More actions
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +) |
m brisanje nepotrebnih znakova |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Apollo and Daphne by Veronese, San Diego Museum of Art.JPG|300px|right|]] | |||
[[Datoteka:Giovanni Battista Tiepolo 006.jpg|mini|[[Giovanni Battista Tiepolo]]: [[Apolon]] i Dafna<small>, [[1743.]]</small>]] | [[Datoteka:Giovanni Battista Tiepolo 006.jpg|mini|[[Giovanni Battista Tiepolo]]: [[Apolon]] i Dafna<small>, [[1743.]]</small>]] | ||
'''Dafna''' ([[grčki jezik|grč.]] '''Δάφνη''', ''Dáphnê'') u [[grčka mitologija|grčkoj mitologiji]] bila je [[nimfa]] [[Najade (mitologija)|Najada]] u koju se zaljubio [[Apolon]], [[Penej]]ova i [[Kreuza|Kreuzina]] kći ili kći [[rijeka (vodotok)|rijeke]] [[Ladon]]. Rjeđi mit kaže da je Dafnin otac bio [[Amikla od Sparte]]. | '''Dafna''' ([[grčki jezik|grč.]] '''Δάφνη''', ''Dáphnê'') u [[grčka mitologija|grčkoj mitologiji]] bila je [[nimfa]] [[Najade (mitologija)|Najada]] u koju se zaljubio [[Apolon]], [[Penej]]ova i [[Kreuza|Kreuzina]] kći ili kći [[rijeka (vodotok)|rijeke]] [[Ladon]]. Rjeđi mit kaže da je Dafnin otac bio [[Amikla od Sparte]]. | ||
Posljednja izmjena od 13. ožujak 2022. u 12:20
Dafna (grč. Δάφνη, Dáphnê) u grčkoj mitologiji bila je nimfa Najada u koju se zaljubio Apolon, Penejova i Kreuzina kći ili kći rijeke Ladon. Rjeđi mit kaže da je Dafnin otac bio Amikla od Sparte.
Etimologija
Mitologija
Eros je bio ljubomoran na Apolona koji je ismijavao njegove streličarske vještine, a također ga je iritiralo i Apolonovo pjevanje. Eros je odaslao strijelu u Dafnu da bi je odbio Apolon koji se u nju zaljubio.
Ona se molila Geji, Majci Zemlji i svome ocu, riječnom bogu Peneju, da joj pomognu. Na posljetku ju je otac pretvorio u lovorovo stablo, a ono je postalo posvećeno Apolonu.[1]
Kult
Graves[2] opisuje kako su frojdovski psihoanalitičari interpretirali mit o Apolonovu otimanju Dafne kao simbol djevojačkog užasavanja spolnog odnosa. S druge strane, Graves njezino ime donosi u vezu s daphoene = "krvava", pri čemu ona postaje božicom orgastičkog raspoloženja. Njezine su svećenice Menade žvakale lovorovo lišće koje je opijatski djelovalo zbog kalijeva cijanida te bi, za punog Mjeseca, napadale i rastrgavale prolaznike, kao bakhantice. Poslije je žvakanje zabranjeno svima osim pitijskim proročicama u Delfima sve do rimskog razdoblja.
Djela iste tematike
- Jacopo Peri: Dafne, prva opera, 16. stoljeće
- Richard Strauss: Dafna, opera
Literatura
- ↑ Ovidije: Metamorfoze, 1. knjiga; 452. - 567.
- ↑ Graves 2003: 11.
- Graves, Robert: Grčki mitovi, CID, Zagreb, 2003.
Vanjske poveznice
- Dafna u klasičnoj literaturi i umjetnosti (engl.)
- Dafna u grčkoj mitologiji (engl.)