Sulfidi: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Zamjena teksta - '<!--'''Su(.*)'''-->' u ''
Nema sažetka uređivanja
Redak 8: Redak 8:


'''Sulfid''' (prema [[Latinski jezik|lat]]. ''sulphur'': [[sumpor]]) je [[Soli|sol]] ili [[Esteri|ester]] [[sumporovodik]]a (H<sub>2</sub>S), dvočlani (binarni) [[kemijski spoj]] [[sumpor]]a s [[metal]]ima, metaloidima ili [[Organska kemija|organskim skupinama]] (R). Među [[Anorganska kemija|anorganskim]] sulfidima, u kojima je stupanj [[Oksidacijski broj|oksidacije]] sumpora –II (sadrže sulfid-[[ion]], S<sup>2–</sup>), razlikuju se hidrogensulfidi (opća formula M<sup>I</sup>HS, gdje je M<sup>I</sup> [[Valencija (kemija)|jednovalentni]] [[metal]]) i neutralni sulfidi (M<sup>I</sup><sub>2</sub>S). U vodi su topljivi samo sulfidi [[Alkalijski metali|alkalijskih metala]]. Poznato je oko 600 sulfidnih [[mineral]]a, od kojih su mnogi sadržani u [[ruda]]ma važnima za dobivanje metala, kao što su [[Olovo (element)|olovo]] (na primjer galenit ili [[olovni sjajnik]], PbS), [[Bakar (element)|bakar]] ([[halkopirit]], CuFeS<sub>2</sub>), [[cink]] ([[sfalerit]], ZnS), [[živa]] ([[cinabarit]] ili rumenica, HgS), [[antimon]] ([[antimonit]], Sb<sub>2</sub>S<sub>3</sub>) i drugi. Organski sulfidi mogu biti polu[[esteri]] ([[tioli]], R–SH) i neutralni esteri (tioeteri, R–S–R´). <ref> '''sulfidi''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58716] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 9. 6. 2020. </ref>
'''Sulfid''' (prema [[Latinski jezik|lat]]. ''sulphur'': [[sumpor]]) je [[Soli|sol]] ili [[Esteri|ester]] [[sumporovodik]]a (H<sub>2</sub>S), dvočlani (binarni) [[kemijski spoj]] [[sumpor]]a s [[metal]]ima, metaloidima ili [[Organska kemija|organskim skupinama]] (R). Među [[Anorganska kemija|anorganskim]] sulfidima, u kojima je stupanj [[Oksidacijski broj|oksidacije]] sumpora –II (sadrže sulfid-[[ion]], S<sup>2–</sup>), razlikuju se hidrogensulfidi (opća formula M<sup>I</sup>HS, gdje je M<sup>I</sup> [[Valencija (kemija)|jednovalentni]] [[metal]]) i neutralni sulfidi (M<sup>I</sup><sub>2</sub>S). U vodi su topljivi samo sulfidi [[Alkalijski metali|alkalijskih metala]]. Poznato je oko 600 sulfidnih [[mineral]]a, od kojih su mnogi sadržani u [[ruda]]ma važnima za dobivanje metala, kao što su [[Olovo (element)|olovo]] (na primjer galenit ili [[olovni sjajnik]], PbS), [[Bakar (element)|bakar]] ([[halkopirit]], CuFeS<sub>2</sub>), [[cink]] ([[sfalerit]], ZnS), [[živa]] ([[cinabarit]] ili rumenica, HgS), [[antimon]] ([[antimonit]], Sb<sub>2</sub>S<sub>3</sub>) i drugi. Organski sulfidi mogu biti polu[[esteri]] ([[tioli]], R–SH) i neutralni esteri (tioeteri, R–S–R´). <ref> '''sulfidi''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58716] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 9. 6. 2020. </ref>
== Podjela po sjaju ==
Glede sjaja po po staroj rudarskoj podjeli sulfidne minerale se dijelilo na pakovine, sjajnike, blistavce i sinjavce. [[Pakovine (mineralogija)|Pakovine]] su poput svih pakovina bile metalnoga sjaja, neprozirne, svjetlijih boja, uglavnom veće tvrdoće, a za sulfidne je važilo da su crnoga [[crt]]a, bez izrazite [[kalavost]]i i krhke. U njih je spadao [[pirit]]. [[Sjajnik]]e je karakterizirao jaki kovni sjaj, neprozirnost, uglavnom siva boja i crn crt, uglavnom mala tvrdoće i često savršena kalavosti. U njih je spadao [[galenit]]. [[Blistavac|Blistavcima]] je bio svojstven dijamantni sjaj, krhkost, ponekad su bili providni, tvrdoća većinom mala, kalavost dobra. U njih je spadao [[sfalerit]]. [[Sinjavac|Sinjavce]] je karakterizirao kovni sjaj, neprozirnost, krhkost, boje tamonosive i sive, crt je crn, tvrdoća mala i nepostojanje kalavosti. U njih je spadao [[tetradrit]]. U prošlosti je smatran sulfidnim mineralom, a zapravo pripada sulfosolima.<ref>[https://www.hpm.hr/hr/Doga%C4%91anja/Doga%C4%91anje/Mala_%C5%A1kola_mineralogije_%E2%80%93_6_6114 '' Mala škola mineralogije – 6'']. Hrvatski prirodoslovni muzej. Pristupljeno 20. veljače 2026.</ref>


== Primjeri ==
== Primjeri ==
Redak 47: Redak 50:
[[Kategorija:Minerali]]
[[Kategorija:Minerali]]
[[Kategorija:Sumpor]]
[[Kategorija:Sumpor]]
[[Kategorija:Sulfidi| ]]

Inačica od 20. veljača 2026. u 20:21

Datoteka:Cinnabarit 01.jpg
Cinabarit ili rumenica, HgS.
Datoteka:Antimonit 02.jpg
Antimonit.
Datoteka:GalenaKansas.jpg
Galenit ili olovni sjajnik.
Datoteka:2780M-pyrite1.jpg
Piritni kubni kristali od lapora iz Navajúna, La Rioja, Španjolska (veličina: 95 x 78 mm, 512 grama; glavni kristal: 31 mm na rubu).

