More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Krčkoromanski dijalekt''' (krčkoromanski, veljotski, staroveljotski; prema ''Veglia'', talijanskom nazivu za otok [[Krk]]), izumrli [[Zapadnoitalski jezici|zapadnoitalski]] dijalekt [[dalmatski jezik|dalmatskog]]<ref>[http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=404262 Pregled bibliografske jedinice broj: 404262]</ref>, kojim su na [[otok]]u [[Krk]]u govorile skupine stočarskih [[Morlaci|morlačkih]] [[Vlasi|Vlaha]]. Njegov posljednji govornik bio je Antonio Udina ([[Tuone Udaina]]), zvani Burbur, koji je umro 10. lipnja [[1898.]]<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac373.nsf/AllWebDocs/Morski_jezicni_znak Dalmatski jezik i njegovi ostaci u hrvatskom]</ref>, čime je ovaj jezik nestao. Najbliži živi srodnik mogao bi mu biti [[Istrorumunjski jezik|istrorumunjski]], kojim se danas služi nekoliko stotina [[Ćiribirci|Ćiribiraca]] u području [[Žejane|Žejana]] u [[Istra|Istri]]. | |||
== Izvori == | == Izvori == |
Posljednja izmjena od 22. ožujak 2022. u 16:13
Krčkoromanski dijalekt (krčkoromanski, veljotski, staroveljotski; prema Veglia, talijanskom nazivu za otok Krk), izumrli zapadnoitalski dijalekt dalmatskog[1], kojim su na otoku Krku govorile skupine stočarskih morlačkih Vlaha. Njegov posljednji govornik bio je Antonio Udina (Tuone Udaina), zvani Burbur, koji je umro 10. lipnja 1898.[2], čime je ovaj jezik nestao. Najbliži živi srodnik mogao bi mu biti istrorumunjski, kojim se danas služi nekoliko stotina Ćiribiraca u području Žejana u Istri.
Izvori
|