Razlika između inačica stranice »Hidrauličko prenosilo«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (brisanje nepotrebnog teksta) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Hidrauličko prenosilo''' koristi [[cjevovod]]e kojima se prenosi (transportira) sipki materijal ([[Mineralne sirovine|ugljen]], [[ruda]], [[pijesak]], [[drvo]]) [[strujanje|strujom]] [[tekućine]] (najčešće vode), iskorištavajući [[Slobodni pad|prirodni pad]] ([[gravitacija]]) ili [[tlak]] [[pumpa|pumpe]]. <ref> '''prenosilo''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50171] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019. </ref> | |||
[[datoteka:Prenosilo 87.png|mini|središte|700px|Skica tlačnog hidrauličkog prenosila: a) ulazak materijala u [[cjevovod]] preko dodavala, b) ulazak materijala u cjevovod kroz [[pumpa|pumpu]] (s povratnim vođenjem vode); 1. [[Vodovod|dovod vode]], 2. spremnik za [[voda|vodu]], 3. [[Centrifugalna sisaljka|centrifugalna pumpa]], 4. dodavalo s tlačnim komorama, 5. [[cjevovod]], 6. taložnica, 7. usipni [[lijevak]] za [[materijal]], 8. [[ventil]], 9. tlačna komora, 10. zatvarač, 11. komora smjese, 12. prstenasti kanal sa [[sapnica]]ma za vodu pod tlakom, 13. tlačni cjevovod za smjesu, 14. dovod materijala, 15. cjevovod za povratnu vodu, 16. izlaz materijala, 17. [[sito]], 18. posuda za prihvat vode, 19. spremnik za povratnu vodu, 20. dalji prijenos materijala pomoću [[Pokretna traka|pokretne trake]], 21. spremnik za smjesu.]] | [[datoteka:Prenosilo 87.png|mini|središte|700px|Skica tlačnog hidrauličkog prenosila: a) ulazak materijala u [[cjevovod]] preko dodavala, b) ulazak materijala u cjevovod kroz [[pumpa|pumpu]] (s povratnim vođenjem vode); 1. [[Vodovod|dovod vode]], 2. spremnik za [[voda|vodu]], 3. [[Centrifugalna sisaljka|centrifugalna pumpa]], 4. dodavalo s tlačnim komorama, 5. [[cjevovod]], 6. taložnica, 7. usipni [[lijevak]] za [[materijal]], 8. [[ventil]], 9. tlačna komora, 10. zatvarač, 11. komora smjese, 12. prstenasti kanal sa [[sapnica]]ma za vodu pod tlakom, 13. tlačni cjevovod za smjesu, 14. dovod materijala, 15. cjevovod za povratnu vodu, 16. izlaz materijala, 17. [[sito]], 18. posuda za prihvat vode, 19. spremnik za povratnu vodu, 20. dalji prijenos materijala pomoću [[Pokretna traka|pokretne trake]], 21. spremnik za smjesu.]] |
Trenutačna izmjena od 05:49, 7. ožujka 2022.
Hidrauličko prenosilo koristi cjevovode kojima se prenosi (transportira) sipki materijal (ugljen, ruda, pijesak, drvo) strujom tekućine (najčešće vode), iskorištavajući prirodni pad (gravitacija) ili tlak pumpe. [1]
Podjela
U samotečnim prenosilima smjesa se materijala i vode giba niz kose otvorene kanale, odnosno žljebove, djelovanjem sile teže. Žljebovi imaju nagib od 3 do 6%, već prema koncentraciji smjese koja smije sadržavati najviše oko 14% tvrdih materijala. Samotečna prenosila, odnosno hidrauličke kliznice, služe na primjer za prijenos šećerne repe u tvornicama šećera, a pri tom se repa istodobno i pere. Često se u otvorenim žljebovima prenosi pepeo iz kotlovskih postrojenja, troska iz visokih peći, odgor iz valjaonice i drvo.
Druga su vrsta hidraulička prenosila s crpkom (pumpom), gdje se smjesa materijala i vode prenosi kroz cijevi tlakom proizvedenim djelovanjem crpke. Prema načinu djelovanja razlikuju se usisna hidraulička prenosila, tlačna hidraulička prenosila i kombinirana, usisno-tlačna prenosila.
Usisna hidraulička prenosila
Usisna hidraulička prenosila imaju crpku na kraju dobavnog puta, pa u cjevovodu vlada podtlak. Zbog malog pada tlaka mogu se postići samo kratke duljine dobave.
Tlačna hidraulička prenosila
U tlačnim hidrauličkim prenosilima crpka je smještena na početku dobavnog puta. Materijal se preko nekog dodavala ubacuje pod tlakom u cjevovod iza crpke, ili smjesu materijala i vode usisava centrifugalna crpka i zatim je tlači kroz cjevovod. Taj je način prijenosa prikladan samo za sitan materijal.
Svojstvena je veličina hidrauličkog prijenosa volumenska koncentracija c izražena omjerom volumnog protoka materijala Ivm i volumnog protoka smjese materijala i vode Ivsmj = Ivm + Ivv. Ona je određena izrazom:
- [math]\displaystyle{ c = \frac{I_{vm}}{I_{vm} + I_{vv}} = \frac{I_{vm}}{I_{vsmj}} }[/math]
Obično se postiže volumenska koncentracija (koncentracija krutog materijala) c = 0,05 - 0,4. Da se cjevovod ne bi začepio, ta vrijednost ne smije prijeći 0,5.
Promjer cijevi iznosi od 150 do 1 000 mm, tlakovi su u cijevima do 14 MPa, a maseni protok od 100 do 500 t/h. Daljina je dobave do 400 km, pa hidraulički prijenos dolazi u obzir kao mogućnost za željeznički ili brodski prijenos. Jedno veliko hidrauličko postrojenje za prijenos sitnog ugljena u SAD ima duljinu 175 km, promjer cijevi 275 mm, a maseni protok 4 500 t na dan.
Prednosti su hidrauličkih prenosila: velika daljina dobave, prijenos bez stvaranja prašine, niski pogonski troškovi, postupak se prijenosa može kombinirati s nekim tehnološkim postupcima. No, odlučujući kriteriji za prosuđivanje isplatljivosti hidrauličkih postrojenja vezani su uz velik potrošak vode i uz visoka ulaganja za nabavu uređaja za odvajanje. [2]