Razlika između inačica stranice »Sarajevsko primirje«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Sarajevsko primirje'''-->'''Sarajevsko primirje''' potpisali su u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[2. siječnja]] [[1992.]] godine s hrvatske strane ministar obrane [[Gojko Šušak]], a u ime JNA general [[Andrija Rašeta]], uz nazočnost posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a [[Cyrus Vance|Cyrusa Vancea]]. Sporazum je stupio na snagu sljedećeg dana, 3. siječnja, u 18 sati.<ref>[http://www.hic.hr/ZZ-spomenar01.htm Hrvatski spomenar]</ref> Obje zaraćene strane obvezale su se ostati na dosegnutim položajima.<ref name="Knjiga4" />  
Sarajevsko primirje''' potpisali su u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[2. siječnja]] [[1992.]] godine s hrvatske strane ministar obrane [[Gojko Šušak]], a u ime JNA general [[Andrija Rašeta]], uz nazočnost posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a [[Cyrus Vance|Cyrusa Vancea]]. Sporazum je stupio na snagu sljedećeg dana, 3. siječnja, u 18 sati.<ref>[http://www.hic.hr/ZZ-spomenar01.htm Hrvatski spomenar]</ref> Obje zaraćene strane obvezale su se ostati na dosegnutim položajima.<ref name="Knjiga4" />  


To primirje bilo je preduvjet za početak  mirovne operacije [[UN]]-a u Hrvatskoj ([[Vanceov plan]]). U Rezoluciji [[Vijeće sigurnosti UN-a|Vijeća sigurnosti UN-a]] broj 727 od 8. siječnja 1992. se: "''...pozdravlja potpisivanje[...]  sporazuma o primjeni u Sarajevu 2. siječnja 1992 o modalitetima provođenja bezuvjetnog prekida vatre o čemu su obje strane postigle Sporazum [[23. studenog]] [[1991.]] u Ženevi.''".<ref>[http://daccess-dds-ny.un.org/doc/RESOLUTION/GEN/NR0/010/86/IMG/NR001086.pdf?OpenElement Rezolucija VS UN 727]</ref><ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=28838 Miroslav Međimorec: "''Opće vojno-političko stanje nakon sarajevskog primirja''", National security and the future, Vol.4 No.1-4. Ožujak 2003.]</ref>  
To primirje bilo je preduvjet za početak  mirovne operacije [[UN]]-a u Hrvatskoj ([[Vanceov plan]]). U Rezoluciji [[Vijeće sigurnosti UN-a|Vijeća sigurnosti UN-a]] broj 727 od 8. siječnja 1992. se: "''...pozdravlja potpisivanje[...]  sporazuma o primjeni u Sarajevu 2. siječnja 1992 o modalitetima provođenja bezuvjetnog prekida vatre o čemu su obje strane postigle Sporazum [[23. studenog]] [[1991.]] u Ženevi.''".<ref>[http://daccess-dds-ny.un.org/doc/RESOLUTION/GEN/NR0/010/86/IMG/NR001086.pdf?OpenElement Rezolucija VS UN 727]</ref><ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=28838 Miroslav Međimorec: "''Opće vojno-političko stanje nakon sarajevskog primirja''", National security and the future, Vol.4 No.1-4. Ožujak 2003.]</ref>  

Trenutačna izmjena od 16:44, 24. ožujka 2022.

Sarajevsko primirje potpisali su u Sarajevu 2. siječnja 1992. godine s hrvatske strane ministar obrane Gojko Šušak, a u ime JNA general Andrija Rašeta, uz nazočnost posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a Cyrusa Vancea. Sporazum je stupio na snagu sljedećeg dana, 3. siječnja, u 18 sati.[1] Obje zaraćene strane obvezale su se ostati na dosegnutim položajima.[2]

To primirje bilo je preduvjet za početak mirovne operacije UN-a u Hrvatskoj (Vanceov plan). U Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a broj 727 od 8. siječnja 1992. se: "...pozdravlja potpisivanje[...] sporazuma o primjeni u Sarajevu 2. siječnja 1992 o modalitetima provođenja bezuvjetnog prekida vatre o čemu su obje strane postigle Sporazum 23. studenog 1991. u Ženevi.".[3][4]

Ciljevi Srbije u Hrvatskoj djelomično su ostvareni ratom 1991., a Sarajevskim mirom i dovođenjem UNPROFOR-a trebalo je političkim sredstvima te malim pomacima (zajednički zračni promet, zajednička valuta i kreditno-monetarni sustav itd.) iskoristiti povoljnu priliku za ujedinjenje srpskih krajina u Hrvatskoj sa SFRJ (od travnja 1992. SRJ).[2] Stupanjem na snagu Sarajevskog primirja okončana je prva, sveobuhvatna faza rata u Hrvatskoj, i nastupila je faza "ni rata ni mira", odnosno sukoba niskog intenziteta,[5] koja će potrajati do kraja 1994., odnosno 1995. godine.[6]

Sarajevsko primirje došlo je u trenutku kad je značajno oslabila inicijativa srpskih snaga, a kad je Hrvatska vojska ojačala brojčano i organizacijski, te u naoružanju i opremi. Sukladno Vanceovom planu, snage JNA izvučene su u Bosnu i Hercegovinu s kompletnim naoružanjem i zalihama, a primirje u Hrvatskoj omogućilo je srpskim snagama vrijeme za pregrupiranje i sljedeću etapu rata u Bosni i Hercegovini, koja je započela početkom travnja 1992., s dalekosežnim posljedicama i za Republiku Hrvatsku.[5]

Izvori

Povezani članci