Razlika između inačica stranice »Nurija Pozderac«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)) |
||
| Redak 51: | Redak 51: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Nurija Pozderac je rođen 15. siječnja [[1892.]] godine u [[Cazin]]u. Njegov otac Mustafa-aga Pozderac, bio je jedan od posljednjih [[aga]] [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] u [[Cazinska Krajina|Cazinskoj krajini]]. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, četiri razreda gimnazije u [[Bihać]]u i, od 1914. godine, učiteljsku školu u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Potom je otišao na odsluženje vojnog roka. Pošto je izbio [[Prvi svjetski rat]] odlazi u [[Beč]], a onda na front u [[Galicija|Galiciju]] gdje je, ranjen, pao u rusko zarobljeništvo.<ref>{{ | Nurija Pozderac je rođen 15. siječnja [[1892.]] godine u [[Cazin]]u. Njegov otac Mustafa-aga Pozderac, bio je jedan od posljednjih [[aga]] [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] u [[Cazinska Krajina|Cazinskoj krajini]]. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, četiri razreda gimnazije u [[Bihać]]u i, od 1914. godine, učiteljsku školu u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Potom je otišao na odsluženje vojnog roka. Pošto je izbio [[Prvi svjetski rat]] odlazi u [[Beč]], a onda na front u [[Galicija|Galiciju]] gdje je, ranjen, pao u rusko zarobljeništvo.<ref>{{Citiranje weba|url=https://balkans.aljazeera.net/blogs/2019/6/17/nurija-pozderac-portret-jednog-krajisnika|title=Nurija Pozderac: Portret jednog Krajišnika|publisher=balkans.aljazeera.net|date=5 August 2017 |accessdate=2020-12-30}}</ref> | ||
Nastojeći da uhvati vezu s bratom Alijom Pozdercem, koji je isto bio ruski zarobljenik, stupio je u [[Crvena armija|Crvenu armiju]] i postao njen oficir, Nurija Pozderac je bio vatreni pobornik [[Jugoslavenska ideja|jugoslavenske ideje]], veoma aktivan u Dobrudžbi u stvaranju dobrovoljačkih postrojbi za borbu protiv [[Centralne sile|centralnih sila]] i za stvaranje [[Jugoslavija|Jugoslavije]]. Poslije rata, vraća se u Cazin, uključuje u politički život i, kao istaknuti pripadnik [[Jugoslavenska muslimanska organizacija|Jugoslavenske muslimanske organizacije]] (JMO), postaje najmlađi poslanik u Ustavotvornoj skupštini [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]].<ref>{{ | Nastojeći da uhvati vezu s bratom Alijom Pozdercem, koji je isto bio ruski zarobljenik, stupio je u [[Crvena armija|Crvenu armiju]] i postao njen oficir, Nurija Pozderac je bio vatreni pobornik [[Jugoslavenska ideja|jugoslavenske ideje]], veoma aktivan u Dobrudžbi u stvaranju dobrovoljačkih postrojbi za borbu protiv [[Centralne sile|centralnih sila]] i za stvaranje [[Jugoslavija|Jugoslavije]]. Poslije rata, vraća se u Cazin, uključuje u politički život i, kao istaknuti pripadnik [[Jugoslavenska muslimanska organizacija|Jugoslavenske muslimanske organizacije]] (JMO), postaje najmlađi poslanik u Ustavotvornoj skupštini [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://balkans.aljazeera.net/blogs/2019/6/17/nurija-pozderac-portret-jednog-krajisnika|title=Nurija Pozderac: Portret jednog Krajišnika|publisher=balkans.aljazeera.net|date=5 August 2017 |accessdate=2020-12-30}}</ref> | ||
