More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige) |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Povijest == | == Povijest == | ||
Promatranja solarnih spektra kao što su izveli [[Athanasius Kircher]] (1646.), [[Jan Marek Marci]] (1648.), [[Robert Boyle]] (1664.) i Francesco Maria Grimaldi (1665.), sve su prethodila [[Issac Newton|Newtonovom]] radu 1666. godine koji je utvrdio spektralnu prirodu svjetlosti i rezultirao prvim [[spektroskop]]. [[Spektroskopija]] je prvi put korištena kao astronomska tehnika 1802. Eksperimentima [[William Hyde Wollaston|Williama Hydea Wollastona]], koji je izgradio spektrometar za promatranje spektralnih linija prisutnih unutar Sunčevog zračenja. Te spektralne linije kasnije su kvantificirane kroz rad [[Joseph von Fraunhofer|Josepha von Fraunhofera]].<ref>{{ | Promatranja solarnih spektra kao što su izveli [[Athanasius Kircher]] (1646.), [[Jan Marek Marci]] (1648.), [[Robert Boyle]] (1664.) i Francesco Maria Grimaldi (1665.), sve su prethodila [[Issac Newton|Newtonovom]] radu 1666. godine koji je utvrdio spektralnu prirodu svjetlosti i rezultirao prvim [[spektroskop]]. [[Spektroskopija]] je prvi put korištena kao astronomska tehnika 1802. Eksperimentima [[William Hyde Wollaston|Williama Hydea Wollastona]], koji je izgradio spektrometar za promatranje spektralnih linija prisutnih unutar Sunčevog zračenja. Te spektralne linije kasnije su kvantificirane kroz rad [[Joseph von Fraunhofer|Josepha von Fraunhofera]].<ref>{{Citiranje knjige | ||
|last1=Burns|first1=Thorburn | |last1=Burns|first1=Thorburn | ||
|editor1-last=Burgess|editor1-first=C. | |editor1-last=Burgess|editor1-first=C. | ||
Inačica od 2. siječanj 2022. u 03:14
Astrokemija je proučavanje obilja i reakcija molekula u svemiru i njihove interakcije s zračenjem.[1] Astrokemija je disciplina koja povezuje astronomiju i kemiju. Izrat"astrokemija" može se primijeniti i na Sunčev sustav i na međuzvjezdani medij. Proučavanje obilja elemenata i omjera izotopa u objektima Sunčevog sustava, poput meteorita, naziva se i kozmokemijom, dok se proučavanje međuzvjezdanih atoma i molekula te njihova interakcija s zračenjem ponekad naziva i molekularnom astrofizikom. Formiranje, atomski i kemijski sastav, evolucija i sudbina molekularnih plinskih oblaka posebno su zanimljivi, jer upravo iz tih oblaka nastaju solarni sustavi.
Povijest
Promatranja solarnih spektra kao što su izveli Athanasius Kircher (1646.), Jan Marek Marci (1648.), Robert Boyle (1664.) i Francesco Maria Grimaldi (1665.), sve su prethodila Newtonovom radu 1666. godine koji je utvrdio spektralnu prirodu svjetlosti i rezultirao prvim spektroskop. Spektroskopija je prvi put korištena kao astronomska tehnika 1802. Eksperimentima Williama Hydea Wollastona, koji je izgradio spektrometar za promatranje spektralnih linija prisutnih unutar Sunčevog zračenja. Te spektralne linije kasnije su kvantificirane kroz rad Josepha von Fraunhofera.[2]
Dok se radioastronomija razvijala 1930-ih, sve do 1937. godine nisu se pojavili nikakvi značajni dokazi za konačnu identifikaciju međuzvjezdane molekule.[3] - sve do ove točke, jedine kemijske vrste za koje se znalo da postoje u međuzvjezdanom prostoru bile su atomske. Ti su nalazi potvrđeni 1940. godine,[4] kada su McKellar i sur. identificirane i pripisane spektroskopske linije u tada neidentificiranom radio-promatranju molekulama CH i CN u međuzvjezdanom prostoru. U trideset godina nakon toga, u međuzvjezdanom prostoru otkriven je mali izbor drugih molekula: najvažniji je OH, otkriven 1963. godine[5] i značajan kao izvor međuzvjezdanog kisika, i H2CO (formalmaldehid), otkriven 1969. i značajan jer je prva promatrana organska, poliatomska molekula u međuzvjezdanom prostoru.[6]
Izvori
- ↑ "Astrochemistry". www.cfa.harvard.edu/. 15. srpanj 2013.. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. studeni 2016.. https://www.cfa.harvard.edu/research/amp-rg/astrochemistry Pristupljeno 20. studeni 2016.
- ↑ Burns, Thorburn (1987). "Aspects of the development of colorimetric analysis and quantitative molecular spectroscopy in the ultraviolet-visible region". Unutar Burgess, C.; Mielenz, K. D.. Advances in Standards and Methodology in Spectrophotometry. Burlington: Elsevier Science. str. 1. ISBN 9780444599056. https://books.google.com/books?id=6Rg7AAAAQBAJ&pg=PA1&lpg=PA1&dq=Marci
- ↑ Swings, P. & Rosenfeld, L. (1937). "Considerations Regarding Interstellar Molecules". Astrophysical Journal 86: 483–486. Bibcode 1937ApJ....86..483.. doi:10.1086/143879. http://adsabs.harvard.edu/full/1937ApJ....86..483S
- ↑ McKellar, A. (1940). "Evidence for the Molecular Origin of Some Hitherto Unidentified Interstellar Lines". Publications of the Astronomical Society of the Pacific 52 (307): 187. Bibcode 1940PASP...52..187M. doi:10.1086/125159
- ↑ S. Weinreb, A. H. Barrett, M. L. Meeks & J. C. Henry (1963). "Radio Observations of OH in the Interstellar Medium". Nature 200 (4909): 829–831. Bibcode 1963Natur.200..829W. doi:10.1038/200829a0)
- ↑ Lewis E. Snyder, David Buhl, B. Zuckerman, and Patrick Palmer (1969). "Microwave Detection of Interstellar Formaldehyde". Phys. Rev. Lett. 22 (13): 679–681. Bibcode 1969PhRvL..22..679S. doi:10.1103/PhysRevLett.22.679