Razlika između inačica stranice »Torinsko platno«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +))
 
Redak 22: Redak 22:


==Vanjske poveznice==
==Vanjske poveznice==
{{Commonscat}}
 
* [https://www.scribd.com/doc/296662164/Zoran-Vitas-Torinsko-platno-Obzor-22-o%C5%BEujka-2014 Zoran Vitas: Torinsko platno]
* [https://www.scribd.com/doc/296662164/Zoran-Vitas-Torinsko-platno-Obzor-22-o%C5%BEujka-2014 Zoran Vitas: Torinsko platno]
* [http://www.sindone.org/ Official site of the custodians of the Shroud in Turin]
* [http://www.sindone.org/ Official site of the custodians of the Shroud in Turin]

Trenutačna izmjena od 02:08, 30. studenoga 2021.

Datoteka:Umjetnička rekonstrukcija Kristova lika s Torinskog platna.jpg
Umjetnička rekonstrukcija Kristova lika s Torinskog platna
Fotografija Torinskog platna

Torinsko platno (talijanski Sindone di Torino, “Sveto platno”, “ágia sindóne”, “sacra sindone”) naziv je za jednu od najpoznatijih kršćanskih relikvija, a koja predstavlja uzan komad lanenog platna na kojoj se može prepoznati obris muškog tijela. Ime je dobilo po Katedrali sv. Ivana Krstitelja u Torinu gdje se čuva. Prema vjerovanju brojnih vjernika, tkanina predstavljala pokrov u koji je bio zamotan Isus nakon smrti na križu.lement, pošto ga je objavila u svojoj nedavnoj knjizi o tome “Svetom platnu”: pri restauraciji i temeljitom ispitivanju uočeni su i tragovi napisa na papirusima koji su bili stavljeni uz platno. Na njima se - na aramejskome, grčkome i latinskome - navodi da je tu Isus iz Nazareta. Frale tvrdi da je to trag običnoga birokratskog dokumenta radi ukopa, odnosno sahrane u grobnici. Smatra ga utoliko autentičnijim ako nije trag Isusovih sljedbenika, kasnije nazvanih kršćanima, nego mjesnih vlasti, koje su samo konstatirale identitet mrtvaca.[1]

Znanstvene analize

1988. godine analiza platna radiokarbonskom metodom pokazala je da je starost platna 689 ± 16 godina i da se s 95%-tnom vjerojatnošću može datirati u razdoblje od 1262. do 1384. godine.

Istraživanje je obavljeno u časopisu Nature uz komentar profesora Braya s Metrološkog instituta G. Colonetti da su rezultati tri laboratorija međusobno kompatibilni, te nijedan srednji rezultat, bazirano na dostavljenim dokazima, nije upitan. No kasnijom analizom utvrđeno je da je dio platna s kojeg su uzeti uzorci u Srednjem vijeku dorađivan. Naime postoji osnovana sumnja kako se platno oštetilo, te da ga je jedan od vlasnika odlučio popraviti posebnom metodom uplitanja pamuka u lan. I dan danas Crkva nije dozvolila ponovnu analizu, smatrajući ju nepotrebnom.[2]

Vidi i:

Literatura

Marcelić, Josip: Turinsko platno, Jelsa, 1994.

Izvori

  1. http://www.jutarnji.hr/novi-znak-uz-torinsko-platno---sluzbeni-zig-za-isusov-pokop/749365/ Inoslav Bešker, Nađen novi znak uz Torinsko platno - službeni žig za Isusov pokop, Objavljeno: 03.05.2010. (pristupljeno 22. lipnja 2011.)
  2. Damon, P. E.; Donahue, D. J.; Gore, B. H.; Hatheway, A. L.; Jull, A. J. T.; Linick, T. W.; Sercel, P. J.; Toolin, L. J.; Bronk, C. R.; Hall, E. T.; Hedges, R. E. M.; Housley, R.; Law, I. A.; Perry, C.; Bonani, G.; Trumbore, S.; Woelfi, W.; Ambers, J. C.; Bowman, S. G. E.; Lesse, M. N. Tite, M. S. — Radiocarbon Dating of the Shroud of Turin. Nature 1989, 337, 611-615

Vanjske poveznice