U nekim izvorima koji se odnose na zbivanja neposredno pred Prvi svjetski rat Nurija Pozderac je održavao bliske kontakte sa članovima [[Mlada Bosna|Mlade Bosne]] u Sarajevu. Godine 1935. na listi udružene opozicije, izabran je za narodnog poslanika u skupštini Kraljevine Jugoslavije iz cazinskog sreza. U Narodnoj skupštini u [[Beograd]]u, delegiran izbornom voljom, sa položaja narodnog poslanika ispred cijelog cazinskog sreza demonstrativno je ukazivao na ozbiljne posljedice prakse oduzimanja posjeda od [[Bošnjaci|muslimanskih]] zemljovlasnika, njihovog razvlaščivanja kroz agrarnu reformu i dodjeljivanje istih solunskim dobrovoljcima.<ref>{{ | U nekim izvorima koji se odnose na zbivanja neposredno pred Prvi svjetski rat Nurija Pozderac je održavao bliske kontakte sa članovima [[Mlada Bosna|Mlade Bosne]] u Sarajevu. Godine 1935. na listi udružene opozicije, izabran je za narodnog poslanika u skupštini Kraljevine Jugoslavije iz cazinskog sreza. U Narodnoj skupštini u [[Beograd]]u, delegiran izbornom voljom, sa položaja narodnog poslanika ispred cijelog cazinskog sreza demonstrativno je ukazivao na ozbiljne posljedice prakse oduzimanja posjeda od [[Bošnjaci|muslimanskih]] zemljovlasnika, njihovog razvlaščivanja kroz agrarnu reformu i dodjeljivanje istih solunskim dobrovoljcima.<ref>{{Citiranje weba|url=https://balkans.aljazeera.net/blogs/2019/6/17/nurija-pozderac-portret-jednog-krajisnika|title=Nurija Pozderac: Portret jednog Krajišnika|publisher=balkans.aljazeera.net|date=5 August 2017 |accessdate=2020-12-30}}</ref> | ||
Na putu svog političkog uzdizanja dosegao je 1939. godine do pozicije potpredsjednika Narodne skupštine u Beogradu. Poslije [[Travanjski rat|okupacije Jugoslavije]] i stvaranja [[Nezavisna država Hrvatska|Nezavisne države Hrvatske]] (NDH) 1941. godine, nije se mirio s [[Ustaše|ustaškom]] politikom ubijanja i protjerivanja [[Srbi|Srba]] i [[Židovi|Židova]] u Bosni i Hercegovini.<ref name="Kecman">Kecman, Vlado; 1987, Nurija Pozderac - Zivot i Djelo, YU {{ISBN|86-319-0024-9}}</ref> [[Džafer-beg Kulenović]], predsjednik JMO, ponudio mu je mjesto ministra u Vladi NDH, ali je to odbio. Tokom 1941. godine povezao se s partizanima i priključio se Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP). Kao veoma utjecajna i poznata ličnost među narodom Cazinske krajine 1942. godine je bio izabran za predsjednika Narodnooslobodilačkog odbora (NOO) u Cazinu. Bio je učesnik i na Prvom zasjedanju [[AVNOJ|Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Jugoslavije]] (AVNOJ), održanom 26. i 27. studenog u [[Bihać]]u. Na ovom zasjedanju je izabran za potpredsjednika Izvršnog odbora AVNOJ-a. | Na putu svog političkog uzdizanja dosegao je 1939. godine do pozicije potpredsjednika Narodne skupštine u Beogradu. Poslije [[Travanjski rat|okupacije Jugoslavije]] i stvaranja [[Nezavisna država Hrvatska|Nezavisne države Hrvatske]] (NDH) 1941. godine, nije se mirio s [[Ustaše|ustaškom]] politikom ubijanja i protjerivanja [[Srbi|Srba]] i [[Židovi|Židova]] u Bosni i Hercegovini.<ref name="Kecman">Kecman, Vlado; 1987, Nurija Pozderac - Zivot i Djelo, YU {{ISBN|86-319-0024-9}}</ref> [[Džafer-beg Kulenović]], predsjednik JMO, ponudio mu je mjesto ministra u Vladi NDH, ali je to odbio. Tokom 1941. godine povezao se s partizanima i priključio se Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP). Kao veoma utjecajna i poznata ličnost među narodom Cazinske krajine 1942. godine je bio izabran za predsjednika Narodnooslobodilačkog odbora (NOO) u Cazinu. Bio je učesnik i na Prvom zasjedanju [[AVNOJ|Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Jugoslavije]] (AVNOJ), održanom 26. i 27. studenog u [[Bihać]]u. Na ovom zasjedanju je izabran za potpredsjednika Izvršnog odbora AVNOJ-a. | ||
| Redak 70: | Redak 70: | ||
