Razlika između inačica stranice »Majkovi«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje)) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Majkovi'''-->{{ | <!--'''Majkovi'''-->{{Infookvir naselje u Hrvatskoj | ||
|ime = Majkovi | |ime = Majkovi | ||
|regija = [[Dalmacija]] | |regija = [[Dalmacija]] |
Trenutačna izmjena od 04:32, 10. studenoga 2021.
Majkovi | |
---|---|
Majkovi na zemljovidu Hrvatske | |
Država | Hrvatska |
Županija | Dubrovačko-neretvanska |
Općina/Grad | Dubrovačko primorje |
Najbliži (veći) grad | Dubrovnik |
Zemljopisne koordinate | 42°46′23″N 17°54′58″E / 42.773°N 17.916°E |
Stanovništvo (2011.) | |
- Ukupno | 194 |
Pošta | 20232 Slano |
Pozivni broj | 020 |
Autooznaka | DU |
Majkovi na zemljovidu Dubrovačko-neretvanske županije |
Majkovi su naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Administrativno pripadaju općini Dubrovačko primorje čije se sjedište nalazi u mjestu Slano.
Zemljopisni položaj
Nalaze se u općini Dubrovačko primorje, uz mjesnu cestu Slano - Trsteno, odnosno na trasi stare Napoleonove ceste (Strada Marmont). Od Dubrovnika Majkovi su udaljeni oko 30 km sjeverozapadno.
Povijest
Arheološka istraživanja u Majkovima (i širem području) napravio je Carl Patsch početkom prošlog stoljeca. U knjizi "Prilozi za etnologiju jugoistočne Europe"[1] govori o Gradini iznad Slanoga predrimske prošlosti i mnogobrojnim gomilama, tumulusima ili nekropolama u Majkovima. Ilirska plemena Ardiaei i Plearaei su nekada živjeli na tom području.
Majkovi kao dio Dubrovačkog primorja, područje od Kurila (današnje Petrovo Selo) do Neuma, 15. siječnja 1399.[2] godine dolazi pod vlast Dubrovačke Republike koja ga je uspjela kupiti od kralja Bosne Stjepana Ostoje za 1500 dukata, kuću u Dubrovniku i dubrovačko građanstvo.[3] Međutim Dubrovačko Primorje je trebalo još i vojno-diplomatski obraniti u zapletenim prilikama sučeljavanja oko dinastičkog prijepora u ugarsko-hrvatskom kraljevstvu i njegovih odraza u Bosni između 1403. i 1405. godine. Gredelj, knez Majkova 1399. godine sa seljacima podiže bunu protiv nove vlasti te je sa svojom vojskom uhvaćen na spavanju i odveden u tamnicu u Dubrovnik.[4] Otada je ovo područje bilo dio dubrovačke države sve do njene propasti 1808. godine. Došavši u posjed toliko željenog područja (Terrae nuovae), Dubrovčani su pristupili uređenju prilika u novostečenom Primorju[5]( dr.Josip Lucic, „Stjecanje, dioba i borba za očuvanje Dubrovačkog primorja 1399.-1405.“). Zatečeni bastici, zentiloti, gentiloti razvlašteni su i lišeni posjeda i ukoliko su željeli nastaviti živjeti u Primorju, morali su prihvatiti kmetski polozaj. Republika je zadržala vlasništvo nad novostečenom zemljom (dominium directum), a posjedovno pravo (dominium utile) je razdijelila svojim građanima. Primorje je postalo nova upravna jedinica, knežija (comitatus, contrata) na čelu s knezom koji je stolovao u Slanome. Knezu su pomagali brojni službenici: podknezovi, kancelari, sindici, kaznaci, teklići, đusticijeri, gajštaci, stimatori i ostali.[6] (Majkovi u srednjem vijeku,Vincije B.Lupis, Antun Koncul,Djivo Sjekavica)
Majkovi kao najveće selo u Primorju, često se spominje u dubrovačkim arhivima,[7] poznati su Majkovski statuti koje je 1560. godine napisao kancelar Dubrovačke Republike Petrus Franciscus Parisius. Radi se o dvije matrikule namjenjene bratovštinama Donjih i Gornjih Majkova, napisane su na pergamentu i sačuvane u cijelosti, 20. prosinca 1560. potvrđene od Malog Vijeća i spomenute u oporuci Francisca Benedicta de Prima iz 1601. godine pod imenima "Sanctae Trinitatis de Maglcoue Dogne" i "Sancti Stephani de Maglcoui Gorgni".[8] U Majkovima je matična crkva Presvetog Trojstva, a osim nje postoji više rimokatoličkih crkava i kapelica: Sv. Stjepana, Sv. Petra, Sv. Liberana, Sv. Ilije, Sv. Nikole i Gospe od Zdravlja, od kojih su neke zaštićene kao kulturno dobro. [9] Crkvu Sv. Franje kraj Đardina u Grbljavi su zapalili i srušili Crnogorci zajedno s Rusima kada su poharali Dubrovnik s okolicom u vrijeme osvajanja Napoleona i pada Republike. (Antun Tešija: Na rubu domovine)
Godine 1857. ekspozitura Svete Trojice odvojila se od župe svetog Vlaha u Slanom i počela voditi svoje matične knjige.[10]
