Razlika između inačica stranice »Hrtkovci«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
m (brisanje nepotrebnog teksta)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Hrtkovci'''-->{{NPOV/popraviti|autor=*razni}}
{{NPOV/popraviti|autor=*razni}}
{{Točnost|Vidi razgovor}}
{{Točnost|Vidi razgovor}}
{{Infookvir naselje
{{Infookvir naselje

Inačica od 17:43, 7. ožujka 2022.


Hrtkovci
 Točnost podataka u ovom članku je osporena. (Rasprava)
Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta i napisali obrazloženje na stranici za razgovor!
Hrtkovci
Katolička crkva u Hrtkovcima
Katolička crkva u Hrtkovcima
Koordinate: 44°52′N 19°46′E / 44.867°N 19.767°E / 44.867; 19.767
Država Srbija
Pokrajina Vojvodina
Okrug Srijemski okrug
Općina Ruma
Površina
 - Ukupna 41,7 km²
Visina 74 m
Stanovništvo (2002.)
 - Naselje 3.428
 - Naselje gustoća 82 stan./km²
Poštanski broj 22427
Pozivni broj 022
Registarska oznaka RU
Zemljovid
Hrtkovci na karti Srbija
Hrtkovci
Hrtkovci

Hrtkovci (mađ. Herkóca) je naselje u Srijemu, u Vojvodini, Srbija.

Zemljopis

Nalaze se na 44° 52' 44" sjeverne zemljopisne širine i 19° 46' 14" istočne zemljopisne dužine, u središnjem južnom dijelu srbijanskog dijela Srijema, nekoliko kilometara istočno od rijeke Save, kod dijela gdje od svog toka prema istoku skreće prema jugu.

Upravna podjela

Upravno pripadaju općini Rumi u Srijemskom okrugu u autonomnoj pokrajini Vojvodini.

Povijest

Prapovijest

Područje Hrtkovaca bilo je naseljeno još u prapovijesti. O tome svjedoči prethistorijsko nalazište Gomolova nedaleko od Hrtkovaca na lijevoj obali Save. Kao arheološko nalazište spominje se već od 1898. godine.

18. stoljeće

Iz 18. stoljeća datira današnji oblik naziva Hrtkovaca. U povijesnim izvorima njemačke i mađarske provenijencije javlja se u sličnim inačicama: 1742. Herkovze, Herkovzi, Herczekovcze, 1745. Herkovcze, 1762. Herkofze, 1780-82. Hertkovcze, 1803. Horkovcze, 1805./1807. Hertkovcze, 1829. Herkovcze, Hertkovcze, 1865./1868 Hertkovce.

Nakon razdoblja opetovanih zahtjeva Hrvatskog sabora da se Srijem preda jurisdikciji Sabora i podloži banu, carica Marija Terezija obnovila je županijsko uređenje 1745. godine i Ruma kojoj su poslije pripali Hrtkovci našla se u sastavu obnovljene Srijemske županije, koja je postala dijelom Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,[1] dok su Hrtkovci ostali u sastavu Vojne krajine.

Hrtkovci su kroz povijest bili izuzetno napredno selo pa su još koncem 18. stoljeća školsko, obrtno i poljodjelsko središte južnog Srijema. Godine 1773. otvorena je državna graničarska škola u Hrtkovcima.[2] Godine 1785. car Josip II. ukinuo je županije uveo okružja. Hrtkovci i cijeli Srijemske županije potpali su pod pečuško okružje. Poslije smrti Josipa II. 1790. županije su obnovljene prema njihovom ustroju iz sredine 18. stoljeća.

19. stoljeće

Nakon Austro-ugarske (1867.) i Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.) Srijemska županija je ostala u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu. Po ukidanju Vojne Krajine 1881., preostali dijelovi Srijema, a s njima i Hrtkovci, upravno su dodijeljeni Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji.

U drugoj polovici 19. stoljeća Klimenti su i dalje činili značajan udio stankovnika Hrtkovaca i davali selu prepoznatljivu značajku. Njihova koncentracija je bila najveća u dijelu sela, koji je bio poznat pod imenom „Cakića šora”. Dobar poznavalac srijemskih prilika, Krunoslav Tkalac zabilježio je o tome: „U drugoj polovini 19. st. u ulici tzv. Cakića šor, gdje su Klimenti najviše stanovali, osjećali ste se s obzirom na jezik kao u pravom arnautluku”.Lua error in Modul:Footnotes at line 38: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.