Dana 22. prosinca 1942. godine, [[Josip Broz Tito|Tito]] je boravio u Cazinu. U sklopu posjete tada tek oslobođenoj tzv. "Bihaćkoj republici", Tito je stigao u maleni krajiški gradić, gdje se sastao s jednim od najvećih partizanskih boraca, Nurijom Pozdercem. | Dana 22. prosinca 1942. godine, [[Josip Broz Tito|Tito]] je boravio u Cazinu. U sklopu posjete tada tek oslobođenoj tzv. "Bihaćkoj republici", Tito je stigao u maleni krajiški gradić, gdje se sastao s jednim od najvećih partizanskih boraca, Nurijom Pozdercem. | ||
Kažu da je Nurija otvorio zbor ovako: "Selam alejkum, braćo muslimani." A kada je istupio Tito, uslijedilo je čuveno priznanje: "Ja sam Josip Broz, metalski radnik, Hrvat iz Zagorja" - jednostavnom formulom za samolegitimiranje i pamćenje - u Cazinu je Tito prvi put javno razotkrio svoj identitet. Kažu da je [[Ivan Ribar]] pred samim vratima uspio došapnuti: "Druže Stari, ovo je muslimanska kuća, ovdje se izuva." Tito je ušao u čarapama, a kada je izlazio, čizme su ga dočekale na pragu, čiste i naglancane da se možeš ogledati.<ref>{{ | Kažu da je Nurija otvorio zbor ovako: "Selam alejkum, braćo muslimani." A kada je istupio Tito, uslijedilo je čuveno priznanje: "Ja sam Josip Broz, metalski radnik, Hrvat iz Zagorja" - jednostavnom formulom za samolegitimiranje i pamćenje - u Cazinu je Tito prvi put javno razotkrio svoj identitet. Kažu da je [[Ivan Ribar]] pred samim vratima uspio došapnuti: "Druže Stari, ovo je muslimanska kuća, ovdje se izuva." Tito je ušao u čarapama, a kada je izlazio, čizme su ga dočekale na pragu, čiste i naglancane da se možeš ogledati.<ref>{{Citiranje weba|url=https://arhiv.stav.ba/gdje-cazin-krije-svoju-dusu/|title=Gdje Cazin čuva svoju dušu|publisher=stav.ba|date=5 August 2017 |accessdate=2020-12-30}}</ref> | ||
Tito, koji je sa svojom pratnjom iz Bihaća u Cazin došao preko Tržačkih Raštela, pošto je most Cazin-Srbljani bio srušen, tada se prvi put obratio velikom skupu [[Bošnjaci|Muslimana]], pokušavajući ih, pridobiti na svoju stranu. Tito je sa Nurijom posjetio i cazinsku džamiju, što se ispostavilo kao odličan potez, budući da su muslimani u Krajini, nakon nekoliko velikih zborova, masovno počeli pristupati partizanima. Nurija Pozderac usprkos svemu nikada nje postao član [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]]. Ostao je do kraja vjernik [[musliman]].<ref>{{ | Tito, koji je sa svojom pratnjom iz Bihaća u Cazin došao preko Tržačkih Raštela, pošto je most Cazin-Srbljani bio srušen, tada se prvi put obratio velikom skupu [[Bošnjaci|Muslimana]], pokušavajući ih, pridobiti na svoju stranu. Tito je sa Nurijom posjetio i cazinsku džamiju, što se ispostavilo kao odličan potez, budući da su muslimani u Krajini, nakon nekoliko velikih zborova, masovno počeli pristupati partizanima. Nurija Pozderac usprkos svemu nikada nje postao član [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]]. Ostao je do kraja vjernik [[musliman]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/1509/bosnjachki_kennedyjevi_chudesna_historija_porodice_pozderac.html|title=Bošnjački Kennedyjevi: Čudesna historija porodice Pozderac|publisher=slobodna-bosna.ba|date=5 August 2017 |accessdate=2020-12-30}}</ref> | ||
== Priznanja == | == Priznanja == | ||
Trenutačna izmjena od 02:08, 22. prosinca 2021.
| Nurija Pozderac | |
|---|---|
| Nurija Pozderac Senator Nurija Pozderac, 1930-ih | |
| potpredsjednik AVNOJ-a | |
| trajanje službe 1942. – 1943. | |
| potpredsjednik Narodne skupštine Kraljevina Jugoslavije | |
| trajanje službe 1939. – 1941. | |
| Rođenje | 6. ožujka 1919., Cazin |
| Smrt | 27. ožujka 1994., Beograd |
| Politička stranka | Jugoslavenska muslimanska organizacija |
| Zanimanje | političar, učitelj |
Nurija Pozderac (Cazin, 15. siječnja 1892. – okolina Tjentišta, 12. lipnja 1943.), bosanskohercegovački učitelj i političar.
