| Riječna kornjača | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Ugroženi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Reptilia |
| Red: | Testudines |
| Porodica: | Geoemydidae |
| Rod: | Mauremys |
| Vrsta: | rivulata |
| Dvojno ime | |
| Mauremys rivulata Valenciennes, 1833. | |
Riječna kornjača (Mauremys rivulata), poznata i kao Kaspijska ili Balkanska kornjača, jedna je od najrjeđih i najugroženijih vrsta gmazova u Hrvatskoj.
Rasprostranjenost
Hrvatska: Njena je rasprostranjenost u Hrvatskoj ograničena samo na uski priobalni pojas od Pelješca do Prevlake, a postoji velika vjerojatnost o njenom obitavanju i u području Baćinskih jezera. U neposrednoj blizini izvora rijeke Omble, malo je naplavljeno močvarno područje i otočić obrastao močvarnom vegetacijom tršćaka, što predstavlja stanište maloj populaciji riječne kornjače.
Azija:U Aziji je riječna kornjača rasprostranjena u zemljama bivšeg Sovjetskog saveza oko Kaspijskog jezera, te u Iraku, Iranu i Saudijskoj Arabiji.
Bliski istok: Na Bliskom istoku riječna se kornjača može naći u Izraelu i Siriji.
Sredozemlje: Na Sredozemlju je Mauremys rivulata rasprostranjena u Turskoj, Bugarskoj, Cipru, Crnoj Gori na predjelu Sutorine te Grčkoj, uključujući Kretu i brojne otoke u Jonskom i Egejskom moru. U Makedoniji se može pronaći oko Đevđelije i Dojrana.
Izgled
Riječna je kornjača nešto manja od obične barske kornjače. Dužina oklopa je oko 20 cm pa pripada u srednje velike kornjače. Kompletan oklop riječne kornjače je, za razliku od barske, čvrsto spojen. Leđni je dio oklopa blago ispupčen a puno je plići od kopnenih kornjača. Sastoji se od pet centralnih, četiri rebrene i 25 rubnih pločica. Ploča iznad repa je uvijek parna. Karapaks riječne kornjače je tamno zelen ili maslinast i posut žutim prugama. Na srednjem dijelu plastrona nalazi se poveća tamna mrlja, a kod starijih je životinja obično posuta žutim mrljama. Slobodni dijelovi tijela su maslinaste boje i sa uzdužnim svijetlim prugama. Pruge i šare na tijelu i oklopu čine vrlo upadljivu osobitost ove vrste prema kojoj se može lako razlikovati od obične barske kornjače. Prsti su pokretljivi i spojeni opnama za plivanje a rep je dugačak i tanak.
Prirodna staništa
Riječna kornjača naseljava više vrsta vodenih staništa, od brzih planinskih potoka, rijeka i jezera pa do močvarnih staništa, bara, lokvi i kanala. Tolerantna je i prema različitim uvjetima vodenog staništa, pa naseljava i kisela, alkalna ili bočata staništa. Za razliku od barske kornjače riječna može preživjeti i u zagađenim vodama.
Način života
U sjevernim hladnijim područjima riječne kornjače zimu provode zakopane u mulju na dnu, a mogu hibernirati i u manjim lokvama ukoliko one presuše. Riječna kornjača je prilično oprezna i plaha životinja. Preko dana se obično zadržava u vodi ili se sunča na stijenama u neposrednoj blizini obitavališta, a samo se noću udaljava od vode. Na najmanji znak opasnosti bježi u vodu i skriva se ispod vodenog bilja ili legne na dno. Odlično pliva i roni, a vrlo je hitra i okretna i na suhom tlu. Postavljena na leđa lako se i brzo okrene, što joj omogućuje njen nizak i plitak leđni štit oklopa. Kada je uznemirena ili napadnuta, kao način obrane koristi ispuštanje izuzetno neugodnog mirisa.
Ishrana
Riječna se kornjača hrani raznovrsnom hranom dostupnom u njenom obitavalištu i u njegovoj neposrednoj blizini. Dok je mlađa glavna hrana su joj alge, mali vodozemci, ličinke kukaca, gliste, male ribe, manje žabe, punoglavci, puževi, školjkaši. Starije jedinke su gotovo isključivo biljojedi.
Razmnožavanje
Parenje riječnih kornjača se odvija u proljeće, većinom ispod vode, a rijetko i na tlu izvan vode. Pri parenju ženke mogu biti agresivne prema mužjacima i ujedati ih za vrat, a tada i mužjaci postaju agresivniji jedan prema drugom. Nakon parenja ženka će u blizini staništa potražiti povoljno mjesto sa mekanom zemljom gdje će izdubiti jamicu u koju polaže 4 - 6 oplođenih jaja dimenzija 25 x 38 mm. Vrijeme inkubacije jaja je od 65 do 75 dana, nakon čega se izlegu male kornjačice. One brzo dolaze do vode gdje nastavljaju živjeti kao i njihovi roditelji. Mladi su prvobitno mesojedi i obično se hrane ličinkama insekata.
Ugroženost i zaštita
U poslijednje je vrijeme uočen problem postupnog smanjivanja brojnosti njenih populacija, posebno na području poluotoka Pelješac u okolici Stona, koji je prema današnjim saznanjima najsjeverniji dio obitavališta ove vrste u Hrvatskoj. Zbog evidentnog smanjivanja broja jedinki u divljim populacijama, vrsta je kritično ugrožena i strogo zaštićena, a u Hrvatskoj se njeno uništavanje kažnjava novčanom kaznom. Najveće opasnosti istrebljenju riječne kornjače predstavljaju gubitak staništa zbog isušivanja vodenih područja, prekomjerna upotreba pesticida i umjetnih gnjojiva. U pojedinim krajevima značajan broj ovih kornjača nastrada i na cestama, a primjerice u arapskoj se medicini jaja riječne kornjače koriste kao lijek za razne bolesti.
Srećom isto tako se razvija svijest o zaštiti ovih gmazova i povećava se broj značajnih staništa koja se proglašavaju zaštićenim područjima. Jedno od takvih područja su lokve kod Majkova koje bi trebale postati zaštićeni herpetološki rezervat.
Izvori
Vanjske poveznice
Drugi projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Riječna kornjača |
| U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Riječna kornjača |