Internacionalni stil: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 9. ožujak 2022. u 03:12

Walter Gropius, Bauhaus, 1919.-22., Dessau, Njemačka

Internacionalni ili međunarodni stil je vodeći smjer arhitekture 20. stoljeća u razdoblju 1930-1960-ih godina. Pioniri međunarodnog stila su bili Walter Gropius, Peter Behrens i Hans Hoppe u Njemačkoj, a najupečatljiviji i dosljedniji predstavnici bili su: Le Corbusier (Francuska), Mies van der Rohe (Njemačka - SAD) i Jacobus Oud (Nizozemska). Od brojnih predstavnika u Hrvatskoj ističu se utemeljitelj opće-umjetničke skupine Zemlja – Drago Ibler i najosebujniji rani predstavnik, Stjepan Planić.

Estetika internacionalnog stila traži odbacivanje nacionalne kulturne karakteristike, a sve vrste povijesnog dekora u korist ravnih linija i čistih geometrijskih oblika, svjetlosti i glatke površine stakla i metala. Omiljeni materijal je armirani beton, a interijeri su prostrani i funkcionalni. To je arhitektura industrijskog društva, koji ne taji svoje utilitarne svrhe i sposobnost da se liši "arhitektonskih pretjerivanja" Neslužbeni moto ovog stila je svojevrsni paradoks koji je predložio Mies van der Rohe: manje je više (manje = više).

Nakon Drugog svjetskog rata, utjelovljenje ideala internacionalnog stila su postali geometrijski neboderi Mies van der Rohea, Philipa Johnsona i I. M. Peia. Arhitektura Le Corbusier je evoluirala više prema skulpturalnom pristupu arhitekturi koji naglašava grube betonske konstrukcije (tzv. "brutalizam"). Međunarodni stil je ušao i u arhitektonski konzervativne zemlje, tamo gdje su živili njegovi "pjesnici betona" - Pier Luigi Nervi u Italiji i Oscar Niemeyer u Brazilu. Svoj prilog ovoj arhitekturi dali su i individualci "organske arhitekture" Frank Lloyd Wright i Alvar Aalto.

Kuća Luisa Barragána u gradu Meksiku (Casa Luis Barragán) iz 1948. god. je svojevrsni "umjetnički manifest", nastao kao rezultat kritike i obnove pokreta moderne arhitekture, koji postiže spoj kulturnih tradicija i umjetničkih stilova, prije svega meksičke baštine, ali i drugih pristupa. Tako je Barraganov dom postao jedno od najutjecajnijih djela moderne arhitekture, osobito u izgradnji modernih vrtova, trgova i krajolika.

Napuštanje internacionalnog stila je prepoznato 1950-ih u djelima Eero Saarinena, a 1970. godine je njezina ograničenja i "dosadnost" osudio Robert Venturi, osnivač arhitektonske postmoderne.

Kuća Rietveld Schröder (Gerrit Rietveld, 1924., Utrecht)
Kuća na slapovima (Frank Lloyd Wright, 1937., Pennsylvania, SAD)
Sjedište Ujedinjenih naroda (više autora, 1950.)
Seagram Building (Mies van der Rohe, 1957.)
MetLife Building (Walter Gropius i Emery Roth, 1963.)

Znameniti arhitekti

Poveznice

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-<!--'''Internacionalni stil'''-->[[Datoteka:Bauhaus.JPG|mini|<center>[[Walter Gropius]], [[Bauhaus]], [[1919.]]-22., [[Dessau]], [[Njemačka]]]]
+[[Datoteka:Bauhaus.JPG|mini|<center>[[Walter Gropius]], [[Bauhaus]], [[1919.]]-22., [[Dessau]], [[Njemačka]]]]
 [[Datoteka:Villa Tugendhat-20070429.jpeg|mini|<center>[[Mies van der Rohe]], [[Vila Tugendhat]], [[Brno]], [[Češka]] (1928.)]]
 '''Internacionalni''' ili '''međunarodni stil''' je vodeći smjer [[Arhitektura 20. stoljeća|arhitekture 20. stoljeća]] u razdoblju 1930-1960-ih godina. Pioniri međunarodnog stila su bili [[Walter Gropius]], [[Peter Behrens]] i [[Hans Hoppe]] u [[Njemačka|Njemačkoj]], a najupečatljiviji i dosljedniji predstavnici bili su: [[Le Corbusier]] ([[Francuska]]), [[Mies van der Rohe]] (Njemačka - [[SAD]]) i [[Jacobus Oud]] ([[Nizozemska]]). Od brojnih predstavnika u Hrvatskoj ističu se utemeljitelj opće-umjetničke skupine ''[[Zemlja]]'' – [[Drago Ibler]] i najosebujniji rani predstavnik, [[Stjepan Planić]].