More actions
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Sin je Jure Frkovića Gűce (1863. - 1943.) i Mande rođ. Kosović (1879. - 1950., pokopana u Buenos Airesu), oboje iz Ličkog Novog. Najprije je izučio remenarski zanat kod oca Jure koji je svoje sinove odgajao tako da su najprije kod njega završili zanat i dobili osnovno zanimanje, a kasnije im je omogućio da nastave školovanje po vlastitoj želji i sposobnostima. Nakon završenog zanata radio je u očevoj trgovini mješovite robe u [[Gospić|Gospiću]]. Trgovina se nalazila u velikoj obiteljskoj kući Frkovića u blizini nekad poznate gospićke place (danas Trg [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]]). Još kao mladić "zarazio se politikom", ogorčen [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|atentatom na Stjepana Radića]] i [[Šestosiječanjska diktatura|diktaturom kralja Aleksandra]], i, sljedeći stariju braću [[Ivica Frković|Ivicu]], [[Martin Frković|Martina]] i [[Mate Frković|Matu]], uključio se u rad hrvatske nacionalističke mladež u Gospiću. Priključio se [[Ustaše|ustaškom pokretu]] i kao dvadesetjednogodišnji mladić sudjelovao u [[Lički ustanak|Brušansko-velebitskom ustanku 1932]]. Zbog toga je osuđen, zajedno s bratom Martinom, na pet godina roblje. Kaznu je odležao u [[Lepoglava|Lepoglavi]], no tu je s brojim istomišljenicima razvijao političke ideje o secesiji [[Hrvatska|Hrvatske]] od [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. U zatvoru je prosvjedovao protiv neljudskih postupaka uprave nad robijašima pa je dobio još deset mjeseci robije. Nakon odslužene kazne vratio se u Gospić i postao jedan od vodećih ljudi ustaškog pokreta u [[Lika|Lici]]. Kad je osnovana [[Banovina Hrvatska]] 1939., osudio je [[Sporazum Cvetković–Maček|sporazum Cvetković-Maček]] smatrajući da tim sporazumom nije riješeno [[hrvatsko pitanje]]. Zbog javnog isticanja antidržavnog raspoloženja uhićen je po nalogu bana [[Ivan Šubašić|Ivana Šubašića]] i u ožujku 1941. interniran u logor Krušića kod [[Travnik|Travnika]]. Tu ga je zatekao rat i proglašenje NDH. Vratio se u Gopsić i stavio na čelo brojne i jake ustaške organizacije. Početkom svibnja 1941. imenovan je privremenim ustaškim povjerenikom za Liku, a mjesec dana kasnije postao je veliki župan Velike župe Gacka i Lika. Od jeseni i ustaški stožernik te županije. Smatra se da je jedan od osnivača [[Koncentracijski logor Jadovno|koncentracijskog logora Jadovno]]. Početkom srpnja 1942. premješten je za velikog župana [[Velika župa Livac-Zapolje|Velike župe Livac i Zapolje]] u [[Nova Gradiška|Novoj Gradiški]] gdje ostaje do kolovoza 1943. te se opet vratio na staro mjesto velikog župana Gacke i Like. Kad se vraćao iz [[Rijeka|Rijeke]] 1943. izgubio je život kod mjesta Povlje blizu Jablanca pod [[Velebit|Velebitom]]. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Gospiću. 1941. oženio se Dragicom rođ. Ugarković, s kojom je imao sina Marka i kćer Jurju.<ref>{{Citiranje knjige|title=Leksikon Ličana|author=Ivica Mataija|authorlink=|coauthors=|origdate=2017|date=|chapter=|chapterurl=|editor=|url=|format=|edition=|language=|pages=114 & 115|publisher=Državni arhiv u Gospiću|location=Gospić|others=|quote=|accessdate=16. lipnja 2020.|isbn=978-953-7034-34-4|id=}}</ref> | Sin je Jure Frkovića Gűce (1863. - 1943.) i Mande rođ. Kosović (1879. - 1950., pokopana u Buenos Airesu), oboje iz Ličkog Novog. Najprije je izučio remenarski zanat kod oca Jure koji je svoje sinove odgajao tako da su najprije kod njega završili zanat i dobili osnovno zanimanje, a kasnije im je omogućio da nastave školovanje po vlastitoj želji i sposobnostima. Nakon završenog zanata radio je u očevoj trgovini mješovite robe u [[Gospić|Gospiću]]. Trgovina se nalazila u velikoj obiteljskoj kući Frkovića u blizini nekad poznate gospićke place (danas Trg [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]]). Još kao mladić "zarazio se politikom", ogorčen [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|atentatom na Stjepana Radića]] i [[Šestosiječanjska diktatura|diktaturom kralja Aleksandra]], i, sljedeći stariju braću [[Ivica Frković|Ivicu]], [[Martin Frković|Martina]] i [[Mate Frković|Matu]], uključio se u rad hrvatske nacionalističke mladež u Gospiću. Priključio se [[Ustaše|ustaškom pokretu]] i kao dvadesetjednogodišnji mladić sudjelovao u [[Lički ustanak|Brušansko-velebitskom ustanku 1932]]. Zbog toga je osuđen, zajedno s bratom Martinom, na pet godina roblje. Kaznu je odležao u [[Kaznionica Lepoglava|Lepoglavi]], no tu je s brojim istomišljenicima razvijao političke ideje o secesiji [[Hrvatska|Hrvatske]] od [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. U