Menade

William-Adolphe Bouguereau: Bakhantica, 1894.

Menade (grč. Μαινάδες, Mainádes) u grčkoj mitologiji mahnite su i lude pratilje boga Dioniza.

Etimologija

Grčko ime Menada izvedenica je riječi μαίνομαι, maínomai = "biti u deliriju" te znači "mahnite", "pomamne".

Također su znane kao Bakhantice (prema drugom Dionizovu imenu Bakho) ili Basaride (prema bassaris, lisičjoj koži koju je bog nosio).

Karakteristike

Menade su bile znane kao divlje i lude, mahnite žene koje se nije moglo urazumiti. Dionizijevski misteriji inspirirali su i poticali žene na ekstatično ludilo - upuštale su se u nasilje, seks i osakaćivanje.

Prikazivane su okrunjene bršljanom, odjevene u lanenu kožu te kako nose thyrsus i plešu.

Bile su karakterizirane i kao žene u transu koje lutaju šumama i brdima, a također i kao Dionizovim dadiljama koje lutaju planinama gdje bi obavljale čudne rituale koje spominje i Homer u svojoj Ilijadi (6. pjevanje, 130. redak). Njihovo se ponašanje često objašnjavalo alkoholom i intoksikacijom.

Albrecht Dürer: Orfejova smrt, 1494.

Mitologija

Orfej

Menade su ubile Orfeja kad ih nije htio pogledati jer je tugovao tri godine za svojom Euridikom koja je umrla od ugriza zmije. Orfejova milozvučna lira i glava završile su na otoku Lezbu koji je poznat po velikim grčkim lirskim pjesnicima.

Bakhantice

U Euripidovoj tragediji Bakhe tebanske Menade ubile su kralja Penteja nakon što je zabranio štovanje boga Dioniza. Dioniz je namamio Penteja u šumu gdje su ga Menade rastrgale. Njegovo je truplo osakatila njegova vlastita majka Agava koja mu je otrgnula glavu misleći da je lavlja.

Literatura

• Harrison, Jane Ellen: The Maenads, Prolegomena to the Study of Greek Religion, 3. izdanje, 1922. (388. - 400.)

Vanjske poveznice

• Pozadina priče i slike Menada (engl.)