Pred Prvi svjetski rat

Dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano je 1901. godine. Godine 1902. godine sami Hrtkovčani su izgradili cestu do Platičeva (8 km), spojivši se tako na željezničku prugu Ruma – Klenak (puštenu u promet prije dvije godine). Godine 1904. selo je dobilo svoje pogrebno društvo.[2] U Srijemu je u vremenu neposredno prije Prvoga svjetskog rata i između dvaju svjetskih ratova, među ostalim i zbog djelovanja Hrvatske seljačke stranke oslobodio se snažan duh hrvatstva. 1910. godine osnovana je Hrvatska čitaonica koja je imala i svoju kazališnu grupu[3], te parni mlin, jedan od prvih u Srijemu. Od 1912. u selu je ljekarna, ambulanta i stalni liječnik.[2]

Međuraće

Hrvatstvo je u međuraću ušlo u veliki uzlet. Osnovana razna udruženja animatora kulturnog, športskog, prosvjetnog i drugih vidova života s hrvatskim predznakom.[3] Tih godina većina stanovnika sela bila je siromašna i za male su novce cijeli dan radili teške poslove u bogataškim kućama ili na zemljišnim imanjima. Bogati su bili malobrojni, uglavnom Nijemci, obrtnici, trgovci, veleposjednici i lihvari, a neki su imali čak osobne automobile. Mnogi siromašni žitelji upali su u dugove te su bili sve ovisniji o lihvarima. Mnogi su iselili u potrazi za boljim životom, a dio i u Ameriku. Politički život se je zaoštravao. Polarizirale su se dvije najjače stranke, Radićev HRSS koji je smjelo postavljao pitanje položaja Hrvata i Hrvatske u novoj državi i išla do zahtjeva za neovisnošću, te Pašićeva Radikalna stranka, koja je propagirala centralizam i hegemonizam. I drugi su tu pokušali nešto izboriti za seb. U Hrtkovcima su kao u cijeloj Vojvodini po tome prednjačili Nijemci sa svojim militantnim Kulturbundom. Mađari su se odvojili od ostalih ali nisu bili toliko dobro organizirani.[4]

Godine 1922. osnovano je Društvo gospodarske čitaonice, čija pravila se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.[5] Godine 1925. godine osnovan je ogranak Hrvatskog radiše, 1926. godine Hrvatsko sportno društvo Šubić koje je imalo u svom sklopu nogometni klub istog imena[3] (osnovan iste godine[2]).

U Hrtkovce je u međuraću došao za župnika glasoviti franjevac iz Dubrovnika, publicist i zastupnik Kalikst Tadin (1877. – 1935.), koji je ondje i umro.[6]

Godine 1930. u Hrtkovcima je osnovano Hrvatsko prosvjetno društvo Tomislav s muškim pjevačkim zborom.[3]

Također je te godine u selo dovedena električna struja.[7]

Godine 1935. godine osnovan je Crveni križ, a 1938. godine Ženski crkveni pjevački zbor.[3] Tad je otvoreno i kino.[2] U tom razdoblju nositelj amaterskog kazališnog života u mjestu je Stjepan Dorn, ljekarnik po zanimanju koji je u Hrtkovcima imao ljekarnu, a koji je bio suosnivač kazališne skupine, voditelj, redatelj i scenograf.

U to je vrijeme planirana i gradnja Hrvatskog doma u Hrtkovcima. Tu novu vrstu društvenih objekata u hrvatskim krajevima uveo je poznati hrvatski arhitekt Aleksandar Freudenreich i dano im je ime Hrvatski dom.[3] Sporazumom Cvetković-Maček stvorena je Banovina Hrvatska koja je obuhvatila i dio Srijema, no Hrtkovci su ostali izvan Banovine.

Drugi svjetski rat

Uskoro je izbio drugi svjetski rat i Hrtkovci su se našli u NDH,[3] gdje su bili dio kotara Rume u Velikoj župi Vuci. 12. travnja 1941. u Hrtkovce su ušli dijelovi 8. tenkovske divizije Trećeg Reicha. Mještani su mirno, sa strahopoštivanjem, i s nekom strepnjom gledali ulazak njemačkih snaga. Hrtkovački su Nijemci oduševljeno klicali njemačkim vojnicima, osobito aktivisti Kulturbunda. Folksdojčeri su bili povlašteni sloj društva. Za predsjednika općine u Hrtkovcima postavili su Pavliku Kupeka. Par tjedana poslije u selo su stigle ustaše iz sastava Ustaške bojne iz Mitrovice. Na čelo Općinskog poglavarstva postavile su Antuna Gračana. Novi općinski načelnik preko noći postao je totalni Nijemac, odazivao se samo na ime Paul, zaboravio je hrvatski jezik i imao je prevoditelja. Ustaše su činile premetačine po selu oduzimavši svu opremu bivše jugoslavenske vojske, sve vrste oružja, pa i lovačko. Njemačka se vojska stacionirala u logoru formiranom kraj Vranje, a viši časnici su smješteni po većim i boljim kućama u selu. Uskoro su mobilizirani mjesni momci i poslani na ratišta u Bosni. Tek nekoliko je ljudi iz Hrtkovaca otišlo u ustaše. Četnicima se pridružilo tek par osoba. U partizane je otišlo 77 momaka, dok su u domobranima bili svi oni koje je NDH mobilizirala.[8] Za vrijeme NDH ime Hrvatskih domova promijenjeno je u Prosvjetno ognjište, a za vrijeme nove Jugoslavije u Dom kulture. Dorn je stupio u kontakt s Freudenreichom, a on je kao zaljubljenik u kazalište 1942. godine rado prihvatio te napravio projekt Hrvatskog doma. Tijek rata nije dopustio neometano financiranje i gradnju.[3]