Životopis
Nurija Pozderac je rođen 15. siječnja 1892. godine u Cazinu. Njegov otac Mustafa-aga Pozderac, bio je jedan od posljednjih aga Osmanskog Carstva u Cazinskoj krajini. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, četiri razreda gimnazije u Bihaću i, od 1914. godine, učiteljsku školu u Sarajevu. Potom je otišao na odsluženje vojnog roka. Pošto je izbio Prvi svjetski rat odlazi u Beč, a onda na front u Galiciju gdje je, ranjen, pao u rusko zarobljeništvo.[1]
Nastojeći da uhvati vezu s bratom Alijom Pozdercem, koji je isto bio ruski zarobljenik, stupio je u Crvenu armiju i postao njen oficir, Nurija Pozderac je bio vatreni pobornik jugoslavenske ideje, veoma aktivan u Dobrudžbi u stvaranju dobrovoljačkih postrojbi za borbu protiv centralnih sila i za stvaranje Jugoslavije. Poslije rata, vraća se u Cazin, uključuje u politički život i, kao istaknuti pripadnik Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO), postaje najmlađi poslanik u Ustavotvornoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.[2]
U nekim izvorima koji se odnose na zbivanja neposredno pred Prvi svjetski rat Nurija Pozderac je održavao bliske kontakte sa članovima Mlade Bosne u Sarajevu. Godine 1935. na listi udružene opozicije, izabran je za narodnog poslanika u skupštini Kraljevine Jugoslavije iz cazinskog sreza. U Narodnoj skupštini u Beogradu, delegiran izbornom voljom, sa položaja narodnog poslanika ispred cijelog cazinskog sreza demonstrativno je ukazivao na ozbiljne posljedice prakse oduzimanja posjeda od muslimanskih zemljovlasnika, njihovog razvlaščivanja kroz agrarnu reformu i dodjeljivanje istih solunskim dobrovoljcima.[3]
Na putu svog političkog uzdizanja dosegao je 1939. godine do pozicije potpredsjednika Narodne skupštine u Beogradu. Poslije okupacije Jugoslavije i stvaranja Nezavisne države Hrvatske (NDH) 1941. godine, nije se mirio s ustaškom politikom ubijanja i protjerivanja Srba i Židova u Bosni i Hercegovini.[4] Džafer-beg Kulenović, predsjednik JMO, ponudio mu je mjesto ministra u Vladi NDH, ali je to odbio. Tokom 1941. godine povezao se s partizanima i priključio se Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP). Kao veoma utjecajna i poznata ličnost među narodom Cazinske krajine 1942. godine je bio izabran za predsjednika Narodnooslobodilačkog odbora (NOO) u Cazinu. Bio je učesnik i na Prvom zasjedanju Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), održanom 26. i 27. studenog u Bihaću. Na ovom zasjedanju je izabran za potpredsjednika Izvršnog odbora AVNOJ-a.
Bio je učesnik Četvrte neprijateljske ofanzive poznate kao bitka na Neretvi, ožujka 1943. godine. Tokom Pete neprijateljske ofanzive poznate kao bitka na Sutjesci, 8. lipnja 1943. bio je ranjen prilikom bombardovanja u šumi kod katuna Duži na planinskoj visoravni Vučevo, iznad rijeke Sutjeske. Nekoliko dana kasnije, 12. lipnja 1943. od zadobijenih rana preminuo je na Dragoš-Sedlu, za vrijeme pokreta za Tjentište.
Ukazom Predsjedništva Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), 25. rujna 1944. posmrtno je za zasluge u ratu odlikovan Ordenom narodnog oslobođenja. Njegov grob na Dragoš sedlu, koji se nalazi u okviru memorijalnog kompleksa "Dolina heroja" u nacionalnom parku Sutjeska, bio je veoma posjećeno turističko mjesto, tokom postojanja Jugoslavije, koje su posjećivale brojne školske ekskurzije i drugi posjetioci. Njegova obiteljska kuća u Cazinu je ožujka 2009. godine proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Memorijalna ustanova za žrtve i heroje holokausta "Jad Vašem" iz Izraela je 2012. godine Nuriji i njegovoj supruzi Devleti posthumno dodijelila nagradu medalju Pravednik među narodima i Povelju časti[5] jer su 1941. godine spasili skupinu Židova, koji su uspjeli pobjeći iz transporta za koncentracioni logor Jasenovac.