Dana 16. lipnja 1935. godine na seoski blagdan Presvetog Trojstva na gumnu Luka Kraljevića žandari su ubili Luku Luka Kraljevića (23), a ranili Marka Peraicu (25) i Luka Bujaka iz Majkova Donjih te Vladu Glumca iz Slanoga. (Ivan Tepšić: Krvava tragedija u Majkovima)
Početkom ljeta 1941. ustaše su doveli krivca ovog zlodjela pred oca ubijenog Luka na što ovaj kaže:
“ | Mi mu nećemo suditi, zato postoje redovni sudovi. Njemu ne smije pasti ni dlaka s glave dok se nalazi na području našega sela. | ” |
—Antun Golušić, Rodovi Slanskog primorja, 1. izd., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Dubrovnik, 1991., str.197. |
Tijekom Domovinskog rata Majkove su bili okupirali pripadnici JNA[11] i teritorijalne obrane Crne Gore[12] te raznih dragovoljačkih četničkih postrojba. Neprijateljska vojska je popalila i opljačkala dosta objekata u mjestu.[13] Arhiv župe Svetog Trojstva izgorio je tijekom Domovinskog rata pa je dosta važnih podataka izgubljeno.[10]
Gospodarstvo
Majkovi su gospodarski nerazvijeno naselje. Stanovništvo se uglavnom bavi poljodjelstvom, maslinarstvom, vinogradarstvom i pčelarstvom,[14] stočarstvom i proizvodnjom nadaleko poznatog ovčijeg sira. U srpnju 2013. u bivšoj osnovnoj školi otvorena je Kuća meda, svojevrsni muzej meda, s prikazom proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda.[15]
U tijeku je gradnja autoceste A1 koja od Zagreba preko Splita i Ploča vodi do Osojnika i Dubrovnika, a koja će dijelom prolaziti kroz Majkove pa se očekuje da će ovo i okolna naselja doživjeti gospodarski napredak. Planira se i izgradnja vjetroelektrana u zaleđu naselja na brdima prema bosansko-hercegovačkoj granici. [16]
Majkovi su dobili pitku vodu te cjelokupnu vodoopskrbnu i protupožarnu mrežu kroz 5,3 kilometra glavnih vodoopskrbnih cjevovoda od Riđice. Izgrađena je i vodosprema Rožetići.[17] Čime su ostvareni preduvjeti za razvoj seoskog turizma.
Životinjski i biljni svijet
U Majkovima se nalazi herpetološki rezervat predložen za zaštitu.[18] U rezervatu obitava nekoliko vrsta životinja, a najpoznatija je te ujedno najrjeđa i najugroženija riječna kornjača (Mauremys rivulata).[19] U neposrednoj blizini Majkova je i stanišni rezervat samoniklog oleandra, jedini lokalitet u Hrvatskoj stanišnog tipa.[20]
Stanovništvo
Prema popisu stanovnika iz 2011. godine u Majkovima je živjelo 194 stanovnika hrvatske nacionalnosti i katoličke vjeroispovjesti.
Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[21][22]
Napomena: Nastalo 1981. spajanjem naselja Donji i Gornji Majkovi u jedno naselje. Za ta bivša naselja sadrži podatke od 1857. do 1971.
Izvori
- ↑ Central and eastern European online library
- ↑ Mustać, Ivan; Župna crkva Sv. Trojice u Majkovima 1905. - 2005. // Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka / Bašić, Vinko…[et al]., Dubrovnik, Kulturno - prosvjetno društvo "Primorac", Dubrovnik, 2006. str. 246.
- ↑ Općina Dubrovačko primorje
- ↑ Rodovi Slanskog primorja, 1. izd., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Dubrovnik, 1991., str.193.
- ↑ [1]
- ↑ [2]
- ↑ The population of the Dubrovnik Republic un the 15th, 16th and 17th centuries - Nenad Vekarić (engl.)
- ↑ Bratovštine Slanske knežije Dubrovačke Republike - Ivica Prlender
- ↑ Izvod iz registra kulturnih dobara Republike Hrvatske br. 3/2005
- ↑ 10,0 10,1 IKA, Majkovi: 150. obljetnica župe Svete Trojice, objavljeno 4. lipnja 2007., pristupljeno 23. kolovoza 2020.
- ↑ Biblioteka Svjedočanstva
- ↑ Istina o 1991. godini (4) - Majkovi - Željko Milović
- ↑ The destruction by war of the cultural heritage in Croatia (engl.)
- ↑ Dubrovačko primorje - novosti
- ↑ Otvorena kuća meda u Majkovima, objavljeno 26. srpnja 2013., pristupljeno 30. kolovoza 2013.
- ↑ [3]
- ↑ Grad Dubrovnik, Majkovi dobili pitku vodu, a iduća na redu je Dubravica, objavljeno 24. srpnja 2020., pristupljeno 4. kolovoza 2020.
- ↑ Riječna kornjača
- ↑ Gornji Majkovi – lokve: značajke staništa riječne kornjače Mauremys rivulata (Valenciennes, 1833), Mostar: Fakultet prirodoslovno matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, 2015. str. 78.-79. (poster, domaća recenzija, sažetak, ostalo), pristupljeno 11. veljače 2019.
- ↑ Državni zavod za zaštitu prirode
- ↑ Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
- ↑ Rezultati popisa 2011.
- PREUSMJERI Predložak:Dubrovačko primorje