U studenome 1944. godine, iza i u vrijeme prolaza posrbljene partizanske vojske kroz Hrtkovce, u Srijemu privode se malim križnim putom do rijeke Save oko 30 u selu nađenih mladića i odraslih muškaraca, i to Hrvata i drugih nesrba te su ih strojnicom poubijali i bacili u rijeku. Slučajnošću preživio je jedan četrnaestogodišnji dječak, koji je i danas živ. Zbivanja je zabilježio kasniji hrtkovački župnik otac Ilija Martinović (1940.-1998.).[9]

FNRJ i SFRJ

Nažalost, Hrtkovci su neopravdano bili proglašeni jednim od najustaškijih sela u Srijemu, te im je poslije rata bilo uskraćeno financiranje, a samodoprinosom nisu mogli pribaviti dovoljno. Entuzijasti iz mjesne Hrvatske čitaonice u Hrtkovcima, posebice oni iz kazališne grupe, iskoristili su dio sakupljenih sredstava za Hrvatski dom te od njih sagradili arteški bunar u Hrtkovcima. [3] Česma je napravljena tik uz samu cestu Ruma - Šabac, koja prolazi kroz ulice Hrtkovaca.[2] Konfiscirani objekt kina obitelji Harak imenovan je za Dom kulture. [3] U Titovoj Jugoslaviji Hrtkovci su ušli u sastav AP Vojvodine, dio NR Srbije.

Protjerivanje Hrvata

U razdoblju od od 26. do 30. listopada 1992. godine, kao posljedica raznih oblika etničkog čišćenja, rimokatoličku župu Hrtkovce je napustilo 1.200 osoba, mahom Hrvata.[10]. Sam početak progona je počeo 6. svibnja 1992. godine. Iako su mjesni Hrvati bili prvi na udaru, i veliki dio ostalih nesrpskih, osobito katoličkih Hrtkovčana je zbog prijetnja i maltretiranja bio prisiljen zamijeniti kuće i otići iz sela[11], a nakon progona Hrvata iz Slankamena i Golubinaca[12].

Za vrijeme rata protiv Hrvatske, ime selu su velikosrbi promijenili iz "Hrtkovci" u "Srbislavci".[12] U Hrtkovce su potom doselili Srbi koji su napustili svoje krajeve. Čim su došli, na mjestu Harakovog kina sagradili su novi Dom kulture Sveti Sava.[3] Općinskom odlukom je staro ime vraćeno 1995. godine, a poneke ustanove još u 2009. godini izbjegavaju pisati staro ime kao službeno[12].

2018. godine Branimir Miroslav Tomlekin objavio je knjigu koja je romanizirana kronologija njegove obitelji.[4]

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva 1910. godine Hrtkovci su imali 2.518 stanovnika od toga kao materinji jezik hrvatski je govorilo 1.144 stanovnika, 644 njemački, 619 mađarski, 70 srpski, 20 slovački, 1 hebrejski i 20 ostali, rimokatolika je bilo 2.381 a pravoslavaca 71.

1970-ih godina u Hrtkovcima živjelo je 3.000 stanovnika, od kojih su 1.500 bili Hrvati, 700 Mađari, 700 Srbi i 180 izjašnjeni kao Jugoslaveni, a postojala je i mala zajednica Slovaka[12].

Prije srpske agresije na Hrvatsku, u Hrtkovcima je živjelo 40,24% Hrvata.[10]

I nakon 17 godina od tog zločina, mjesni se Hrvati nisu vratili u svoje selo[13].

Iako u selu (broj stanovnika 2009.) ima 6.000 stanovnika, dvostruko u odnosu na 1970-te, posljedica nasilja kojeg su sprovodili velikosrpski šovinisti je da danas u Hrtkovcima ima samo 600 katolika, a to su uglavnom Mađari[12].