Nurija i njegova supruga Devleta, imali su osmoro djece, četiri sina i četiri kćerke. Zajedno sa Nurijom u trenutku smrti, bio je njegov sin Sead, koji je tada bio partizanski borac, a kasnije ljekar. Unuk Nurijine kćerke Sadete je Vuk Jeremić, srbijanski političar i diplomata, bivši ministar vanjskih poslova Republike Srbije i bivši predsjednik Generalne skupštine Ujedinjenih naroda.[6] Također, iz brojne porodice Pozerac, potekli su i braća Hamdija, Hakija i Sakib, koji su obavljali visoke državne, partijske i vojne funkcije u SFRJ i SR BiH. Oni su bili djeca Nurijinog brata Mehmeda (Mehe).
Pozderac i Tito
Dana 22. prosinca 1942. godine, Tito je boravio u Cazinu. U sklopu posjete tada tek oslobođenoj tzv. "Bihaćkoj republici", Tito je stigao u maleni krajiški gradić, gdje se sastao s jednim od najvećih partizanskih boraca, Nurijom Pozdercem.
Kažu da je Nurija otvorio zbor ovako: "Selam alejkum, braćo muslimani." A kada je istupio Tito, uslijedilo je čuveno priznanje: "Ja sam Josip Broz, metalski radnik, Hrvat iz Zagorja" - jednostavnom formulom za samolegitimiranje i pamćenje - u Cazinu je Tito prvi put javno razotkrio svoj identitet. Kažu da je Ivan Ribar pred samim vratima uspio došapnuti: "Druže Stari, ovo je muslimanska kuća, ovdje se izuva." Tito je ušao u čarapama, a kada je izlazio, čizme su ga dočekale na pragu, čiste i naglancane da se možeš ogledati.[7]
Tito, koji je sa svojom pratnjom iz Bihaća u Cazin došao preko Tržačkih Raštela, pošto je most Cazin-Srbljani bio srušen, tada se prvi put obratio velikom skupu Muslimana, pokušavajući ih, pridobiti na svoju stranu. Tito je sa Nurijom posjetio i cazinsku džamiju, što se ispostavilo kao odličan potez, budući da su muslimani u Krajini, nakon nekoliko velikih zborova, masovno počeli pristupati partizanima. Nurija Pozderac usprkos svemu nikada nje postao član Komunističke partije Jugoslavije. Ostao je do kraja vjernik musliman.[8]
Priznanja
Izvori
- ↑ "Nurija Pozderac: Portret jednog Krajišnika". balkans.aljazeera.net. 5. kolovoza 2017.. https://balkans.aljazeera.net/blogs/2019/6/17/nurija-pozderac-portret-jednog-krajisnika Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ "Nurija Pozderac: Portret jednog Krajišnika". balkans.aljazeera.net. 5. kolovoza 2017.. https://balkans.aljazeera.net/blogs/2019/6/17/nurija-pozderac-portret-jednog-krajisnika Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ "Nurija Pozderac: Portret jednog Krajišnika". balkans.aljazeera.net. 5. kolovoza 2017.. https://balkans.aljazeera.net/blogs/2019/6/17/nurija-pozderac-portret-jednog-krajisnika Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ Kecman, Vlado; 1987, Nurija Pozderac - Zivot i Djelo, YU ISBN 86-319-0024-9
- ↑ Medalja pradedi i prababi Jeremića (B92, 11. novembar 2012), Pristupljeno 9. 4. 2013.
- ↑ Nurija Pozderac bio je pradedo Vuka Jeremića (Arhivirano 17 Februar 2013), Pristupljeno 9. 4. 2013.
- ↑ "Gdje Cazin čuva svoju dušu". stav.ba. 5. kolovoza 2017.. https://arhiv.stav.ba/gdje-cazin-krije-svoju-dusu/ Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ "Bošnjački Kennedyjevi: Čudesna historija porodice Pozderac". slobodna-bosna.ba. 5. kolovoza 2017.. https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/1509/bosnjachki_kennedyjevi_chudesna_historija_porodice_pozderac.html Pristupljeno 30. prosinca 2020.
Vanjske povezice
| Prethodi: | Potpredsjednik AVNOJ-a 1942. — 1943. |
Slijedi: |
| ' | ' |
| Prethodi: | Potpredsjednik Narodne skupštine Kraljevine Jugoslavije 1939. — 1941. |
Slijedi: |
| ' | ' |