More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnih znakova |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Theo van Doesburg 101.jpg|mini|<center>[[Theo van Doesburg]], plakat za ''Malu Dada večer (Kleine Dada Soirée)'' 1922., 30 x 30 cm, Centraal Museum, [[Utrecht]]]] | |||
'''Dadaizam''' je umjetnički pokret koji u traženju novoga izraza negira sve ustaljene vrijednosti.<ref>[http://www.hrleksikon.info/definicija/dadaizam.html Dadaizam, definicija pojma na Hrvatskom obiteljskom leksikonu], Posjećeno 30. listopada 2012.</ref> Naglašava besmislenost civilizacije koja uništava vlastite vrijednosti, ali i apsurdnost, kroz izlaganje banalnih predmeta kao umjetničkih djela. | '''Dadaizam''' je umjetnički pokret koji u traženju novoga izraza negira sve ustaljene vrijednosti.<ref>[http://www.hrleksikon.info/definicija/dadaizam.html Dadaizam, definicija pojma na Hrvatskom obiteljskom leksikonu], Posjećeno 30. listopada 2012.</ref> Naglašava besmislenost civilizacije koja uništava vlastite vrijednosti, ali i apsurdnost, kroz izlaganje banalnih predmeta kao umjetničkih djela. | ||
Posljednja izmjena od 13. ožujak 2022. u 12:14
Dadaizam je umjetnički pokret koji u traženju novoga izraza negira sve ustaljene vrijednosti.[1] Naglašava besmislenost civilizacije koja uništava vlastite vrijednosti, ali i apsurdnost, kroz izlaganje banalnih predmeta kao umjetničkih djela.
Dadaizam teži rušenju, uništenju starih načela i zakonitosti logike, ismijava „vječnu ljepotu”. Dadaizam je protiv nepokretnosti misli i određenja pojmova, Dada je i protiv Dade, pa iz toga mnogi izvode zaključak da dadaizam nije toliko protuumjetnički i protuknjiževni smjer koliko „posebno raspoloženje duha, krajnji čin antidogmatizma koji se za svoju borbu služi svim sredstvima”. (De Michelli)
Nastanak
Dadaizam nastaje vrlo burno 1916. godine u Zürichu u Švicarskoj, u koji se sklanja velik broj umjetnika za vrijeme Prvog svjetskog rata. Grupa umjetnika okupljena oko kafea Cabaret Voltaire pokrenula je časopis Dada koji je dobio ime po onomatopeji dječjeg tepanja; prema Tristanu Tzari „riječ koja ne znači ništa”.[2] No, postoji vjerovanje da su prilikom jednog sastanka dada umjetnici, u duhu besmislenosti, željeli pokretu dati ime nasumičnim zabijanjem noža u francusko-njemački rječnik; nož se zabio na francuskom pojmu za „igračku drvenog konjića”, Dada[3]. Tristan Tzara (1896. - 1963.) osnivač je i pisac prvog manifesta, a u jednoj je prigodi, nekoliko desetljeća kasnije, izjavio:
To je bio razlog za dadaističku pobunu, zagovaranje apsurda, promidžbu nihilizma, odbacivanje svih tradicionalnih vrijednosti. Tristan Tzara je obrazlagao potrebu osnivanja jednog takvog pokreta riječima:
Tzara odbacuje sve teorije te se izruguje i kubističkim i futurističkim "akademijama, laboratorijima formalnih ideja". Iz njegovih tekstova zrači neobična uznemirenost, nepredvidivost. Uz Tzaru, istaknuti dadaisti u književnosti bili su i Guillaume Apollinaire, Hugo Ball, Philippe Soupault, Andre Breton, Paul Éluard, Richard Huelsenback i Louis Aragon.
Osobitosti
U likovnim umjetnostima pokret je bio odgovor umjetnika na tragične životne okolnosti, prije svega na I. svjetski rat. Odbijali su svaki realizam u umjetnosti, bili su anarhistički i nihilistički orijentirani prema važećim vrijednostima. On je u biti bio negacija umjetnosti, „anti-umjetnost”, ismijavanje njezine uloge u društvu i izrugivanje umjetnika samome sebi.
Nisu umjetnici izgubili razum, nego su besmislom i destrukcijom u svojim djelima htjeli pokazati kakav besmisao i suludo uništavanje vladaju u životnoj zbilji. Želeći ukazati na mane društva izazvali su suprotan učinak, uglavnom su izazvali bijes i prijezir te bili proganjani.
Dadaisti su jednostavno i doslovno prenijeli metodu besmisla iz stvarnosti u umjetnost. Tako je npr. Francis Picabia slikao naizgled ozbiljne tehničke nacrte za strojeve koji bi u praksi bili posve besmisleni (npr. Stroj za ljubav). Predvodnik dadaizma je Marcel Duchamp u svojoj ciničnoj fazi. On bi sasvim obične predmete predstavljao kao umjetnička djela (pisoar nazvan fontana) ili bi sastavljao od običnih predmeta nelogične spojeve (readymade).
Dadaizam se širi i na SAD, Njemačku i Francusku, no početkom dvadesetih godina djelatnost pokreta naglo se smanjuje. Unatoč tome dadaizam uvelike utječe na stvaralaštvo brojnih književnika, čak i u današnje vrijeme.
Dadaisti su bili i oštri kritičari kapitalističkog društva, osobito u Njemačkoj, gdje se isticao Georg Grosz koji je smatrao da se amoralno, nepošteno i nasilno u društvu treba kritizirati likovno ružnim i nakaznim. Kako bi izludjeli svoje kritičare i protivnike, dadaisti su se služili apsurdima i paradoksima, pa čak i:
Iako shvaćena kao nekonstruktivna pojava, ipak je iracionalnost dadaizma pokrenula novu mogućnost u europskoj umjetnosti u području imaginacije – nadrealizam.
Istaknuti likovni umjetnici dadaizma
Izvori
- ↑ Dadaizam, definicija pojma na Hrvatskom obiteljskom leksikonu, Posjećeno 30. listopada 2012.
- ↑ Tristan Tzara, Tri dadaistička manifesta; Dada manifest. O ljubavi lomnoj i ljubavi gorkoj. VIII Kako ćemo napisati dadaističku pjesmu u časopisu Kolo br. 12., Zagreb, 1971., str. 1202.
- ↑ Dona Budd, The Language of Art Knowledge, Pomegranate Communications, Inc.
- Dario Abram, Tristan Tzara i dadaizam, Odsjek kroatistike, Filozofski fakultet sveučilišta u Rijeci, siječanj 2012.