Vojvođanski klub jedna je od rijetkih nevladinih organizacija koja svake godine uporno podsjeća na protjerivanje katolika iz Vojvodine. Za brojna ubojstva širom Vojvodine, u Šidu, Kukujevcima, Moroviću i drugdje, do danas još nitko nije odgovarao, iako je Fond za humanitarno pravo i 1993. i 1994. godine iznio dovoljno podataka koji su ukazivali da su počinitelji bili ne samo među raznim skupinama izbjeglica koje su do dolaska u Srbiju bile organizirane u razne dobrovoljačke skupine ili u vojsku 'Republike Srpske Krajine', već da je među počiniteljima bilo i policajaca.[14]

[15] Kretanje broja stanovnika

Poznate osobe

Knjige o Hrtkovcima

  • Dević, Antun (2010). Župe Hrtkovci i Nikinci. Jarmina: Vlastita naklada 
  • Nehring, Karl (1973). Comitatus Sirmiensis. München: Finnisch-Ugrisches Seminar der Universität München 
  • Sekulić, Ante (1997.). Hrvatski srijemski mjestopisi. Zagreb: Školska knjiga 
  • Pleše, Slavica (2000). Pravila društava: 1845.-1845.: tematski vodič. Zagreb: Hrvatski državni arhiv 
  • Težak-Gregl, Tihomil (1984). "Neolitička i eneolitička antropomorfna plastika iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu". Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 3/XVI-XVII: 15–48 
  • Tkalac, Krunoslav (1971). "Klimenti (Albanci u Hrtkovcima i Nikincima)". Hrvatska književna revija 2: 17–27 

Izvori

  1. ↑ Hrvatska riječ Hrvatski doprinos zemunskom naslijeđu. 29. svibnja 2009.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 (): Živa voda Hrvatska riječ, Subotica. 3. veljače 2012.. Pristupljeno 1. listopada 2020.
  3. ↑ 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 (): Dom kulture u Hrtkovcima Hrvatska riječ, Subotica. 22. kolovoza 2014.. Pristupljeno 1. listopada 2020.
  4. ↑ 4,0 4,1 (): Iz knjige Branimira Miroslava Tomlekina „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“, romaniziranoj kronologiji njegove obitelji Hrvatske novine. 10. siječnja 2018.. Pristupljeno 1. listopada 2020.
  5. ↑ Pleše, Slavica. 2000. Pravila društava: 1845.-1845.: tematski vodič. Zagreb: Hrvatski državni arhiv, str. 73.
  6. ↑ Mladinov, Slobodan. Dubrovačka vladika Mare Červa. Dubrovnik: časopis za književnost, nauku i umjetnost, N.s., god. 7 (1996), 1, Sto godina filma u svijetu i u Hrvatskoj, str. 132-135.
  7. ↑ Pogrješka u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor vukovaru
  8. ↑ Branimir Miroslav Tomlekin: „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“: Pred vama je priča "Mobilizacija" Hrvatske novine, Subotica. Hrvatska nezavisna lista. 1. listopada 2020.. Pristupljeno 1. listopada 2020.
  9. ↑ Božidar Ručević, član HKV-a (Djelomice prema štivu istog autora za V. Kongres HŽD-a, Zagreb 2010.): Križni putovi Hrvata još uvijek bez znamena. Crtica iz Hrtkovaca u Srijemu, hkv.hr, Objavljeno: Nedjelja, 20. veljače 2011.
    25px  
    Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (http://hakave.org/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatsko kulturno vijeće - hakave.org.
    Lua error in package.lua at line 80: module 'Modul:VRTS dopusnica' not found.
  10. ↑ 10,0 10,1 Glas Koncila (Arhivirano 22. veljače 2008.) Divan je kićeni Srijem
  11. ↑ Radio Subotica «Vojvođanski klub» Procesuirati odgovorne za nasilno protjerivanje nesrpskog stanovništva iz Hrtkovaca, 6. svibnja 2009.
  12. ↑ 12,0 12,1 12,2 12,3 12,4 Radio Subotica I nakon 17 godina Hrtkovci bez Hrvata-povratnika, 6. svibnja 2009.
  13. ↑ Radio Subotica DSHV: Od tragedije u Hrtkovcima, hrvatska se zajednica vrlo teško oporavlja, 5. svibnja 2009.
  14. ↑ Dinko Gruhonjić, Deutsche Welle: Isprika protjeranim Hrvatima, hkv.hr, Objavljeno: Srijeda, 9. svibnja 2012.
  15. ↑ 1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, Svibanj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  16. ↑ (nje.) Dedović, Martin (1756-1822), Feldmarschalleutnant, ÖBL 1815-1950, sv. 1 (Lfg. 2, 1954), str. 174
v • r • u
Naselja u sastavu Općine Ruma
COA Ruma.png
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Hrtkovci&oldid=418880"