zatvoru je prosvjedovao protiv neljudskih postupaka uprave nad robijašima pa je dobio još deset mjeseci robije. Nakon odslužene kazne vratio se u Gospić i postao jedan od vodećih ljudi ustaškog pokreta u [[Lika|Lici]]. Kad je osnovana [[Banovina Hrvatska]] 1939., osudio je [[Sporazum Cvetković–Maček|sporazum Cvetković-Maček]] smatrajući da tim sporazumom nije riješeno [[hrvatsko pitanje]]. Zbog javnog isticanja antidržavnog raspoloženja uhićen je po nalogu bana [[Ivan Šubašić|Ivana Šubašića]] i u ožujku 1941. interniran u logor Krušića kod [[Travnik|Travnika]]. Tu ga je zatekao rat i proglašenje NDH. Vratio se u Gopsić i stavio na čelo brojne i jake ustaške organizacije. Početkom svibnja 1941. imenovan je privremenim ustaškim povjerenikom za Liku, a mjesec dana kasnije postao je veliki župan Velike župe Gacka i Lika. Od jeseni i ustaški stožernik te županije. Smatra se da je jedan od osnivača [[Koncentracijski logor Jadovno|koncentracijskog logora Jadovno]]. Početkom srpnja 1942. premješten je za velikog župana [[Velika župa Livac-Zapolje|Velike župe Livac i Zapolje]] u [[Nova Gradiška|Novoj Gradiški]] gdje ostaje do kolovoza 1943. te se opet vratio na staro mjesto velikog župana Gacke i Like. Kad se vraćao iz [[Rijeka|Rijeke]] 1943. izgubio je život kod mjesta Povlje blizu Jablanca pod [[Velebit|Velebitom]]. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Gospiću. 1941. oženio se Dragicom rođ. Ugarković, s kojom je imao sina Marka i kćer Jurju.<ref>{{Citiranje knjige|title=Leksikon Ličana|author=Ivica Mataija|authorlink=|coauthors=|origdate=2017|date=|chapter=|chapterurl=|editor=|url=|format=|edition=|language=|pages=114 & 115|publisher=Državni arhiv u Gospiću|location=Gospić|others=|quote=|accessdate=16. lipnja 2020.|isbn=978-953-7034-34-4|id=}}</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 17. lipanj 2023. u 23:30
Juraj (Jurica) Frković (Lički Novi, 28. kolovoza 1910. - Povlje blizu Jablanca 22. veljače 1944.) bio je veliki župan Velike župe Gacka i Lika stožernik za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske.
Životopis
Sin je Jure Frkovića Gűce (1863. - 1943.) i Mande rođ. Kosović (1879. - 1950., pokopana u Buenos Airesu), oboje iz Ličkog Novog. Najprije je izučio remenarski zanat kod oca Jure koji je svoje sinove odgajao tako da su najprije kod njega završili zanat i dobili osnovno zanimanje, a kasnije im je omogućio da nastave školovanje po vlastitoj želji i sposobnostima. Nakon završenog zanata radio je u očevoj trgovini mješovite robe u Gospiću. Trgovina se nalazila u velikoj obiteljskoj kući Frkovića u blizini nekad poznate gospićke place (danas Trg Stjepana Radića). Još kao mladić "zarazio se politikom", ogorčen atentatom na Stjepana Radića i diktaturom kralja Aleksandra, i, sljedeći stariju braću Ivicu, Martina i Matu, uključio se u rad hrvatske nacionalističke mladež u Gospiću. Priključio se ustaškom pokretu i kao dvadesetjednogodišnji mladić sudjelovao u Brušansko-velebitskom ustanku 1932. Zbog toga je osuđen, zajedno s bratom Martinom, na pet godina roblje. Kaznu je odležao u Lepoglavi, no tu je s brojim istomišljenicima razvijao političke ideje o secesiji Hrvatske od Kraljevine Jugoslavije. U zatvoru je prosvjedovao protiv neljudskih postupaka uprave nad robijašima pa je dobio još deset mjeseci robije. Nakon odslužene kazne vratio se u Gospić i postao jedan od vodećih ljudi ustaškog pokreta u Lici. Kad je osnovana Banovina Hrvatska 1939., osudio je sporazum Cvetković-Maček smatrajući da tim sporazumom nije riješeno hrvatsko pitanje. Zbog javnog isticanja antidržavnog raspoloženja uhićen je po nalogu bana Ivana Šubašića i u ožujku 1941. interniran u logor Krušića kod Travnika. Tu ga je zatekao rat i proglašenje NDH. Vratio se u Gopsić i stavio na čelo brojne i jake ustaške organizacije. Početkom svibnja 1941. imenovan je privremenim ustaškim povjerenikom za Liku, a mjesec dana kasnije postao je veliki župan Velike župe Gacka i Lika. Od jeseni i ustaški stožernik te županije. Smatra se da je jedan od osnivača koncentracijskog logora Jadovno. Početkom srpnja 1942. premješten je za velikog župana Velike župe Livac i Zapolje u Novoj Gradiški gdje ostaje do kolovoza 1943. te se opet vratio na staro mjesto velikog župana Gacke i Like. Kad se vraćao iz Rijeke 1943. izgubio je život kod mjesta Povlje blizu Jablanca pod Velebitom. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Gospiću. 1941. oženio se Dragicom rođ. Ugarković, s kojom je imao sina Marka i kćer Jurju.[1]
Izvori
- ↑ Ivica Mataija. Leksikon Ličana. Gospić: Državni arhiv u Gospiću. str. 114 & 115. ISBN 978-953-7034-34-4