More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige) |
||
| Redak 42: | Redak 42: | ||
== Hercegovački pašaluk (vilajet) (1875. – 1877.) == | == Hercegovački pašaluk (vilajet) (1875. – 1877.) == | ||
Od kraja 1875. do početka 1877., za vrijeme [[Hercegovački ustanak|Hercegovačkog ustanka]] ponovno je formiran pašaluk.<ref name="pavet">{{ | Od kraja 1875. do početka 1877., za vrijeme [[Hercegovački ustanak|Hercegovačkog ustanka]] ponovno je formiran pašaluk.<ref name="pavet">{{Citiranje knjige|last=Pavet de Courteille|first=Abel|title=État présent de l'empire ottoman|year=1876|publisher=J. Dumaine|page=91-96|url=http://archive.org/stream/tatprsentdelemp00courgoog#page/n104/mode/2up|language=French}}</ref> Nakon Hercegovačkog ustanka osmanske vlasti nisu imale punu kontrolu nad Hercegovinom. Nemogućnost kontrole vlasti u Hercegovini i dijelovima [[Balkan]]a potakla je sazivanje [[Berlinski kongres|Berlinskog kongresa]] gdje su [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] na upravu dodijeljene [[Hercegovina]] i [[Bosna]]. | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Inačica od 17. studeni 2021. u 02:27
| |||||||||||||||||||||||
Hercegovački pašaluk je bio osmanska provincija od 1833. do 1851. Prijestonica mu je bio Mostar.
Hercegovački sandžak
Prvobitno je formiran hercegovački sandžak 1470. kao provincija Osmanlijskog carstva, sa sjedištem u Foči. Prijestonica sandžaka je kasnije premještena u Pljevlju (turski naziv Taslidža). Hercegovački sandžak je bio dio Rumelijskog ejaleta, a kasnije postaje dio Bosanskog pašaluka.
Hercegovački pašaluk (ejalet)
Hercegovački sandžak je 1833. odvojen od Bosanskog pašaluka i dobio je u status pašaluka. Tada je Ali-paša Rizvanbegović, rođeni Hercegovac, postao poluneovisni vladar (vezir) novoformiranog pašaluka. Nakon njegovog svrgavanja 1851., Hercegovački pašaluk je ukinut i ponovno osnovan sandžak koji je spojena s Bosanskim pašalukom, kome je sjedište premješteno iz Travnika u Sarajevo.
Hercegovački pašaluk sastojao se iz sljedećih kapetanija: Prijepolje, Taslidža s Kolašinom i Šaranci s Drobnjakom, Čajniče, Nevesinje, Nikšić, Ljubinje-Trebinje, Stolac, Počitelj, Blagaj, Mostar, Duvno i polovina Konjica koja je s južne strane Neretve.[nedostaje izvor]
Hercegovački pašaluk (vilajet) (1875. – 1877.)
Od kraja 1875. do početka 1877., za vrijeme Hercegovačkog ustanka ponovno je formiran pašaluk.[1] Nakon Hercegovačkog ustanka osmanske vlasti nisu imale punu kontrolu nad Hercegovinom. Nemogućnost kontrole vlasti u Hercegovini i dijelovima Balkana potakla je sazivanje Berlinskog kongresa gdje su Austro-Ugarskoj na upravu dodijeljene Hercegovina i Bosna.
Izvori
- ↑ • Nepoznat parametar:
last
• Nepoznat parametar:first
• Parametarpagenije dopušten u klasiweb