Sulfid (prema lat. sulphur: sumpor) je sol ili ester sumporovodika (H2S), dvočlani (binarni) kemijski spoj sumpora s metalima, metaloidima ili organskim skupinama (R). Među anorganskim sulfidima, u kojima je stupanj oksidacije sumpora –II (sadrže sulfid-ion, S2–), razlikuju se hidrogensulfidi (opća formula MIHS, gdje je MI jednovalentni metal) i neutralni sulfidi (MI2S). U vodi su topljivi samo sulfidi alkalijskih metala. Poznato je oko 600 sulfidnih minerala, od kojih su mnogi sadržani u rudama važnima za dobivanje metala, kao što su olovo (na primjer galenit ili olovni sjajnik, PbS), bakar (halkopirit, CuFeS2), cink (sfalerit, ZnS), živa (cinabarit ili rumenica, HgS), antimon (antimonit, Sb2S3) i drugi. Organski sulfidi mogu biti poluesteri (tioli, R–SH) i neutralni esteri (tioeteri, R–S–R´). [1]

Podjela po sjaju

Glede sjaja po po staroj rudarskoj podjeli sulfidne minerale se dijelilo na pakovine, sjajnike, blistavce i sinjavce. Pakovine su poput svih pakovina bile metalnoga sjaja, neprozirne, svjetlijih boja, uglavnom veće tvrdoće, a za sulfidne je važilo da su crnoga crta, bez izrazite kalavosti i krhke. U njih je spadao pirit. Sjajnike je karakterizirao jaki kovni sjaj, neprozirnost, uglavnom siva boja i crn crt, uglavnom mala tvrdoće i često savršena kalavosti. U njih je spadao galenit. Blistavcima je bio svojstven dijamantni sjaj, krhkost, ponekad su bili providni, tvrdoća većinom mala, kalavost dobra. U njih je spadao sfalerit. Sinjavce je karakterizirao kovni sjaj, neprozirnost, krhkost, boje tamonosive i sive, crt je crn, tvrdoća mala i nepostojanje kalavosti. U njih je spadao tetradrit. U prošlosti je smatran sulfidnim mineralom, a zapravo pripada sulfosolima.[2]

Primjeri

Formula Talište (°C) Vrelište (°C) CAS broj
H2S Sumporovodik je bezbojan, vrlo otrovan plin, vonja na trula jaja. Sporedni je proizvod pri dobivanju nafte, prirodnoga plina i koksa, prerađuje se u sumpor ili sumporov dioksid. Poznat je kao reagens u klasičnoj kemijskoj analizi. −85,7 −60,2 7783-06-4
CdS Kadmijev sulfid služi kao fosforescent u televizijskim i radarskim sustavima, a zbog dobrih fotoelektričnih svojstava i u poluvodičkoj elektronici (fotoćelija). 1 750 1306-23-6
CaSx Kalcijev polisulfid (sumporno vapno) tradicionalni je fungicid u vrtlarstvu.
CS2 Ugljikov disulfid je prethodnik organosumpornih spojeva. −111,6 46 75-15-0
PbS Olovni sulfid se koristi u infracrvenim senzorima. 1 114 1314-87-0
MoS2 Molibdenov disulfid, mineral molibdenit, koristi se kao katalizator za uklanjanje sumpora iz fosilnih goriva; također kao kvalitetno mazivo za primjenu na visokim temperaturama i visokim tlakovima. 1317-33-5
Cl–CH2CH2–S–CH2CH2–Cl Iperit, diklordietil-sulfid, je bojni otrov plikavac, osim što uzrokuje stvaranje plikova na koži, on je težak stanični otrov koji oštećuje kapilare. 13–14 217 505-60-2
Ag2S Srebrni sulfid je sastojak nećistoće na površini srebra (korozija). 21548-73-2
Na2S Natrijev sulfid se kao hidrat koristi u proizvodnji natronskog papira i kao prethodnik organosumpornih spojeva. 920 1 180 1313-82-2
ZnS Cinkov sulfid se dobiva iz otopine cinkova sulfata taloženjem topljivim sulfidima. Koristi se kao bijela boja, sâm ili kao sastojak litopona, smjese cinkova sulfida i barijeva sulfata. Kristalizirani cinkov sulfid koji sadrži malo teških metala služi za izradu detektora za ionizirajuće i rendgensko zračenje te za zaslone katodnih cijevi, jer svjetluca djelovanjem toga zračenja, odnosno katodnih zraka. 1185 1314-98-3
C6H4S Polifenilen sulfid je polimer koji se obično naziva "sulfar". 26125-40-6
25212-74-2
SeS2 Selenijev disulfid je antifungalno sredstvo koje se koristi u pripravcima protiv peruti, na primjer Selsun Blue. Prisutnost visoko toksičnog selenija u kozmetičkim proizvodima predstavlja opću opasnost za zdravlje i okoliš. < 100 7488-56-4
FeS2 Pirit je glavni izvor sumpora i njegovih spojeva. Koristi se gotovo isključivo u proizvodnji sumporne kiseline, a samo iznimno i za dobivanje željeza. 600 1317-66-4

Izvori

  1. sulfidi, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 9. 6. 2020.
  2. Mala škola mineralogije – 6. Hrvatski prirodoslovni muzej. Pristupljeno 20. veljače 2026.