Razlika između inačica stranice »Dur«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (engl > Eng oznaka)
 
Redak 82: Redak 82:


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
*[http://www.musictheory.net/lessons/21 musictheory.net – The Major Scale] {{engl}}  
*[http://www.musictheory.net/lessons/21 musictheory.net – The Major Scale] {{Eng oznaka}}  
*[http://www.musiklehre.at/ Allgemeine Musiklehre: Tonleitern / Skalen] {{deu oznaka}}
*[http://www.musiklehre.at/ Allgemeine Musiklehre: Tonleitern / Skalen] {{deu oznaka}}
*[http://www.lehrklaenge.de/PHP/Tonarten/Durtonarten.php Lehrklänge: Die Durtonarten und ihre Tonleitern] {{deu oznaka}}
*[http://www.lehrklaenge.de/PHP/Tonarten/Durtonarten.php Lehrklänge: Die Durtonarten und ihre Tonleitern] {{deu oznaka}}

Trenutačna izmjena od 11:30, 9. ožujka 2022.

Dur (od lat. durus = tvrd / engl. major / fr. mode majeur / tal. modo maggiore) je naziv tonskog roda koji karakterizira određenu vrstu dijatonske ljestvice.[1] Kolokvijalno se najčešće odnosi na dursku ljestvicu, a rabi se i u nazivima durskih tonaliteta i akorda.

Povijest

Durski trozvuk na tonu c1

S pojmom dur historijski je povezana pojava tonaliteta, čija su dva temeljna oblika – dur i mol – prvenstveno harmonijski određeni. Tonalitetne durske ili molske tendencije, odnosno akordske, harmonijske tendencije pojavile su se tek unutar razvijene višeglasne glazbe 15. i 16. stoljeća. Talijanski skladatelj i glazbeni teoretičar Gioseffo Zarlino prvi se opširno bavio pitanjem durskoga i molskoga trozvuka, a dur i mol su kao tonalitetni načini prevladali tek u glazbi 17. stoljeća.[1] U teoriji glazbe tzv. zapadnoga svijeta mnogi su teoretičari pojedinim tonskim načinima, akordima i ljestvicama često pridavali značajke durskoga ili molskoga roda (njem. Tongeschlecht). Katkada su takva razmišljanja čak bila u skladu i s aktualnim poimanjem rodne ideologije, po kojoj su duru stereotipno pridavane muške, a molu ženske osobine (dur od lat. durus = tvrd; mol od lat. mollus = mekan; takva se primarno etimologijska objašnjenja i danas mogu naći u stručnoj literaturi).

Durska ljestvica

Durska je ljestvica dijatonski niz od osam tonova, koji počinje i završava tonovima istog imena razmaknutima za oktavu.[2] Osnovna karakteristika, po kojoj je moguće prepoznati dursku ljestvicu, karakterističan je raspored razmaka među njenim tonovima, odnosno stupnjevima. Svaki stupanj ljestvice ima i sasvim određenu melodijsko-harmonijsku funkciju.[3] Tako se, primjerice, u durskoj ljestvici na njena tri glavna stupnja – tonici, subdominanti i dominanti – nalaze durski trozvuci: jer ta tri trozvuka ujedno obuhvaćaju i sve tonove durske ljestvice, svaka se dijatonska (durska) melodija njima može i harmonizirati. Za durske i molske ljestvice karakteristična je i mogućnost transpozicije, pri čemu sama struktura ljestvice uvijek ostaje ista. To nije slučaj s tzv. starim načinima (modusima), kod kojih promjena početnoga tona redovito znači i promjenu tonskoga načina.[1]

Ciganska durska ljestvica (na tonu c1)

Od presudnog je značaja za durski karakter određene ljestvice interval velike terce između njezina temeljnog tona (tonike) i trećega stupnja (medijante), pa se tako čak uobičajilo tu tercu nazivati i durskom tercom. Budući da taj interval osobito karakterizira lidijski i miksolidijski način, te frigijsku i cigansku dursku ljestvicu, i te je tonske sustave također moguće ubrojiti u durske ljestvice.

C-durska ljestvica (na tonu c1)

Dvanaest durskih ljestvica imenujemo po početnom, temeljnom tonu. Tako, primjerice, C-dursku ljestvicu imenujemo po prvom tonu niza c-d-e-f-g-a-h-c'. U tzv. prirodnom obliku durske ljestvice, koji je po građi jednak jonskomu načinu, polustepeni su između 3. i 4. te 7. i 8. stupnja; svi su ostali stupnjevi međusobno razmaknuti za cijeli stepen.[2] Takav međusobni odnos stupnjeva durske ljestvice jasno pokazuje da je durska ljestvica sastavljena od dvaju građom jednakih tetrakorda (niza od četiriju tonova),[3] što je osobito značajno prilikom tumačenja melodijsko-harmonijskih odnosa i načina međusobne povezanosti različitih tonaliteta unutar kakve skladbe.

7 ♭
C-flat-major a-flat-minor.svg
6 ♭
G-flat-major e-flat-minor.svg
5 ♭
D-flat-major b-flat-minor.svg
4 ♭
A-flat-major f-minor.svg
3 ♭
E-flat-major c-minor.svg
2 ♭
B-flat-major g-minor.svg
1 ♭
F-major d-minor.svg
0 ♭/♯
C-major a-minor.svg
1 ♯
G-major e-minor.svg
2 ♯
D-major b-minor.svg
3 ♯
A-major f-sharp-minor.svg
4 ♯
E-major c-sharp-minor.svg
5 ♯
B-major g-sharp-minor.svg
6 ♯
F-sharp-major d-sharp-minor.svg
7 ♯
C-sharp-major a-sharp-minor.svg
dur Ces Ges Des As Es B F C G D A E H Fis Cis
mol as es b f c g d a e h fis cis gis dis ais

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 B. Antić: »Dur«, Muzička enciklopedija, sv. 1, str. 488.
  2. 2,0 2,1 T. Petrović: Osnove teorije glazbe, str. 59.
  3. 3,0 3,1 C. Ganter: Die Dur-Moll tonale Harmonik, str. 8-9.

Literatura

Vanjske poveznice