More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Slika:HR-Bojničić.jpg|140px|desno|mini|Grb obitelji Bojnićić]] | |||
'''Bojničići''', [[Hrvatsko plemstvo|hrvatska plemićka obitelj]] podrijetlom iz [[Knin (županija)|Kninske županije]], gdje se prvi put spominju u [[13. stoljeće|13. stoljeću]]. Od [[14. stoljeće|14. stoljeća]] posjedovali su grad Bojnik na ušću rijeke [[Zrmanja|Zrmanje]], po kojem su dobili ime. Od [[1450.]] godine su u posjedu naselja [[Plavno (Knin)|Plavno]]. | '''Bojničići''', [[Hrvatsko plemstvo|hrvatska plemićka obitelj]] podrijetlom iz [[Knin (županija)|Kninske županije]], gdje se prvi put spominju u [[13. stoljeće|13. stoljeću]]. Od [[14. stoljeće|14. stoljeća]] posjedovali su grad Bojnik na ušću rijeke [[Zrmanja|Zrmanje]], po kojem su dobili ime. Od [[1450.]] godine su u posjedu naselja [[Plavno (Knin)|Plavno]]. | ||
Posljednja izmjena od 29. travanj 2022. u 19:08
Bojničići, hrvatska plemićka obitelj podrijetlom iz Kninske županije, gdje se prvi put spominju u 13. stoljeću. Od 14. stoljeća posjedovali su grad Bojnik na ušću rijeke Zrmanje, po kojem su dobili ime. Od 1450. godine su u posjedu naselja Plavno.
Sredinom 15. stoljeća istaknuo se svojim političkim djelovanjem Tomaš Bojničić de Plavno, banovac Dalmacije i Hrvatske od listopada 1451. godine, koji je poslije smrti bana Petra Talovca 1453. godine, obavljao banske poslove. Sklopio je ugovor s mletačkim knezom Splita protiv hercega Stjepana Vukčića Kosače i stavio pod mletačku zaštitu Klis, Sinj, Čačvinu, Petrovac, Ključ, Knin i Lab, koji su pripadali pokojnomu banu. Godine 1456. pokorava se Ulriku II. Celjskom i predaje mu Knin i Lab.
Nakon što su Turci 1522. godine osvojili Knin, Bojničići sele u Slavoniju. Kralj Ferdinand I. Habsburški potvrdio je 19. travnja 1563. godine staro plemstvo braći Baltazaru, Gašparu, Nikoli i Ivanu i dodijelio im grb i pridjevak "od Knina" (de Tininio). Među članovima obitelji, istaknuli su se u 16. stoljeću Juraj Bojničić, koji je bio poslanik kralja Ivana Zapolje kod Ferdinanda I. od 1542. do 1551. godine, i Ivan Bojničić, banovac (1555.-1571.) te veliki župan Zagrebačke i Križevačke županije.
Od kraja 19. stoljeća do sredine 20. stoljeća ističu se povjesničar i arhivist Ivan Bojničić (1858.-1925.) te njegov sin Stjepan (1884.-1927.), dramski glumac i kći Vjera (1883.-1963.), slikarica i grafičarka.[1]