More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +) |
||
| Redak 42: | Redak 42: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
{{Marx/Engels}} | {{Marx/Engels}} | ||
{{GLAVNIRASPORED:Engels, Friedrich}} | {{GLAVNIRASPORED:Engels, Friedrich}} | ||
Posljednja izmjena od 2. siječanj 2022. u 08:56
Friedrich Engels (Barmen, 28. studenog 1820. - London, 5. kolovoza 1895.) njemački sociolog, filozof i revolucionar. Najbliži suradnik Karla Marxa
Koautor Manifesta komunističke partije (1848.), jednog od najutjecajnijih političkih traktata ikad, u kojem autori Marx i Engels polažu temelje teorije komunizma i stvaranja besklasnog društva, što treba postići kroz proletersku revoluciju i svrgavanje kapitalizma.
Životopis
Rođen je u mjestu Barmen (danas dio Wuppertala). Porijeklom je bio iz izrazito religiozne (pa je kao tako i odgojen) i bogate trgovačke porodice. Gimnaziju je završio u rodnom mjestu, nakon čega odlazi u Bremen 1838. godine gdje se posvećuje trgovini. Humanističke i slobodarske ideje u Njemačkoj krče put, te ostavljaju dubok trag na njemu. Tada tiska prve pjesme, feljtone i kritičke prikaze o raznim njemačkim piscima u hamburškom časopisu Telegraph koje objavljuje pod pseudonimom Friedrich Oswald.
Na njega naročito djeluje Straussovo djelo Život Isusov (Das Leben Jesu, kritisch bearbeitet), koje ga osvaja. U jesen 1841. odlazi u Berlin na odsluženje vojnog roka gdje se upoznaje s mladohegelijancima i postaje njihov oduševljeni pristaša. Potkraj 1842. upozaje se sa socijalizmom i komunizmom. Ka komunizmu će se usmjeriti u Engleskoj gdje radi (zahvaljujući očevim vezama) kao namještenik tvrtke Erment and Engels. Prvi puta svoja nova uvjerenja iznosi u članku Umrisse zu einer Kritik der Nationalökonomie, koje tiska u Marx-Rugeovim Njemačko-francuskim analima. U razdoblju od 1845. do 1849. godine Engels se najviše zadržava u Bruxellu (kamo je Marx morao emigrirati iz Pariza) i Parizu te s Marxom osniva komunističke dopsiničke komitete i agitira među radnicima šireći socijalističke ideje.
Nakon izbijanja revolucije u Njemačkoj (1848.) Engels se vraća u domovinu, gdje zajedno s Karl Marxom stoji na krajnje lijevom krilu revolucionarnih snaga i sudjeluje u osnivanju lista Nove rajnske novine (Neue Rheinsche Zeitung). Gušenjem revolucije, kao i prestankom izlaženja spomenutih novina 19. svibnja 1849. Engels se pridružuje ustanku u Falačkoj i kao ađutant Wilichova dobrovoljačkog odreda, nakon sloma ustanka i revolucije, emigrira u Švicarsku, a odatle u London. Poslije propasti revolucije dolazi do sukoba u njemačkom komunističkom pokretu u kojem Engels i Marx slikovito rečeno izvlače deblji kraj. Marx odlučuje završiti ekonomske studije. Istovremeno Engels ponovo počinje raditi kao namještenik u tvrtki svoga oca u Manchesteru te materijalno pomaže Marxa kako bi ovaj mogao završiti svoju knjigu Kapital.
Engelsova pomoć Marxu očitovala se i na drugi način, Kako je Marx početkom 1850.-ih još uvijek slabo vladao engelskim jezikom Engels za njega piše članke za časopis New York Tribune, a kasnije (1857. - 1858.) pomaže mu i u suradnju u jednoj američkoj enciklopediji. Engels je boravak u Manchesteru iskoristio i za studij prirodnih i društevenih znanosti. Potkraj 1870. godine Engels se defnitivno preselio u London i odmah se uključio u rad Internacionale (čiji je jedan od osnivača) te postao član njenog Generalnog vijeća. U okviru Internacionale bio je oštar kritičar anarhiste Bakunjina i tražio je da se on isključi iz te organizacije. Nakon Marxove smrti 1883. godine Engels intezivno radi na izdanju drugog i trećeg sveska Kapitala. Drugi svezak završava 1884., a treći 1894. godine. Preminuo je 5. kolovoza 1895. godine u Londonu. Zanimljivo je spomenuti da je Engels tečno čitao i pisao na dvadeset jezika.
Teorija
Engelsov stav prema Slavenima
Postoje izjave Engelsa koje upućuju na njegovu netrepeljivost prema Slavenima, koja seže jos iz doba Proljeća naroda, a u jednoj od njih Engeles je izjavio kako su Južni Slaveni kontrarevolucionarni, nazadni narodi koji će "završiti na smetlištu povijest".[1]
Navodi i nad su Nijemci i Mađari sve ove male zakržljale, nemoćne nacijice ujedinili u veliku državu i time ih osposobili da sudjeluju i povijesnom razvoju od kojega bi, prepuštene sebi, ostale sasvim po strani.
Ali prema Engelsu je najveći "zločin" Nijemaca i Mađara je svakako što su oni tih 12 milijuna Slavena spriječili u tome da se poturče!...[2]
Engelsov stav prema Hrvatima i Slovencima
Engels tvrdi, da su Hrvati i Slovenci narod bez povijesti:
Djela
- Manifest komunističke partije, 1848.
- Skica za kritiku nacionalne ekonomije
- Položaj radničke klase u Engleskoj
Vidi još
Izvori
- ↑ djela Karla Marxa i Friedricha Engelsa - Marx, Engels Werke, MEW 6, nakladnik Institut für Marxismus-Leninismus beim ZK SED /Institut marksizma-lenjinizma pri Centralnom komitetu Socijalističke partije jedinstva Njemačke, SED/, Friedrich Engels, „Der demokratische Panslawismus“ (15.2.1848.), str. 275.
- ↑ 2,0 2,1 Karl Marx - Friedrich Engels - Werke, Band 6, S. 270-286 (Članci iz "Novih Rajnskih Novina)"
Vanjske poveznice
| ||||||||||||||||||||