su povezani s pojavom tonaliteta. Tonalitetne durske ili molske tendencije, odnosno akordske, harmonijske tendencije pojavile su se tek unutar razvijene višeglasne glazbe 15. i 16. stoljeća. Talijanski skladatelj i glazbeni teoretičar Gioseffo Zarlino prvi se opširno bavio pitanjem durskoga i molskoga trozvuka, a dur i mol su kao tonalitetni načini prevladali tek u glazbi 17. stoljeća.^[1] U teoriji glazbe tzv. zapadnoga svijeta mnogi su teoretičari pojedinim tonskim načinima, akordima i ljestvicama često pridavali značajke durskoga ili molskoga roda (njem. Tongeschlecht). Katkada su takva razmišljanja čak bila u skladu i s aktualnim poimanjem rodne ideologije, po kojoj su duru stereotipno pridavane muške, a molu ženske osobine (dur od lat. durus, 3 = tvrd; mol od lat. mollis, molle = mekan, pogodan za obrađivanje; takva se primarno etimologijska objašnjenja i danas mogu naći u stručnoj literaturi).

Molska ljestvica

Molska je ljestvica dijatonski niz od osam tonova, koji počinje i završava tonovima istog imena razmaknutima za oktavu.^[2] Osnovna karakteristika, po kojoj je moguće prepoznati molsku ljestvicu, karakterističan je raspored razmaka među njenim tonovima, odnosno stupnjevima. Svaki stupanj ljestvice ima i sasvim određenu melodijsko-harmonijsku funkciju.^[3] Za molske je ljestvice – jednako kao i za durske – također karakteristična mogućnost transpozicije, pri čemu sama struktura ljestvice uvijek ostaje ista. To nije slučaj s tzv. starim načinima (modusima), kod kojih promjena početnoga tona redovito znači i promjenu tonskoga načina.^[1]

Ovisno o odnosu donje medijante (šestoga stupnja ljestvice) i vođice (sedmoga stupnja ljestvice) spram tonike, svaka se molska ljestvica pojavljuje u tri osnovna oblika: prirodnom, harmonijskom ili melodijskom. Te se tri vrste molske ljestvice od durskih općenito razlikuju po intervalu između tonike (prvoga stupnja ljestvice) i gornje medijante (trećega stupnja ljestvice): u molu je to mala terca, dok je u duru na tom mjestu karakteristična velika terca.

Osim spomenutih triju osnovnih vrsta molske ljestvice postoje i neke druge inačice, primjerice ciganski mol, dorski harmonijski mol, te brojne folklorne i starocrkvene modifikacije prirodne molske ljestvice.

Prirodni mol

Prva vrsta mola nosi ime prirodni mol. Njega karakteriziraju mala seksta između tonike i donje medijante te mala septima između tonike i vođice. Ta ljestvica ima polustepen između supertonike i gornje medijante te između dominante i donje medijante.polustepeni se nalaze izmedu 2 i 3 i 5 i 6 stupnja

Harmonijski mol

Jedina razlika između prirodnog i harmonijskog mola je u intervalu između tonike i vođice koji je u harmonijskom molu velika septima. Ta ljestvica ima polustepen između supertonike i gornje medijante, dominante i donje medijante, te između vođice i tonike.

Melodijski mol

Melodijski mol karakteriziraju velika seksta između tonike i donje medijante, te velika septima između tonike i vođice. Ta ljestvica ima polustepen između supertonike i gornje medijante, te između vođice i tonike.

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 B. Antić: »Dur«, Muzička enciklopedija, sv. 1, str. 488.
↑ T. Petrović: Osnove teorije glazbe, str. 60.
↑ C. Ganter: Die Dur-Moll tonale Harmonik, str. 12.

Literatura

Brunšmid, Tea: »MOL«, u: Kovačević, K. (ur.): Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1974., sv. 2, str. 601-602.
Evans, Roger: How to read music, London: Elm Tree Books, 1978. ISBN 0-241-89916-8
Ganter, Claus: Die Dur-Moll tonale Harmonik, Zürich: Hug & Co., 1978. ISBN 3-906415-95-3
Gligo, Nikša: Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća, Zagreb: Muzički informativni centar KDZ / Matica hrvatska, 1996. ISBN 953-96779-0-4
Kretschmer, Reinhard: »Einführung in die durmolltonale Harmonik«, u: Salmen, W. & Schneider, N. J. (ur.): Der musikalische Satz, Innsbruck: Helbling, 1987. ISBN 3-900590-03-6
Petrović, Tihomir: Osnove teorije glazbe, Zagreb: HDGT, 2010. ISBN 978-953-7763-00-8

Vanjske poveznice

musictheory.net – The Minor Scale (engl.)
Allgemeine Musiklehre: Tonleitern / Skalen (njem.)
Lehrklänge: Die Moll- (Parallel-) Tonarten und ihre Tonleitern (njem.)

[BA-1] 1,0 ^1,1 B. Antić: »Dur«, Muzička enciklopedija, sv. 1, str. 488.

[TP-2] T. Petrović: Osnove teorije glazbe, str. 60.

[CG-3] C. Ganter: Die Dur-Moll tonale Harmonik, str. 12.

[1]

[2]

[3]

@@ Redak 2: / Redak 2: @@
 == Povijest ==
-[[File:3minor0.jpg|thumb|100px|<center>Molski trozvuk na [[ton]]u ''c1''</center>]]
+[[Datoteka:3minor0.jpg|thumb|100px|<center>Molski trozvuk na [[ton]]u ''c1''</center>]]
 Pojmovi '''''[[dur]]''''' i '''''mol''''' [[Historija|historijski]] su povezani s pojavom [[tonalitet]]a. Tonalitetne durske ili molske tendencije, odnosno [[akord]]ske, harmonijske tendencije pojavile su se tek unutar razvijene [[Polifonija|višeglasne]] [[Glazba|glazbe]] 15. i 16. stoljeća. Talijanski [[skladatelj]] i [[Teorija glazbe#Glazbeni teoretičari|glazbeni teoretičar]] [[Gioseffo Zarlino]] prvi se opširno bavio pitanjem durskoga i molskoga [[Akord|trozvuka]], a dur i mol su kao tonalitetni načini prevladali tek u glazbi [[17. stoljeće|17. stoljeća]].<ref name=BA>B. Antić: »Dur«, ''Muzička enciklopedija'', sv. 1, str. 488.</ref> U [[Teorija glazbe|teoriji glazbe]] tzv. [[Zapadni svijet|zapadnoga svijeta]] mnogi su teoretičari pojedinim tonskim načinima, akordima i ljestvicama često pridavali značajke durskoga ili molskoga roda (njem. ''Tongeschlecht''). Katkada su takva razmišljanja čak bila u skladu i s aktualnim poimanjem [[Rodna ideologija|rodne ideologije]], po kojoj su duru stereotipno pridavane muške, a molu ženske osobine (dur od lat. ''durus, 3'' = tvrd; mol od lat. ''mollis, molle'' = mekan, pogodan za obrađivanje; takva se primarno [[Etimologija|etimologijska]] objašnjenja i danas mogu naći u stručnoj literaturi).